OVDJE VEĆ IMA POSLA ZA RAK

tačno.net
Autor 19.11.2014. u 13:29

OVDJE VEĆ IMA POSLA ZA RAK

Izvještavanje o povratku Vojislava Šešelja izaziva stare strahove i potiče mržnju. Neargumentirana kritika te prilozi u kojima se sukobljavaju “oni” zločinci i “mi” žrtve spadaju u najgore momente televizijske informativne produkcije u FBiH, naročito na Hayat TV-u

Piše: Nidžara Ahmetašević

Hayat TV: Drastični propusti uredništva

Od 11. do 19. novembra 2014.

GOVOR MRŽNJE: Sve što su novinari i urednici Vijesti u 7 televizije Hayat uradili tokom sedmice palo je u sjenu nekoliko krajnje neprofesionalnih priloga, punih jezika mržnje. Najdrastičniji primjer je prilog emitovan 16. novembra (urednica Marija Đurić) pod naslovom “Kazna za žrtve”, koji bi, da Regulatorna agencija za komunikacije funkcioniše, trebao biti oštro kažnjen kako bi upozorio sve druge.

ČIJI JE OVO KOMENTAR? Naime, ovaj prilog je valjda komentar, mada je nekada zaista teško na Hayatu razlučiti komentar od vijesti. Sve je nekako napola, a nikada niste sigurni da li je komentar koji čujete stav urednika, nekog od sagovornika ili novinara čiji glas čujete i koji je potpisan.

ZAPALJIVI BALKAN I NJEGOVI MEDIJI: “Kazna za žrtve” ustvari je prilog o javnom govoru Vojislava Šešelja, koji se vratio u Srbiju iz Haaga nakon godina suđenja bez izrečene kazne. “Svi znaju da Šešelj nije pušten na slobodu jer je bolestan. Vjerovatnije da su ga oslobodili da zarazi i druge. Tako se iza laži skriva istina. Održavanje je to vatre na zapaljivom Balkanu, misle mnogi”, kaže novinar, uvodeći valjda tako dio izvještaja koji se odnosi na sesiju Kruga 99 na kojoj se govorilo o procesuiranju ratnih zločina. Nije jasno da li je ovo što je novinar izgovorio rečeno na tom skupu ili je nešto do čega je sam došao. Izjave govornika koje su emitovane zvuče kao da su vađene iz konteksta, i ne odgovaraju baš onom što novinar govori. No, on ide dalje: “Kada je svijet htio drugačije, za 218 dana osudio je sve koji su ratom ostvarivali ciljeve, a i tad se, nakon Drugog svjetskog rata, žrtva upoređivala sa agresorom”, govori autor priloga dok se na ekranu smjenjuju scene mrtvih tijela iz nacističkih logora.

TRIBUNAL NAOŠTRIO KAME: Kako bi naglasio svirepost zločinaca, novinar bira za sagovornice žene iz Srebrenice, naglašavajući njihov status žrtve uz tvrdnju kako su one stalno ponižene. “Dok žrtve zatvorene među svoja četiri zida stišću u sebi bol da im srce ne prsne, katili drže govore razularenim masama”, govori dok se na ekranu pojavljuju scene Šešeljevog govora iz Beograda i mase koja ga sluša. Novinar nam ustvari želi kazati da je Šešelj ubica, a ti koji su došli da ga slušaju su potencijalna prijetnja za žrtve. No, kraj priloga prevazilazi sve: “Haški tribunal je trebao zakopati kame. On ih je naoštrene vratio na mjesto odakle su krenule – u krvavi boj. Nikog značajnog nije osudio, samo je na još veću patnju osudio žrtve.” Ovo ne samo da nije istina nego je i jasan i otvoren poziv na mržnju i netrpeljivost.

MANIPULACIJE STRAHOM I EMOCIJAMA: Novinar, izuzev profesionalizma, tako sahranjuje i mrvu nade da pravda možda ipak postoji. U čemu mu, naravno, praksa Haškog tribunala pomaže, ali postoji mnogo bolji način da se to kaže. Ako su željeli, a imaju svako pravo, kritizirati odluku o puštanju Šešelja, novinari i urednici Hayata moraju insistirati na činjenicama, mišljenju eksperata, analizi, a ne manipulisati strahom i emocijama. Tako bi ih neko možda i uzeo zaozbiljno.

RED ULJA PA RED VATRE: Prilog koji je uslijedio, iako korektno uređen, dodavanje je ulja na vatru jer govori o sporom procesu identifikacije mrtvih. Nažalost, trud koji je novinarka uložila u ovaj prilog pada u vodu jer je iskorišten u kontekstu prethodnog huškačkog priloga-komentara. Ovo je drastičan propust uredništva.

JOŠ JEDAN NOŽ U LEĐIMA PROFESIJE: Nekoliko dana ranije, 12. novembra, ista urednica je uradila slično. Emitovan je prilog o dolasku Šešelja u Beograd i to kroz priču o “nama” žrtvama i “njima” krivcima, klasična formula za jezik mržnje. Srbija je prikazana kao zemlja u kojoj valjda svi dočekuju i slave Šešelja, što nije istina. Ovaj prilog emitovan je pod naslovom “Zabijen još jedan nož”, dok novinar u jednom trenutku govori kako je žrtvama “nož zaboden u otvorenu ranu”, te “još jače boli”.

ŠTA AKO NAM JE OVO INFORMATIVNA BUDUĆNOST: Da nije bilo još ovakvih priloga ove sedmice, mada je ovaj od 16. novembra najdrastičniji, mogli bi se spomenuti i izvještaji emitovani u Vijestima u 7 TV Hayata koji zaslužuju pozitivnu ocjenu. No, ovako drastičih primjera jezika mržnje, barem u federalnim elektronskim medijima, dugo nije bilo. Nažalost, trend koji se može vidjeti iz ovih analiza ukazuje da bi se to uskoro moglo promijeniti, ne samo u privatnim nego i javnim medijima, i poziva na hitnu reakciju RAK-a.

PLUS SEDMICE: 

Srećom, Hayat ima novinara koji se trude raditi posao korektno i profesionalno, no njihov trud će potonuti ako prevlada jezik mržnje.

MINUS SEDMICE:

Korištenje jezika mržnje. Odavno smo morali naučiti lekciju o posljedicama poticanja na mržnju putem medija.

Ocjena: 2 (zbog truda drugih novinara)

BHT 1: Odlično o siru, loše o Šešelju

Od 11. do 19. novembra 2014.

RUGANJE ŠTRAJKAČIMA: Urednici Dnevnika 2 na BHT 1 odlučili su i ove sedmice da udarne minute posvete pregovorima o političkim koalicijama u zemlji u kojoj dobar dio populacije štrajkuje zahtijevajući poštivanje osnovnih ljudskih prava. Pritom, ovi prilozi o pregovorima imaju premalo informacija o suštini, programima, a više o prepirkama među strankama. Uz to, novinari kada govore o problemima, nalaze prostora da emituju i izjave političara koji su pod istragama tužilaštava, i time kao da se rugaju onim koji štrajkuju.

ŠKOLSKI PRIMJER DOBROG PRILOGA: No, ove sedmice je 11. novembra, u Dnevniku 2 koji je uredio Nikola Marković, emitovan prilog novinarke Adise Ajdaslić koji je zaslužio ne samo svaku pohvalu nego i nagradu, ako takve dodjeljuju u javnim emiterima. Ovo je školski primjer kako se radi prilog za TV. Od kamere (Emir Morina), montaže (Mario Radišić), do načina prezentacije i informacija koje smo dobili od novinarke.

PROFESIONALNO OSVJEŽENJE UZ KUPREŠKI SIR: Prilog je o maloj mljekari na Kupresu. Čujemo nešto o povijesti mljekare, problemima mljekara i malih privrednika, teškoćama… Novinarka se pojavljuje u kadru kada priča o sirevima koje proizvode u ovoj mljekari, hodajući između polica sa sirevima i obučena po svim propisima u mljekarama – bijelo radno odijelo, kapa, rukavice i maska na licu. Ovakvi prilozi su pravo osvježenje u informativnim emisijama na našim televizijama.

PLUS SEDMICE

Prilog sa Kupresa u kojem je novinarka ispoštovala sve profesionalne norme, ponudila informacije, dala različite strane, a sve to je pokriveno adekvatnim slikama koje su jako dobro umontirane.

MINUS SEDMICE

I novinari BHT 1, kao i novinari FTV-a koriste neustavni termin “županija”. Novinari bi trebali biti upoznati s odlukama ustavnih sudova i poštovati ih. Ovo je naročito problematično ako dolazi sa javnih emitera.

Ocjena: 4

UPOREDNA ANALIZA

Iako u odvojenoj analizi nije spominjano, ni BHT nije uspjela u potpunosti izbjeći zamku jezika mržnje u izvještajima o povratku Vojislava Šešelja, a vjerovatno je tako bilo i u većini drugih medija ove sedmice. Jedini efekat takvog izvještavanja je buđenje starih strahova i poticanje na mržnju. Haški tribunal je zbog odluke o puštanju, još više jer nisu izrekli presudu Šešelju, zaslužio svaku kritiku. Zaslužili su je i nekim ranijim odlukama, ali neargumentovana kritika, prilozi u kojima se sukobljavaju “oni” zločinci i “mi” žrtve, nije način. Pritom, do sada smo mogli naučiti lekciju koliko nas košta takvo neprofesionalno novinarsko izvještavanje. Želimo li zaista ponovo gledati Ristu Đogu?

analiziraj.ba

tačno.net
Autor 19.11.2014. u 13:29

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija