Otvaranje pitanja Bosanske Posavine!

Autor 31.8.2011. u 23:54

Otvaranje pitanja Bosanske Posavine!

Prijedlog Živka Budimira (HSP BiH) da bi Bosanska Posavina trebala biti distrikt Bosne i Hercegovine svakako je dočekan na nož. Posebno u Republici Srpskoj. Tako izvršni tajnik Dodikovog SNSD-a Rajko Vasić poručuje Hrvatima Posavine da ne mogu dobiti niti pedlja Republike Srpske. Znamo mi Vasićev stav i njegovo mišljenje nas ne tangira. Zanimljivo je kako su njegovu izjavu sa zadovoljstvom prenijeli omiljeni mu portali kod pseudo Hrvata. Onih tzv. Hrvata kojima je Posavina kost u grlu i koji bi najradije da je uopće nema. A što mi iz Posavine možemo poručiti takvim kao što je Vasić i našoj bratiji sa šahovnicom na čelu, a kokardom u srcu?

Ne morate vi ništa davati Posavcima. Posavci znaju što je njihovo i oni će doći po svoje. Posavina nije srpska zemlja, nije nikada srpska ni bila. Danas Srbi njome gospodare. Može im se. Udružili se sa najvećim izdajnicima u povijesti hrvatskog naroda koji su im Posavinu dali na pladnju. Nije bio problem da tzv. JNA potpomognuta četničkim snagama uzme ponuđeno. Posavci su se borili koliko su mogli. Izgubili su. Povukli su se s nožem u leđima. Puni gorčine. Spravom.

Nije ovo prvi put da Posavci moraju napustiti svoj zavičaj. Bilo je vremena kada su Hrvati napuštali Posavinu, zbog progona jačih, ali su se opet ponovo vraćali. Na svoje. Vratit će se ponovo. A za to neće pitati ni Vasića ni ortake mu.

A ovi naši, stratezi, „branitelji“ hrvatskih interesa, uživali su u kazališnoj predstavi dok je Posavina padala.

Zna se tko je i kakvim imenom se zove onaj tko otima, krade, ubija, siluje, ruši sakralne objekte, groblja i tko zatire sjeme svih koji se drukčije zovu.

Potkraj 20. i početkom 21. stoljeća mi imamo tvorevinu takvih spodoba. Tvorevinu koja je nastala na zločinu, genocidu, a koja je fašističkim metodama skovana i koja se ne stidi svog postojanja. Hajde što se oni ne stide, to je njihov karakter. A kakav je onda karakter stožernika i ostale bratije koja prešućuje tu civilizacijsku sramotu i nepravdu nanesenu vlastitom narodu?

Uostalom kompletno rukovodstvo Republike Srpske sa cijelim njenim vojnim vrhom završilo je u Hagu. Svi su osuđeni kao ratni zločinci (nekima se još sudi). Dakle, pravno je potvrđeno što je Republika Srpska. I unatoč tomu Vasiću i ala Vasićima se daje prostora u medijima, glorificira ih se. Služe im kao primjer. Čega, pitam se? Primjer sramote, nepravde i zločina. Je li to model kojim se trebaju služiti Hrvati?

Ako na ovoj zemlji prevladava zakon sile i ako se isplati biti zločinac onda ne treba čuditi što smo imali Srebrenicu i mnoga druga stratišta nevinih, jer vrijeme je pokazalo da biti zločinac donosi puno više koristi nego štete. Ratni zločinci uglavnom dobiju „nešto sitnoga“, ali se zato njihova tvorevina tretira kao Sveto pismo i stavlja u istu ravan sa drugima, pa čak i sa njihovom žrtvom. Ako se takvo pravilo potvrđuje onda ne bi trebalo čuditi ako u bližoj ili daljoj budućnosti ne budemo ponovo imali i Jasenovce i Srebrenice.

Područje Posavine nije iznimka i ne može biti iznimka. Poznato je da su četnici pokušavali zauzeti Posavinu još u 2. sv. ratu. Nisu uspjeli jer je tada odnos snaga bio takav da Srbi nisu imali JNA, a Hrvati nisu imali ni Šuška ni Matu Bobana. Ponovo su pokušali 1992. I dok se Šušak nije izravno umiješao Posavina je bila Hrvatska. Ali kada je on postavio odnos snaga 1:20 na našu štetu, iz današnje perspektive jasno je koje su mu bile namjere.

Danas, preživjeli Posavci sa ovo malo teritorije (Odžak i Orašje) predstavljaju kost u grlu i Vasićevcima i Šuškovim baštinicima. Iz Republike Srpske se protive postavljanju pitanja o Posavini, jer je po njima Posavina „rešena“ stvar.

Pitanje Posavine ne postavlja Sarajevo, kako Vasić tumači, a kvazi svehrvatski mediji prenose. Sarajevu (Bošnjacima) je dovoljno i njihovo Podrinje gdje su Vasićevci također oteli ono što ne pripada njima. Pitanje Posavine ne postavlja ni „stožer“ hrvatstva iz prijestolnice zvane Mostar jer nam isto žele što i Vasić. Barem njihova djela kao i opća nezainteresiranost za Posavinom to potvrđuju. Pitanje Posavine postavljamo MI, Posavci. Oni, koje su zadužili.

Posavci su blagi ljudi i s njima se može lako. Pomalo naivni, pošteni. Za ova vremena očito prepošteni. Ali vole svoje, pamte i ništa ne zaboravljaju. Pogotovo pamte zlo koje im nanijeto. S pravom postavljaju pitanje za svoje. Tuđe im ne treba. I nikada Posavac nije posegao za tuđim. Ali je svoje kat tad vraćao natrag. I ne treba sumnjati u to da tako neće biti i sada. Možda ne tako brzo. Za godinu, dvije, pet, deset ili pedeset. Nije važno.Jedino znamo da doći će vrijeme kada će se dugovi naplatiti. A neprijatelji Posavine znaju dobro kako Posavac dugove vraća.

Zato Vasić i slični njemu Posavcima ne trebaju davati ništa. Sami će oni uzeti svoje. Ako ne bude druge mogućnosti onda na isti način kako je uzeto i njima.

U Strarom zavjetu je rečeno: Oko za oko , zub za zub. Talmudska metafora koja govori da kazna ne smije biti veća od počinjene štete. Ali Biblija bilježi i Isusove riječi koje kažu: Tko tebe kamenom, ti njega kruhom.

Posavci jesu katolici i više štuju Isusovo učenje nego židovsko starozavjetno. Ali su i grešni. A Vasićima neka Bog pomogne da Posavci ne zgriješe olako. Jer ako zgriješe imat će i sam Bog prevelikog posla odriješavajući ih njihovih grijeha.

A ja ću se moliti Bogu da nam Vasić ništa ne poklanja. Pogotovo ne srpsko. Sačuvaj nas Bože tih poklona.

 

| e-Posavina.com

Autor 31.8.2011. u 23:54

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija