Od čega je crn Crni Petar?

Goran Sarić
Autor 29.11.2018. u 11:25

Izdvajamo

  • Stari kenjci. Kvare djeci jedan od najljepših snova. Zaslužili su, i jedni i drugi, da im gore pomenuta Amanpurova zaista svrne u kuću, pa makar i samo na jedan dan! Pa da vide šta je problem.

Povezani članci

Od čega je crn Crni Petar?

Mahniti, bogami, nemaju drugih problema…, kao da mi na uho šapće naš čovjek. Slažem se. Ovdje, u jednoj od ekonomski najjačih zemalja svijeta, često od muhe prave slona. Barem u našim očima. Ovdje mi je najgore što se te svađe, koje policija zasad prilično dobro kontroliše, odvijaju pred očima djece, na dočecima ili ispraćajima Svetog Nikole i njegovih – hajde-de: šarenih! – paževa iz holandskih sela i gradova.

Ima jedan stari vic, bolje rečeno – kletva, u vezi sa ovih dana mnogo spominjanom, Trumpu nepoćudnom news-stanicom. Dobro je znamo, mi, kojima se, dolaskom šovinista na vlast, svijet kao keramička vaza razbio o glavu. Ta “šala” glasi: “Dabogda ti u kući osvanuli CNN i Kristijana Amanpur!”

U slobodnom prevodu: dabogda ti izbio belaj tu, za trpezarijskim stolom!

E pa, u Holandiji bi to ovih dana moglo glasiti, recimo, ovako: “Dabogda ti u dom banuli Sveti Nikola i buljuk Crnih Petrova!”

Kako? Zašto? Pa zar to nije praznik, dječije slavlje?

Polako. Pođimo  redom.

Ovdašnja frka sa vragolastim paževima širokorukog bradonje počela je još prije nekoliko godina, ono kad je neka prilično visoko rangirana dama iz neke od UN-ovih komisija za ljudska prava, ničim izazvana, izdala saopštenje u kome se veli kako cijeli taj (holandski?) cirkus oko dobrohotnog Nidže treba ukinuti! Ili ga, barem, riješiti crnopute, vragolaste pratnje jer da, misli ona, ti (po naški) Krampusi i izgledom i dodijeljenom im ulogom neodoljivo podsjećaju na robovlasništvo, rasizam i kolonijalno doba.

Iako su mnogi ovdje bili zatečeni ovakvim tumačenjem izgleda i položaja Crnog Pere u cijeloj toj predstavi oko djece i poklona, neki antidemokratski pokreti i udruženja su poruku odmah, objeručke prihvatili. Ipak, velika većina ljudi u Holandiji, uključujući i medije, poruku iz Njujorka isprva je dočekala nekako nonšalantno, sa prezirom. “Ta, zaboga, Crni Petar je čađav od dimnjaka. Kakve to sad veze ima sa rasizmom?!”

No, javljaju se i stručnjaci koji ukazuju da sve to skupa, već s prvim crtežima vesele družine, potiče još iz sredine devetnaestog vijeka i zaista dijelom ukazuje na neslavnu kolonijalnu prošlost, i to još tamo od sredine šesnaestog vijeka!

Prve crteže Crnog Pere i njegovog “gazde” objavio je, sredinom 19. vijeka, izvjesni prosvjetar imenom Jan Schenkman (1806-1863). Njegova verzija tamnoputih likova je, vele upućeni, inspirisana španskim slikama iz sedamnaestog vijeka. Na njima su često prikazane scene iz španskih dvorova i velikaških zamkova. Tu se gospoda slade i slaste svakojakim dozvoljenim i zabranjenim voćem (“voćem”!), a dvore ih, po pravilu, tamnoputi paževi, Afrikanci. Mauri. Tako je, kažu, tada i bilo.

Otuda im, vele gorljivi protivnici (takvog) Krampusa, tamna boja kože, probušeni nos i uši i široke, crvene usne. Čisto robovlasništvo. Koje danas, čak i kao vješto prikrivenu poruku, treba ukinuti. Sveti Nikola, darovatelj, nekako i može proći, ali  “jadni Maurin” – nikako.

Ovakvo tumačenje “bajke” o Darovatelju je izazvalo ljutite reakcije holandskih tradicionalista. Stvar se iz godine u godinu sve gadnije zakuhavala. Po sistemu: tuk na utuk, brojne pristalice vesele družine – “neizostavnog dijela holandske tradicije” – reagovale su kao da ih je neko prstom barnuo u oko.

U nastojanju da smiri strasti, holandska vlada prije nekoliko godina uz crne, uvodi i šarene Krampuse. Nestaju “ukrasne” alke u nosevima, stanjuju se mesnata, “tipično crnačka” usta…

No, čini se da te mjere nisu imale gotovo nikakvog efekta. Pristalice teorije o diskriminaciji tvrde kako to nije dovoljno, a tradicionalisti – naročito na sjeveru Holandije, u “zaguljenim” protestantskim sredinama – da nikakve promjene na “njihovom” Crnom Peri ne dolaze u obzir!

U žustrim polemikama prednjače, s jedne strane, poznata tv-prezentatorka i, odnedavno, političarka, tamnputa Sylvana Simons, a sa druge, nećete vjerovati – fudbalski navijači!

(Što, zapravo, i nije tako čudno, imajući u vidu “progresivnost” tvrdog jezgra fudbalskih klubova: Delije, Grobari, Bad Blue Boysi, Torcida, Horde zla, navijači Feyenoorda, Ajaxa, PSV-a… Zvuči poznato, zar ne? Takvi najčešće poznaju i priznaju samo snagu tvrdih, pendrekolikih “argumenata”.)

Najgore je što se svađa oko Crnog Pere, iz zatvorenih, seli u otvorene prostore: na ulice, trgove, šetališta… Lani je, tako, na sjeveru zemlje, kod pitoresknog mjestašceta Dokkum, gomila gorljivih pristalica crnog paža napravila pravi saobraćajni haos. Nasred auto-puta zaustavila autobus sa njegovim protivnicima, koji su pošli da ometaju njegov tradicionalni dolazak brodom, (lafo) iz Španije. Samo je prisustvo velikog broja policijajaca spriječilo da padne krv.

Mahniti, bogami, nemaju drugih problema…, kao da mi na uho šapće naš čovjek. Slažem se. Ovdje, u jednoj od ekonomski najjačih zemalja svijeta, često od muhe prave slona. Barem u našim očima. Ovdje mi je najgore što se te svađe, koje policija zasad prilično dobro kontroliše, odvijaju pred očima djece, na dočecima ili ispraćajima Svetog Nikole i njegovih – hajde-de: šarenih! – paževa iz holandskih sela i gradova.

Stari kenjci. Kvare djeci jedan od najljepših snova. Zaslužili su, i jedni i drugi, da im gore pomenuta Amanpurova zaista svrne u kuću, pa makar i samo na jedan dan!

Pa da vide šta je problem.

Zato sam juče sa oduševljenjem pročitao satiričnu pjesmicu “na zadanu temu”, u omiljenim dnevnim novinama. Ovaj šaljivi pogled iskosa napisao je poznati pisac Ilja Leonard Pfeijffer. Valjda se od njega barem neke usijane glave malo ohlade.

Sonet građanskoga rata

u kome se izražava stav u debati o Crnom Petru

 

Sa Svetim Nikolom mi ne ide rima,
Ozgo mu zabranili robovanje
Na ulicama bune, ciča zima,
pravi rat. Kako da ugodim svima?

Ne mora baš sve ostat’ k’o nekad,
Ali, o jadi diskriminacije,
nju brani jači, sirovi dio nacije:
pravo na rasizam, prisilni rad.

Lično se, iskren da budem,
više brinem za dobroga sveca,
što djecu slatkim na krilo mami

mitra impozantna, žezlo mu pojem,
da li to i danas smiju djeca:
popu na krilo, na svjetlu, i tami?

 

Napisao i slobodno prepjevao: Goran Sarić (Crni)

Foto: Michell Zappa /WikiCommons

Goran Sarić
Autor 29.11.2018. u 11:25

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija