PALA VLADA: Zemljotres u Sarajevu, osam stepeni Komšićeve skale

Izdvajamo

• Najmanji zajednički imenitelj ovog neuspjeha mogli bismo svesti pod poruku: ne karaju glasači političare što su se kurvali, nego što su to radili za mali šićar.

Povezani članci

• LGBT zajednica u društvu (ne)jednakosti
• Izliv mržnje u mozak
• Sabina Ćudić: Pokažimo da poštujemo Dan nezavisnoti i kroz poštivanje prava radnika
• Ima li rješenja za političku blokadu u BiH
• Sveto trojstvo nacionalizama
• Mira Furlan: Ne vibriram na žici nacionalizma

Tlo se i dalje trese, ali glavni udar polako prolazi. Željko Komšić razoren je na društvenim mrežama, a ideološko medijska konstrukcija Fahrudina Radončića izdržala je sve udare. Od dobre je japije. Što se tiče Nikšića i Kojovića, nije im mrsko kad trese, sve dok ne ljulja tornjeve.

Piše: Ozren Kebo- Analiziraj.ba

Željko Komšić: Sasvim zasluženo, najveći je gubitnik razornog kadrovsko-budžetskog potresa koji je pogodio politički život i društvene mreže Sarajeva u Crni petak, 13. decembra 2019. S druge, dobitničke strane je Fahrudin Radončić. Lider SBB-a i latentni ideolog Avaza uradio je goru stvar od Komšića, izdao sve što mu se našlo na putu, ali niko ne smije ni da ga spomene. Sav bijes usmjeren je na prvog čovjeka države i DF-a.

Komšić je ovom prilikom otišao do kraja. Žuti karton dodijelio je sam sebi kada je, umjesto u okviru BH bloka, sam otišao u koaliciju sa SDA. Kao blok, imali bi mnogo veći uticaj i na državnom i na nižim nivoima. Pojedinačno, svako od njih samo je političko-kadrovski oslonac Stranci demokratske akcije, što je i dominantna percepcija u javnosti. Odluka Predraga Kojovića i Nermina Nikšića da poslušaju Dnevni avaz bila je sve samo ne dobra, a jedino lošije od toga bilo je pristupanje usamljenog Željka Komšića Stranci demokratske akcije. Nakon žutog kartona, neminovno slijedi – crveni. Ko iz prve greške ne izvuče pouke, drugi put će platiti i za prvu i za drugu. Sad su DF i njenog lidera stigli svi aferimi. Komšić je napravio lošu kalkulaciju i zajedno s Radončićem aktivno pomogao rušenje Vlade koja je, uprkos brojnim propustima, bila osvježenje. I desilo se ono što se desilo – potpuna katastrofa. Sarajevska politička, medijska i tviterska javnost, usljed nedostatka minimalne hrabrosti da se konfrontira s Radončićem, u Komšiću vidi jedinog krivca za smjenu Vlade KS, koja je imala veliku podršku građana i takozvanog stranog faktora. Bujica gnjeva koja se sručila na predsjedavajućeg Predsjedništva BiH popunila je sve podioke na zemljotrusnoj skali – od opravdanog razočarenja, preko utemeljenih prigovora do besmislenog iživljavanja i najgorih uvreda sistematski osmišljavanih u kuhinji Dragana Čovića i njegovih opskurnih medija. Sve kada bi taj javni gnjev bio potpuno neopravdan, a daleko je od toga, ostaje činjenica da je Komšić, političar sa značajnim iskustvom, loše odigrao u presudnoj igri. Ostat će u vlasti i ostat će uz SDA, ali je cijena koju plaća za to prevazišla dobit. U intervjuu kod Senada Hadžifejzovića ponašao se kao da je upravo doživio politički nokaut, i to je vjerovatno njegovo najlošije izdanje do sada. Kad političar s tolikim iskustvom doživi ovakav debakl, zalud su sve optužbe na račun političkih protivnika. Uzroke treba tražiti u sopstvenim potezima. Baza koja je glasala za Komšića ne prestaje da ga obasipa razočarenjem i vrlo moguće da je do daljnjeg izgubljena.

Fahrudin Radončić: Najjači postizborni igrač u državi. S onoliko malo birača i glasova biti ovako dugo i ovako presudno (i horizontalno i vertikalno) u vlasti, to je zaista golemo umijeće. Umijeće bazirano na moći i novcu. Evo sad će dobiti i kantonalnog premijera.

U moru pogubnih poteza, nadolazeća kantonalna koalicija povukla je jedan hvale vrijedan: za premijera su predložili Marija Nenadića, dobrog čovjeka i poštenog političara. To sve pišemo ne faleć’ mu stranke iz koje dolazi. Pitanje je, međutim, hoće li Nenadić moći da zadrži sopstvenu principijelnost, jer postavili su ga na mjesto s kojeg se ne vlada principima, nego najgorim mogućim kompromisima. A ko jednom zađe u Radončićevu interesnu zonu, teško će iz nje ikada izaći. Ko ne vjeruje, nek se raspita kod Adnana Terzića i Fahrudina Pecikoze.

Vratimo se Radončiću. Čovjek koji se ne libi u sopstvenu političku mašineriju upregnuti i jednog Memu, slobodno može reći da osim u SBB-u, u značajnoj mjeri upravlja i glavnim političkim i kadrovskim procesima u SDP-u, a ni Naša stranka nije baš najimunija na njegove uticaje. Podsjetimo se kako je ova priča počela. Avaz se prije godinu dana prolamao od tekstova, analiza i komentara u kojem je publikum uvjeravan da bi koalicija BH bloka sa SDA bila štetna po državu. Kad je nesretni blok definitivno odustao od te koalicije, na scenu stupa veliki Fahrudin, s predvidljivom i doslovno istorijskom izjavom: „Nije vrijeme za sujete, moramo se ponašati državnički.“ I ono što u BH bloku zbog njegovog pritiska nisu smjeli ni sanjati, jer im je to predstavljano kao džehenemski grijeh od kojeg će se svi roštiljati na stranicama Avaza, on je uradio mirne savjesti. Otišao u koaliciju sa SDA. Jerbo, državnička osviještenost…

Podsjeća li vas ovaj briljatni manevar na još jednu povijesnu epizodu? Prvo uvjerljivo obznaniš urbi & orbi da nešto nećeš uraditi, i onda uradiš baš to. Pa sjećate li se kad je naš nikad prežaljeni drug Tito srušio most na Neretvi, neprijatelj se povukao, a on preko noći izgradio pontonski prelaz i spasio ranjenike? Radončić, doduše, nije spašavao nikakve ranjenike, nego sebe, ali strah nas je da ovaj put Nikšiću i Kojoviću nije ostavio ni najkrhkiju pontonsku ćupriju. Manevar za deset.

Ustvari, nije baš da im nije ostavio nikakav izlaz. Rješenje uvijek postoji: ako će slušati Avazove naputke, i dalje za njih ima nade. A ako neće, završit će kao Edhem Bičakčić. Od ličnosti godine do najvećeg štetočine. Ili kao Sulejman Tihić. Ili kao Haris Silajdžić. Ili kao Zlatko Lagumdžija. Ili kao Bakir Izetbegović. Ili kao Dino Konaković…

Nermin Nikšić: U intervjuu za Face TV, Nikšić kaže da je BH blok imao snagu i relevantnost samo kad su svi tu. Čim je DF izašao, savez je obesmišljen. Odlično zapažanje. Nikšić ga koristi kao argument protiv Željka Komšića, ali istovremno ne vidi da je to još veći argument protiv njega samog i kukavičluka koji je ispoljio. Snaga BH bloka imala bi mnogo veći smisao da su sa svim tim stotinama hiljada osvojenih glasova ušli u vlast i na taj način bitno uticali na političke i interesne tokove. Umjesto toga, konformistički su se povukli u opoziciju i desilo se što se desilo.

Bakir Izetbegović: Političar koji ima nekoliko katastrofalnih i nešto manje dobrih poteza ovaj put je pobijedio većinu konkurenata. Para i glasačka moć vrte tamo gdje i Avaz neće. Iz ovog procesa, SDA, nažalost, izlazi jaka kao beton. Nadmudrili su Dodika u NATO sukobu, što je dobra vijest, a sada su pomeli zaklane ostatke BH bloka i uništili im kapitalni projekat, što je loša informacija za građane. Kad su osvajanje, održavanje i preotimanje vlasti u pitanju, SDA je ozbiljna mašinerija, ljudi iz Naše stranke i SDP-a zato moraju mnogo bolje da se pripreme. Zalud je što su našli idealnog krivca – Željka Komšića; kao što će on morati da se ozbiljno suoči sa sopstvenim promašajima, morat će to isto da urade i oni. Kritičko sagledavanje sopstvenih zabluda prvi je korak ka političkom ozdravljenju.

SDA je često vrlo argumentirano kritizirala Fortinu, tj. Konakovićevu vladu, svjesno ignorirajući činjenicu da je SDA sve te greške godinama činila radikalnije i s pogubnijim posljedicama po javnost. Izetbegović s dvogodišnjim zakašnjenjem priznaje strašne greške za koje su mu svi u trenutku griješenja govorili da su greške. I to nepopravljive. Za njega tvrde da je spreman ispuniti sve do jednog Čovićevog zahtjeva i da mu je Komšić jedina brana da to ne uradi. A što se tiče dosljednosti, pokazao se dovoljno nestabilan i prevrtljiv kao i ostali. Nakon nepodnošljivih uvreda u našem najtiražnijem listu na račun članova njegove porodice, on i dalje, mrtav-hladan, srećom više hladan nego mrtav, daje Radončiću komad vlasti kakav ovaj na izborima ne bi mogao osvojiti za još 500 godina vladavine.

Evo simpatičnog podatka: svaka kritika izrečena na njegov račun na našoj FB stranici izazove bujicu najgorih uvreda i prijetnji autorima takvih tekstova, pa molimo botove SDA za olakotnu okolnost, tj. da imaju u vidu da ovaj tekst nije pisao O. Kebo.

Nego njegov laptop.

Dino Konaković: Jedan od aktera koji je imao snažan spoljni uticaj na Našu stranku. Iako su im praktično djelovanje i politička stajališta u mnogim aspektima dijametralni, tijesno su sarađivali, a mnogi su Vladu u odlasku zvali Konakovićevom, a ne Fortinom.

U analizi objavljenoj prije 24 sata, Senad Avdić lucidno razotkriva Konakovićevu ulogu u demontiranje aktuelne vlasti. Čovjek koji je svojoj prethodnici Ani Babić samoinicijativno i s punim pravom ograničio budžet na 30.000 maraka, sad je za sebe tražio seharu od pola miliona. I zbog toga i zbog Zukorlića i njemu srodnih političkih marifetluka, Izetbegović na listu poraženih neprijatelja sad može mirno dodati i Konakovića. Odlazećoj vlasti ostaje jedino da pozove gospođu Babić i da zajedno 25. decembra, uoči zasjedanja Skupštine KS, oproštajno odmumlaju bh. himnu. Kažu da je nakon formiranja još koji tjedan aktuelne Vlade uslijedio pravi stampedo perspektivnih kadrova iz SDA u NiP. Je li na redu kontrastampedo? Brzo ćemo vidjeti.

Predrag Kojović: Mnogi tvrde da se nije plaho nasekirao zbog političkog zemljotresa. Ni kriv ni dužan, možda čak i profitira na lokalnim izborima. Našu stranku već godinama karakterizira jedan binarni fenomen: uz izvrsne lokalne politike u paketu idu i izrazito loši potezi na višim nivoima. Oni se politici zapravo još uče. Ne treba potcjenjivati ono u čemu su dobri, lokalna politika direktno se tiče svakog građanina. Tu su pokazali najviše dosljednosti, znanja i zalaganja za Sarajlije i njihove interese. Ali čim zakorače izvan općinskih gabarita, prave početničke greške. Kad su formirali novu kantonalnu Vladu, morali su ukalkulirati sve rasplete, uključujući i ovo što se desilo. Ali izgleda da im strateški proračun nije bio jača strana, za slobodu su herojski pali Edin Forto i nekoliko ljudi oko njega. Platili su ceh stranačkih pogrešnih proračuna, privatnih interesa i nabubrenih sujeta.

Kako će se sve odraziti na lokalne izbore? Ta priča još je daleko, za deset i po mjeseci ko živ ko mrtav. Ipak, rekosmo, postoje indicije da bi Naša stranka, kao kolateralna žrtva obračuna među većim i jačim igračima, mogla dobro proći. SDP-u ovo ništa ne znači jer je razoren upravo zbog one postizborne odluke o koaliciji. Kad se tome dodaju i neuvjerljivi javni istupi Nermina Nikšića, koji kad grdi Izetbegovića, s punim pravom grdi samo njega, a kad prigovara Miloradu Dodiku, onda obavezno u paket utrpa i Izetbegovića, ostaje činjenica da su i oni uzdrmani kao i DF i da im predstoji ozbiljno redefiniranje i unutrašnje prestrojavanje. Doduše, i SDA je uoči općih izbora bila poluraspadnuta, pa pobijediše. Našoj javnosti to očigledno ne smeta previše.

Neke male šanse da krajem decembra do prevrata ne dođe ipak postoje, iako malo ko vjeruje u takav ishod. Šta će poraženi akteri poduzeti? Nije sramota kupiti znanja i fore od pametnijih, iskusnijih i sposobnijih. Učiti, učiti i samo učiti. Najmanji zajednički imenitelj ovog neuspjeha mogli bismo svesti pod poruku: ne karaju glasači političare što su se kurvali, nego što su to radili za mali šićar.