Od globalnog sukoba kultura ka globalnom terorizmu

tačno.net
Autor 15.11.2015. u 14:31

Izdvajamo

  • U ovim novim globalnim odnosima, u kojima dominira moć i arogancija bogatih i moćnih, i sve snažniji naboj očaja, frustracije, nemoći i brutalnosti siromašnih i marginaliziranih, što je praćeno sa sve dramatičnijom difuzijom moći nacionalnih država ka globalnim tržištima, globalnim financijskim, monetarnim i medijskim institucijama, te globalnim nevladinim organizacijama, stvaraju se obrisi novih globalnih imperija.

Povezani članci

Od globalnog sukoba kultura ka globalnom terorizmu

Foto: Flickr

Sve izraženiji kontrast između siromašnog i sve buntovnijeg puka, i sve brutalnijih i osiljenijih vladajućih vojnih i porodičnih dinastija, korumpiranih političkih elita i uleme, koji nesumnjivo uživaju bezrezervnu podršku nove super imperijalne sile kapitala, primiče svijet sve bliže dramatično ekspolozivnoj smjesi terora, izolacije i sumnji. Na vidiku su vješto komponirane i sinhronizirane skladbe političkih aspiracija novih dolazećih imperija,   koje svoju duhovu inspiraciju nalaze u mračnom dobu srednjeg stoljeća – stoljeća inkvizicija, sukoba i brutalnosti

Piše: Nedžad Bašić 

Strah za preživljavanje praćen eksplozijom nacionalizma, vjerske i rasne netrpeljivosti, mržnje i brutalnosti, izrasta u temeljnu odrednicu društvenih korespondencija na izmaku prošlog i početkom ovog milenijuma. Premda strah i netrpeljivost kao društveni procesi nisu nov fenomen, ono sto čini ovaj fenomen različitim od istog fenomena u prethodnim dekadama razvoja čovječanstva, je svakako povezanost ovog fenomena sa dramatičnim rastom nejednakosti u ekonomskom i tehnološkom razvoju ljudske zajednice, koja je uvjetovana fenomenom procesa moderne globalizacije.

Za jedne je globalizacija demijurg globalne ekonomije, novog socijalnog i političkog okruženja, u kojem se stvara novi oblik potrošnje sa triumfom nove generacije ljudskih prava i sloboda, demokracije i nove tehno-kulture. Za njih globalizacija ne znači ništa drugo do demokratizacija, komunikacija, edukacija i socijalne beneficije. Međutim, za one druge koji se nisu uspjeli priključiti ekskluzivnom krugu bogatih, globalizacija nije ništa drugo do instrument bogatih za razaranje njihovih kultura, tradicija, i instrument njihove dominacije.

Dramatično rastući gap između razvijenog i nerazvijenog svijeta vodit će kreiranju tzv. “globalne solidarnosti siromašnih” koja će sve izraženije biti cementirana vjerskim i kulturnim nitima, sve jasnije i snažnije podržavajući ideju jedinstva vjere i tradicije sa ciljem da se izbjegne dalja derogacija i zaostajanje u procesu globalizacije. Traže se nove ideoogije i novi putevi integracije unutar vjerskog i rasnog jedinstva, traži se novi model distribucija globalnog bogatstva, traže se novi karizmatični lideri koji će biti u stanju ponuditi nove vizije i nove modele razvoja čovječanstva te povesti siromašne i slabije u borbu protiv moćnih i bogatih. U očima siromašne populacije dramatično raste ugled pojedinaca i grupa koji bi do brzih suštinskih promjena što najčešće vodi kroz sukobe i nasilje.

Eskalacija nerazumjevanja, frustracija i sukoba  izmedju bogatih i siromašnih  još će više akumulirati gustih crnih oblaka punih prijetnje i strepnje na horizontima čovječanstva na samom početku ovog milenijuma. Sve je spremno za novi globalni sukob između moćnih i osionih, s jedne strane, siromašnih i brutalnih s druge strane. Taj sukob siromaštva i brutalnosti, bogatstva i osionosti, učinit će svijet opasnim i mračnim okruženjem u kojem se ne naziru horizonti  demokratizacije, ljudskih prava i sloboda.

Arogantna “kultura dominacije

Svu dramatiku globalnog scenarija prema čijem ambisu neumitno klizi čovječanstvo nije teško skicirati na temelju oficijelnih podataka o odnosima siromašnih i bogatih čija se globalna konfrontacija sve izraženije nazire na obrisima bliske budućnosti čovječanstva.

Na samom početku ovog milenijuma samo 20 posto  stanovništva svijeta troši  preko 86 posto ukupnog svjetskog bogatstva, dok samo 5 najbogatijih nacija svijeta absorbira preko 82 posto  svih beneficija od ukupne svjetske trgovine.  Samo 85 najbogatih ljudi na  svijetu danas raspolažu bogatstvom većim od onog sa kojim raspolaže preko 3.5 milijardi siromašnih ovog svijeta. Samo 50 miliona ljudi u Evropi i USA ostvaruje isti prihod  kao i 2.7 milijardi siromašnih. Preko 75 posto svjetskih investicija cirkulira  između tri velika gravitaciona centra USA-Kanade, EU i Japana. Ako se ovome pridodaju i neke novoindustrijalizirane zemlje i područja obalne Kine, gdje su smještene velike svjetske transnacionalne korporacije,  manje od 25 posto svjetske populacije absorbira preko 90 posto ukupnog svjetskog investicionog kapitala. Samo 12 posto bogatog svjetskog stanovništva koristi 85 posto ukupnih kapaciteta vode za piće u svijetu. Razlika između najbogatijih i najsiromašnijih zemalja svijeta porasla je od 3 puta u 1820 na 72 puta u 1992.

Kroz sve izraženiji rast moći bogatih i sve dramatičnije rastuću diskrapancu između bogatih i siromašnih, sve moćnije se konstituira globalna “kultura dominacije i arogancije” koja sve moćnije pomjera svijet od koncepta kulturnog indivudualizma ka konceptu kulturnog kosmopolitizma bogatih na temelju kojeg se  kreira koncept globalne politike liberalizma i monopolizma bogatih i moćnih. Ova  ideologija “kulture dominacije i arogancije”  traži novi globani sistem u kojem će državne vlade, institucije i granice, koje bi mogle biti prepreka nesmetanom kretanju njihovog kapitala, ideja i njihove moći, biti brisane. Ideologija bogatih i moćnih traži integriranu globalnu zajednicu u kojoj će njihov novac cirkulirati bez ograničenja, a njihov profit biti oslobođen svakog oblika  kontrole i restrikcije, dok će njihova sigurnost biti zagarantirana novom globalnom silom koja će biti dovoljno moćna i kontrolirana od strane bogatih da efektno zaštiti njihovo bogatstvo i njihovu moć mijenjanja svijeta. Ideologija “kulture dominacije i arogancije” fokusirana je na globalnom protekcionizmu bogatih, tehnološkom, financijskom i vojnom  monopolu velikih i moćnih, i kulturnom imperijalizmu “civiliziranih”.

Nagon za bogatstvom i dominacijom sve više motivira bogate na potragu za novim izvorima bogatstva i dominacije, za novim oblicima integriranja u novu globalnu  imperiju u kojoj novac supstituira njihov kulturni identitet, a financijska moć uspješno supstituira tradicionalnu moć nacionalne države, koja se sve više svodi u ravan političke sile u rukama globalne koalicije bogatih i moćnih u kreiranju nove globalne ideologije. “Kultura dominacije i moći”  sve dramatičnije otvara eru nove konfrontacije i nadmetanja za novu globalnu energetsku i tehnološku dominaciju, za kontrolu nad novim tržištima i novim potrošačima, za novu liberalizaciju, i nove oblike vladanja i dominacije nad siromašnim i nemoćnim.

Agresivna “kultura straha

Istovremeno na drugoj strani istog procesa globalizacije sve dramatičnija je kondenzacija globalnog siromaštva, nemoći, frustracije i očaja preko 75 posto svjetskog stanovništva koje je ostalo na margini ekonomske, političke i kulturne globalizacije.

Danas više od 1.3 milijarde ljudi na svijetu nema pristup pitkoj vodi. Više od 3 milijarde ljudi nema elementarne sanitarne uvjete življenja. Preko 2 milijarde ljudi danas ne koristi električnu energiju. Svako drugo dijete u svijetu živi danas u siromaštvu. Svako treće djete u svijetu je beskućnik, dok svako peto dijete u svijetu nema pristup čistoj pitkoj vodi. Svako sedmo dijete u svijetu nema pristup osnovnoj zdravstvenoj zaštiti. Skoro više od 1.3 milijarde djece danas u svijetu živi u najtežem obliku siromaštva koje opasno ugrožava njihovo zdravlje, čineći time budućnost novih generacija čovječanstva sve neizvjesnijom i sve dramatičnijom. Preko 11 miliona djece ispod 5 godina života umire svake godine od neishranjenosti, bolesti i loših uvjeta života. Između 15 i 20 miliona ljudi godišnje umire usljed neishranjenosti i gladi, dok 10 miliona godišnje  umire usljed nehigijenskih uvjeta življenja.

Više od 1 miljarde ljudi ušlo je u 21 stoljeće nepismeno, bez mogućnosti da nauči čitati i pisati do kraja svoga života, dok bi samo 1 procenat smanjenja troškova na svjetsko naouružanje mogao trajno riješiti ovaj dramatičan problem čovječanstva. Na svaki pozajmljeni dolar nerazvijene zemlje plaćaju preko 13 dolara kamata i drugih financijskih izdataka nametnutih od strane davaoca kredita. 48 najsiromašnijih nacija u svijetu učestvuje sa manje od 0.4 posto u ukupnom svjetskom izvozu. Više od 790 miliona ljudi predominantno u Aziji i Africi još uvjek živi u uslovima kronične gladi i neishranjenosti bez ikakvih mogućnosti poboljšanja njihovih uvjeta življenja.

Smanjenje tragedije siromašnih teško je za očekivati ako se uzmu u razmatranje  najnovije procjenama Ujedinjenih Nacija koje predviđaju  povećanje svjetske populacije na 12 milijardi do kraja 2050,  sa najvišom stopom rasta upravo u najsiromašnijim zemljama, gdje je u periodu od 1960. godine do 2000. godine  zabilježen rast populacije od  69 procenata na 80 procenata.

U ovakvom okruženju siromašni i nemoćni  dramatično traže novu globalnu preraspodjelu  svjetskog bogatsva, traže nove standarde koji bi bili fokusirani na novim moralnim i političkim načelma koji bi im garantirali više dostojanstva i bolji život njih i njihove djece. Nemoć siromašnih i marginaliziranih da kreiraju okruženje koje bi im garantiralo sigurnost preživljavanja, sve ih više gura ka ideologiji kulturnog nacionalizma i vjerskog extremizma, političkog anarhizma i ekonomskog izolacionizma,  što ih sve izraženije vodi ka  stvaranju globalne “kulture straha i bunta” i što ih sve dramatičnije gura ka globalnoj ideologiji nasilja i razaranja. 

Opasnakultura prezira

Kroz ovu drastičnu diskrapancu u distribuciji svjetskog bogatstva, uspostavlja se brutalna  tehnološka, ekonomska i politička dominacija globalno integriranog kapitala, bez obzira na njegov nacionalni, vjerski ili kulturni back-ground, što stubokom mijenja socijalnu i političku strukturu unutar nacionalnih i međunarodnih odnosa, izazivajući veliku krizu identiteta marginaliziranih socijalnih grupa i čitavih naroda. Ovaj globalni proces distribucije svjetskog bogatstva traži novu ulogu nacionalne države koja se sve više svoditi na ulogu čuvara i zaštite interesa globalno-integriranog kapitala transformirajući sve više inter-državni konflikt u intra-državni konflikt, konflikt između države i društva. Sve dramatičnije se kreira koncept „kulture prezira“ između bogatih i moćnih, s jedne strane, i siromašnih, nemoćnih, s druge strane.

Linije podjele između bogatih i siromašnih u novoj imperijalnoj podjeli svijeta presjecaju granice nacionalnih, etničkih, rasnih i vjerskih podjela. Ekskluzivnom krugu bogatih pridružuju se kako vlasnici velikih korporacija i banaka iz razvijenog svijeta, tako naftni magnati i brutalni diktatori, korumpirane vojne i političke elite, politički i vjerski lideri iz nerazvijenih zemalja, beskrupulozni svjetski trgovci oružjem i drogama.

Istovremeno globalnom pokretu siromašnih, nemoćnih i desperatnih iz nerazvijenog svijeta, pridružuje se velika armija beskućnika, nezaposlenih i očajnih iz visokorazvijenih zemalja. Broj nezaposlenih u ovim zemljama dosegao je dramatičnu brojku od preko 100 miliona pretežno mladih ljudi. Udio plata u ukupnom nacionalnom proizvodu (GNP) razvijenih zemalja dramatično je pao sa 75 posto u 1975. godini, na svega 62 posto u 1995. Visina primanja između nekvalificiranih i visokokvalificiranih u visokorazvijenim zemljama sve se više produbljuje  što sve više siromnašne odvaja od bogatih. Razlika između prihoda najbogatijih i najsiromašnijih slojeva stanovništva u najbogatijim zemljama porasla je sa 30 na 74 puta.

Konture novog globalnog sukoba  naziru se na svim vododjelnicama i razinama ljudske zajednice, čineći ovaj dolazeći globalni sukob između „kulture moći i arogancije” i „kulture straha i bunta” najdramatičnijim procesom u suvremenoj istoriji čovječanstva. Nikad nisu dramatičnije bili istaknuti snažniji zahtjevi za novom globalnom preraspodjelom bogatstva, za novim standardima globalne demokracije, morala  i  ljudskog dostojanstva.

Sve izraženiji kontrast između siromašnog i sve buntovnijeg puka, i sve brutalnijih i osiljenijih vladajućih vojnih i porodičnih dinastija, korumpiranih političkih elita i uleme, koji nesumnjivo uživaju bezrezervnu podršku nove super imperijalne sile kapitala, primiče svijet sve bliže dramatično ekspolozivnoj smjesi terora, izolacije i sumnji. Na vidiku su vješto komponirane i sinhronizirane skladbe političkih aspiracija novih dolazećih imperija,   koje svoju duhovu inspiraciju nalaze u mračnom dobu srednjeg stoljeća – stoljeća inkvizicija, sukoba i brutalnosti.

tačno.net
Autor 15.11.2015. u 14:31