Parada taštine dometa Zagreb-Bosiljevo

Marijan Vogrinec
Autor 30.5.2015. u 11:27

Parada taštine dometa Zagreb-Bosiljevo

Foto: Matea Petrovic / CROPIX

Predsjednica ORaH-a i zastupnica Hrvatskog sabora Mirela Holy razumno je ocijenila da je tema vojnog mimohoda 4. kolovoza u Zagrebu dobila nezasluženo visoku medijsku obradu. „Niz je problema koji muče društvo i ljudi su doslovno gladni. Rasprava o mimohodu je u toj situaciji neodgovorna i čak uvredljiva. Izbjegava se bavljenje važnim stvarima. SDP-ova se vlada odlučila za mimohod kako bi se dodvorila desnom dijelu biračkog tijela. Tužno!“ – kazala je u HTV-ovoj emisiji Otvoreno  

 

Piše: Marijan Vogrinec

Nije to nikakav razuman dogovor dvoje razumnih ljudi, predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović i premijera Zorana Milanovića, nego demonstracija bahatosti, neodgovornosti i totalne bezosjećajnosti za „stanje nacije“, koje karakterizira činjenica da 90 posto građana već odavna – nosi gaće na štapu! „Konačno postignut dogovor“ dvaju brjegova vlasti, Banskih dvora i Pantovčaka, o proslavi 20. obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluje, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja 4. i 5. kolovoza zapravo je nečasna parada preskupe političke taštine! I u tijeku „vaganja“, promidžbenog pokazivanja mišića dvoje teškaša iz dvaju zavađenih političkih tabora, SDP-a i „novog HDZ-a“ (novog? – sic), i još više u realizaciji tih taština u dvjema proslavama iste 20. obljetnice. Porezne će to obveznike stajati više od 11 milijuna kuna!

Suština kompromisa „žena iz naroda“ – premijer, dogovora dvoje sa samog vrha državne piramide, razumnog popuštanja, diplomatske mudrosti ili kako se sve ne tumači (ovisno o naklonosti jednom ili drugom taboru) u tome je da će RH slaviti tu 20. obljetnicu 4. kolovoza vojnim mimohodom, paradom u Zagrebu, a dan poslije uobičajenim skupom u Kninu. Vlada i SDP su već neko vrijeme najavljivali samo proslavu vojnim mimohodom u Zagrebu ne bi li valjda izbjegli kninski scenarij primitivizma, desničarski režirane zvižduke i uvrede Milanoviću i Vladi. „Novi HDZ“ i, naravno, njegova sada ispostava na Pantovčaku inzistirali su na Kninu, bez mimohoda. Tamo je, kažu, „počeo i završio Domovinski rat“.

Sada se opet pokazalo da Kolinda Grabar-Kitarović, zajedno sa stranačko-savjetničkim mentorima, nije dorasla ni ovlastima niti bahatom inatljivošću nositi se s tvrdoglavim Zoranom Milanovićem. Ni u kojoj prigodi kad mu pokuša glumiti dužnosnički nadređenu, što ustavno nije, ili mu poželi politikantski smjestiti prema potrebama Tomislava Karamarka. Kud’ ćeš boljeg primjera od neslavnog preseljenja Predsjedničkog ureda s Pantovčaka u Visoku ulicu na Gornjem gradu! Ili javne blamaže sa sazivanjem tematske sjednice Vlade o stanju u zemlji, gdje će premijer Milanović i ministri ponaosob njoj, Grabar-Kitarović, polagati račune za (ne)učinjeno u svojim resorima!

Gregor do gaća

Da komedija bude veća, još od predizborne kampanje danonoćno s „novim HDZ-om“ grmi o lošem stanju gospodarstva u Bijednoj Našoj, o tome bi tematsku sjednicu Vlade pod svojom dirigentskom palicom, a još ni nakon tri mjeseca na Pantovčaku nije imenovala savjetnika za gospodarstvo! Kada će, vrag će ga znati. Fućkaš sirotinju i životni standard! Preči su joj – u odnosu na gospodarstvo sasvim nevažni! – „problemi“ hrvatskih branitelja i tzv. zviždača, koji odglume Gregora do gaća u svojim sredinama, pa brzopotezno izlete s posla.

Zato uz nju na Pantovčaku već neko vrijeme, među inim, sjede kontroverzni Ante Deur (savjetnik za branitelje) i Vesna Balenović (povjerenica za zviždače). Prvi je ne samo šef jedne od 1276 braniteljskih udruga i jedan od kolovođa bezrazložno pobunjenih šatoraša na Savskoj 66 u Zagrebu, sudionik svih većih „braniteljskih“ performansa protiv Milanovićeve vlasti od sramote u Vukovaru nadalje nego i prijatelj ultradesničarskog agitprop novinara Velimira Bujanca, VIP gosta na predsjedničinoj inauguraciji, osuđenog dilera kokaina, znanog medijima po svojedobnom cirkusiranju u SS-odori i izjavama o potrebi „trećinskog“ pristupa rješavanju „srpskog pitanja u Hrvatskoj“.

Predsjedničina aktualna pouzdanica za zviždače bivša je najurena zaposlenica Ine, poznata javnosti po beskonačnom sudovanju u potrazi za neuhvatljivom pravdom i neuspjelom koketiranju s politikom. Od uvijek manekenski sređene „žrtve režima“ i politički elokventne Vesne Balenović godinama su zazirale sve političke opcije pa je, po obrascu „sam svoj majstor“, osnovala zviždačku udrugu kojoj se postavila na čelo i odnedavno, eto, „žena iz naroda“ ju je nagradila, ispunila obećanje za potporu dogovorenu u predsjedničkoj kampanji. Balenović nakon toga više ne nalazi dovoljno lijepih riječi za veličinu i mudrost poslodavke s kojom će, tvrdi novinarima koji je žele slušati (poput izvjesne Vesne Kljaić sa Z1 televizije), zanavijek preporoditi demokraciju u Bijednoj Našoj!

Na veliku žalost „žene iz naroda“ i političke opcije koja ju je na jedvite jade i mimo valjane izborne računice dogurala do porte Predsjedničkog ureda, Milanović je dovoljno tvrd orah da bi na njemu polomili zube ostanu li tvrdoglavo u svojim kninskim rovovima. Milanović bi održao vojnu paradu u Zagrebu, ma što oporba trabunjala o indikativnom/zloslutnom „izvođenju vojske na ulicu“. U Knin bi mogli na svoju proslavu 20. obljetnice samo oni koji su i prošle tri godine tamo dolazili uglavnom radi vruće janjetine, hladnog piva i čuvenog crnjaka iz bukara, čime su liječili zvižducima i palanačkim psovkama izderana grla. Dakako, našle bi se tu i crno odjevene ‘Rvat’ne iz obližnjih Čavoglava „slavuja“ prepukla glasa.

Kad nije uspjela uvjeriti javnost – a ponajmanje premijera i Vladu; ministra obrane Antu Kotromanovića – u to da je „moja zadnja kad je riječ o uporabi vojske“, morala je popustit, skočiti sama sebi u usta, „izvesti salto mortale“ (reče SDP-ov ministar uprave Arsen Bauk na HTV-u), pribjeći prijetvornom rješenju ne bi li zamaglila zakonsku činjenicu da o uporabi vojske u miru odlučuje ministar obrane u dogovoru s Vladom. Predviđeni vojni mimohod u Zagrebu nije mogla spriječiti, ali je neopreznim istrčavanjem pred rudo obrukala i sebe i mentore iz sjene. Budući da se – brže od očekivanja!? – približavaju parlamentarni izbori, Milanović zna da nije uputno odveć iritirati javnost koja mu ionako većinski nije sklona. Kalkulantski je stavio prst na čelo…

Pustio je „novom HDZ-u“ neka se i ove godine iskaže novačenjem u zviždačko-psovačke horde i zadnjeg „za dom spremnog“ iz zadnjeg pasivnog kraja, prebogatog ljutim kamenom. U tom aranžmanu, proslava Dana pobjede u „Zvonimirovom kraljevskom gradu Kninu“ ionako nije proslava dostojanstva, časti i ponosa. Budala se ponosi time čega se pametan srami. Još jedna takva „slava“, makar i na okruglu godišnjicu, ni u džep niti iz džepa! Neće Karamarku osvjetlati obraz i napuniti glasačke kutije, a predsjedničku tijaru „žene iz naroda“ učiniti sjajnijom. Niti će kakofonija promitivizma nanijeti Milanoviću više štete od one koju si je sam nanio razočaravajućim kormilarenjem ruzinavim državnim brodom.

„Tema mimohoda dobila je nezasluženo visoku medijsku obradu“, razumno je ocijenila predsjednica ORaH-a i saborska zastupnica Mirela Holy u HTV-ovoj emisiji Otvoreno. „Niz je problema koji muče društvo i ljudi su doslovno gladni. Rasprava o mimohodu je u toj situaciji neodgovorna i čak uvredljiva. Izbjegava se bavljenje važnim stvarima. SDP-ova se vlada odlučila za mimohod kako bi se dodvorila desnom dijelu biračkog tijela. Tužno!“

Istodobno s mimohodnom sapunicom, baš na tragu kritike političarke Holy, iz Hrvatskog je sabora prasnula neviđena sramota: paraziti na kesi poreznih obveznika odbili su dodijeliti 11 milijuna kuna za 1100 najtežih civilnih invalida. Ne 100-postotnih kao šatoraš Đuro Glogoški, s 25.000 kuna mjesečno, nego 800 i x-postotnih! Odbili su mizeran dječji dodatak neizlječivim, od rođenja 1000-postotnim civilnim invalidima nakon navršenih 27 godina života. Odbili su priznati njihovim majkama, očevima ili braći status njegovatelja za pišljivih 1000-2000 kuna mjesečno. Ministarstvo socijalne skrbi i mladeži SDP-ove Milanke Opačić, svojedobno tajnice jednog od vođa balvan-revolucije u RH psihijatra Jovana Raškovića, lakonski se pere notornom neistinom: „Država nema novca!“

Ali, „država“ ima novca za platiti 3800 kuna mjesečno (plus zakonski doprinosi, plus socijalno i zdravstveno) za isti takav status supruzi Đure Glogoškog, koja ga po politikantskom itinereru „oba su pala, oba će pasti“ gura u kolicima od mila do nedraga po RH, Vukovara, Pantovčaka i „Visokog doma“ do svih (ne)mogućih radničkih buna po ulicama, „braniteljskih ‘zovi, samo zovi’ tribina“ za uvježbavanje državnog puča nezadovoljnog „hrvatskog naroda“, Imotskog, tv-grljenja s osuđenim ratnim zločincima Branimirom Glavašem i Darijom Kordićem… Država uistinu nema i ima novca. Kako za koga i kako kada.

Pljačkanje vlastitog naroda

Valjda se zato ni „žena iz naroda“ ne smatra obveznom platiti državi porez na novac, što ga je dobila za izbornu kampanju, nego ga „predsjednički“ nekorektno daje uplatiti na račun svoje, formalno, bivše stranke „novog HDZ-a“. Pa ga onda – opet javna parada taštine i lažnog samaritanstva! – pred tv-kamerama, ciljano i stranački interesno dijeli kao humani prilog potrebitima. E da svi vide kakvi su ona i Karamarko i da je jako dobro baš njih dvoje, ne više Milanovića ili nedajbože koga trećeg, imati za državnim kormilom. Jednim udarcem dvije muhe! A onda, građani, drž’te gaće, ako kormilo preuzme posada s iskustvom iz razdoblja najmračnije oluje koja toliko oštetila državni brod da još jedva plovi.

HDZ je jedina politička stranka u ovom dijelu Europe prvostupanjski osuđena za milijunsko pljačkanje vlastitih građana, a brojne optužnice (već i neke presude!) njezinom bivšem šefu i premijeru Ivi Sanaderu u suštini upućuju na veleizdaju. Ne bi li stranku distancirao od kriminalno-veleizdajničkog imidža, aktualni njezin predsjednik Tomislav Karamarko voli joj tepati kao – novom HDZ-u. Kao, nismo mi oni od prije, mi smo odreda pošteni domoljubi i praktični katolici, a kriminalci neka odgovaraju za svoja nedjela. Neka pravna država radi svoj posao!

Kad ono, isti je taj Karamarko obnašao najodgovornije dužnosti u policiji i tajnim službama RH baš u razdoblju najkriminalnijeg HDZ-ovog javašluka u državi, kad su se deseci milijuna premještali iz kutija za hrenovke i najlonskih vrećica u privatne džepove, padale mafijaško-špijunske glave po ulicama i trgovima, gradili mostovi bez pristupnih cesta, izlazi za duhove s autoceste za Dugobabe, triput bojali isti tuneli za kilogram zlata po kvadratu, dizale privatne palače od 700 četvornih metara za ministarsku plaću, ličkim palcem silovale crne američke košarkašice… Karamarko ništa nije znao, ništa čuo, ništa pročitao o tome u medijima, ništa nije vidio! Mizaru, Kikazaru i Iwazaru u istom liku/likovima, jer nitko ni od, kažu, 240.000 članova HDZ-a također ništa nije znao ni vidio! Isti ti bogomdani „političari“, iz ZNA SE opcije, sada opet žele na vlast. Birajmo ih, pa  država je ionako u kurcu! Netko mora pokopati mrtvaca.

Nisu bez veze Đuro Glogoški i Josip Klemm prije više od pola godine ispisali na šatri posred Savske ceste u Zagrebu onu da su „oba pala“ i da će opet „oba pasti“. Jedan je, doduše, pao na prijelazu godine, a drugi se, vidi vraga, još drži i, dapače, bezobrazno ne sluša „ženu iz naroda“. Čak joj udara kajle, a ona samo želi biti „predsjednicom svih hrvatskih građana“, „želi pomiriti“ nepomirljivo i zaliječiti razvaljenu državu (na tuđmanovskoj ZNA SE špranci!?) i „danonoćno je otvorena za dijalog“… Socijalno je osjetljiva do te mjere da je u samo 100 prvih dana mandata načinila toliko diplomatskih gafova po susjedstvu i spiskala na „turistička putovanja“ po bijelom svijetu više novca poreznih obveznika, nego njezin prethodnik u prosječno cijeloj godini. Ponovno se (pre)skupa parada taštine radi osobne promocije prodaje blesanima među biračima kao neupitno poželjan državnički aktivitet!? Sic.

Čime je Bijedna Naša profitirala od putovanja „žene iz naroda“ u SAD, Njemačku, BiH, Afganistan…? Ničim. Grabar-Kitarović, osim nekih privatnih veza zbog 10-godišnjeg uglavnom neproduktivnog diplomatskog staža u inozemstvu, nema pedigre jake i samosvjesne političarke iz međunarodno respektabilne zemlje. RH je od samog stjecanja državne licencije naučen slušati najmoćnije iz „obitelji kojoj oduvijek pripada“ i, ponajprije, „partnere“ iz Bijele kuće i NATO-a. Prema nekim – ne bez vraga? – aktualnim teorijama zavjere, Zapad i NATO su zapravo ustoličili Kolindu Grabar-Kitarović na čelu Bijedne Naše. Navodno se na pravim mjestima u pravo vrijeme dokazala „prijateljstvom“, izdrilana je u „poslušnosti“, a SAD i NATO, dnevnopolitičkom uporabom EU-a, imaju velike planove u ovom dijelu Europe, osobito na zapadnom Balkanu, gdje je Ruski medvjed već položio šapu.

Političko-operativne ekshibicije „žene iz naroda“ daju ponešto naslutiti o tome. Već je u predizbornoj kampanji spominjala potrebu veće militarizacije RH „kao članice NATO-a“ u smislu povećanja izdataka iz državnog proračuna za obranu, veću borbenu gotovost HV-a modernizacijom naoružanja i opreme, vraćanje obvezatnog vojnog roka (doduše, uz novčanu naknadu i priznavanje staža), učinkovitiji angažman pripadnika HV-a u „mirovnim“ misijama NATO-a i UN-a… Što će donijeti Bijednoj Našoj to što je neodgovorni političari (sezonskog trajanja) pretvaraju u vojni poligon američkih interesa? Ništa dobro. RH se neoprezno već otvorio vojnim potrebama SAD-ove i udarne mu šake NATO-a. Drugi dan po pristupanju Hrvatske Sjevernoatlantskom vojnom savezu, Moskva je obavijestila Zagreb da je „od danas“ postao legitiman cilj ruskih projektila sudnjeg dana.

NATO će, zatreba li, braniti Bijednu Našu u slučaju bilo kakve vojne ugroze nekoga izvan Saveza! Priče za malu djecu, kojima neodgovorni ili krajnje naivni domaći političari (plitkog uma?) valjda zavaravaju i sami sebe. Branit će NATO samo one i ono, što se uklapa u globalne imperijalne interese i aktualne potrebe pet-šest vodećih zemalja kapitalističkog Zapada. Prije svega SAD-a (u odnosu na Rusku Federaciju i Kinu; EU mu je ionako podložan), koji dirigira igrom u suvremenoj preraspodjeli svjetske ekonomske i vojne moći. Hrvatska je mali patuljak, koji je cijelu svoju tešku povijest krvavio gaće za tuđe babe zdravlje. I baš te babe nikad u povijesti nisu bile Hrvatima prijateljice, uvijek – gazdarice.

Vojska bez poštenih cipela

RH se radi obećanog obrambenog kišobrana „prijateljski“ odrekao sankcionirati moguće ratne zločine američkih državljana ili ih s odgovarajućim „transkriptima“ izručiti Haagu. Za Amere nikakav Haag ne vrijedi jer, da vrijedi, teško da bi se našao jedan-jedini prvi stanar Bijele kuće u prošlih pola stoljeća koji bi izbjegao u Haagu zapovjednu odgovornost za ratne zločine protiv civilnog stanovništva. Od Latinske Amerike, Koreje i Vijetnama do Azije, Afrike i Bliskog istoka. Mediji su tu i tamo izvješćivali i o sudjelovanju Bijedne Naše u međunarodno nedopuštenim akcijama američke CIA-e radi „suzbijanja terorizma“. I sami zviždači CIA-e znali su iznijeti javnosti zaprepašćujuće pojedinosti o takvim strogo tajnim akcijama.

Ministar Ante Kotromanović tvrdi kako će mimohod u povodu 20. obljetnice Oluje pokazati liderstvo hrvatskog vojnika i biti prilika za obnoviti odore i vojnu opremu HV-a, što je argument za vola ubiti. Niti je potrebno niti korisno u ovom trenutku pjeniti se neutemeljenom militarističkom prepotencijom, jer neke države u susjedstvu RH imaju u najmanju ruku istu ili veću vojnu moć. A ne daju je na sva zvona, jer se to i ne radi. Državni proračun, o kojem predsjednica RH čini se nema pojma ili je krajnje bešćutna za „stanje nacije“, toliko zvoni šupljinom da u njemu nema lipe ni za kupiti poštenih cipela onoj šaci profesionalnih vojnika. Kamoli za nešto više i bolje, čime su joj napunili glavu „prijatelji“ s kojima je do neki dan radila u NATO-u.

Birajmo, građani: prepolovljene mirovine za krnje jato američkih isluženih F-16, koje žmireći ruši i priučeni pilot MIG-a 29 (da se ne spominje MIG-35) ili život izvan sjene oružja! Suradnički, miran i snošljiv suživot sa susjedima ili pripito talambasanje oko ratnih lomača, koje dovode do „naših i njihovih zločina, naših i njihovih grobova“. Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general zbora Drago Lovrić pohvalio se da će zvijezda „vojnog mimohoda sa saveznicima“ biti raketa RBS-15B, koja je ovih dana uspješno testirana u vodama Dugog otoka. Projektil je, navodno, domaćih ruku djelo, ima domet 80 kilometara te pouzdano pogađa ciljeve iza horizonta, u radarskoj sjeni i pod kutom od 90 stupnjeva. Leti, recimo, od Zagreba prema jugu do Bosiljeva, ili prema istoku do Novske, ili prema sjeveru do Varaždina, ili… Koliko košta, tajna!

Kad već Vlada ima toliko svijesti i savjesti, pa će više od 11 milijuna kuna spiskati na vojnu paradu kojom ni u zemlji niti izvan nje nikom neće ništa važnije pokazati ni dokazati, a kritiku o rastrošnosti zbog dviju ili dvodnevne proslave uzima kao prdež u vjetar, morala je objasniti zašto u neimaštini nije moguće dostojanstveno slaviti na primjereniji način, znatno jeftinije i skromnije. Nije objasnila, jer je Milanović u strogoj tajnosti dogovorio kompromis s Grabar-Kitarović. Ona je odustala od kategoričnog stajališta protiv mimohoda, za koji je najavila da kao vrhovna zapovjednica neće dati dopuštenje. Sada samo preporučuje da parada bude što jeftinija, jer je „stanje u državi jako teško“. Milanović je zato prešutio njezinu alarmantnu izvanrednu konferenciju za novinare pet minuta uoči sjednice Vladinog odbora za središnje obilježavanje Dana pobjede i domovinske zahvatnosti, Dana hrvatskih branitelja te 20. obljetnice Oluje.

Ona je za dnevnopolitičke potrebe, kao, oprala obraz svoje nedosljednosti jer je, eto, ispalo da je Odbor koju minutu kasnije odlučio baš to što je ona najavila, a Milanović se povinovao njezinoj volji. Novopečeni joj savjetnik Vladimir Šeks, marginaliziran u stranci do sramotne razine, pa volonterski umirovljen na Pantovčaku, u HTV-ovom Otvorenom briše obraz novoj poslodavki. Vrijedno je, kaže, što je „upravo zalaganjem predsjednice RH sačuvana tradicija“ olujnog slavlja u Kninu. Tradicija slavlja (sic)? Prešutio je da se „slavlje“ zadnjih godina prometnulo u desničarski dernek naručenog primitivizma: „braniteljski“ zvižduci, prostačke psovke i svakovrsno ometanje državnih dužnosnika…

„Kompromis je dio politike“, mudruje ministar Kotromanović, „i s te strane treba odbaciti sva različita mišljenja.“ Šeks nije u pravu kad tvrdi da „priča o vojnom mimohodu otkriva dubok politički jaz“, jer je taj jaz prokopan davnih dana, agresivnom ustašizacijom RH. Otprije tri i kusur godina traje žestoko laktašenje „novog HDZ-a“ za osvajanje i SDP-a za opstanak na vlasti. Ne biraju se sredstva niti broje žrtve, a o golemom nezadovoljstvu građana nitko ne vodi računa. Samo tome služi desničarski režirano ideološko pregrijavanje ustaško-partizanskih tema, besmisleni stožeraški (Vukovar) i šatoraški (Zagreb) performansi „hrvatskih branitelja“, „bunt“ liječnika, traktorske blokade prometnica… Bijedna se Naša tragično podijelila, rascijepila i srljaa u propast, a „žena iz naroda“ naglavačke se, ali krajnje nepristojno i navijački, bacila u tu mutnu vodu. I ona i njezini stranački drugovi dernjaju se iz svega glasa: „Drž’te lopova!“ i dolijevaju kerozin na vatru.

Čim pomisle da su ugrabili priliku, srljaju na aktualnu vlast, osobito na premijera, kojem i retorički i intelektualno traljavo pariraju. Osobito ovih dana kada u povodu 70. obljetnice pobjede nad nacifašizmom treba otvoreno govoriti o povijesnoj istini, hrvatskoj ulozi u prijelomnim događajima te ukazati na revizionističko prekrajanje prošlosti. Ni Karamarku niti Grabar-Kitarović nije ni u primisli zatrpavati procjepe i smirivati razdore. Procjenjuju, ne bi to koristilo vlastitim ni guzicama ideološko-klijentelističke vojske, koju u strogom jurišnom zaptu drži Karamarkova desna operativna ruka Milijan Brkić nadimkom Vaso.

Zviždačko-psovački orkestar

Politički otac Kolinde Grabar-Kitarović i nesuđeni (navodno svojom voljom!) savjetnik joj za vanjsku politiku notorni Mate Granić, sada siva eminencija na Pantovčaku, smatra „razboritim i odlučnim“ njezina mimohodno-olujna bauljanja. A što bi drugo!? Bio je „tu blizu“ dok se uvježbavalo strojevi korak za izvanrednu paradu političke taštine. „Bilo je to promišljeno obraćanje predsjednice i način da se promijenjeno mišljenje prezentira kao novo i kompromisno“, ironično je Granića poklopio SDP-ov ministar uprave Arsen Bauk.

Ako se u međuvremenu opet nešto dnevnopolitički ne iskomplicira, sve političke ovce ostaju na broju, na mimohodnoj tribini. Valjda će inženjeri pojačati konstrukciju za tu prigodu, jer bi se na njoj – ne baš rame uz rame, ali… zašto ne!? – mogli naći Grabar-Kitarović, Milanović i Karamarko. Priučeni žurnalisti će svršavati od prenemaganja, dožive li taj „blagoslovljeni“ prizor. A „Hrvatice i Hrvati“, čim 4. kolovoza provezu onu general-Lovrićevu „senzacionalnu“ raketu Zagreb-Bosiljevo ispred VIP tribine i tv-ekranom, mogu nastaviti prekopavati kontejnere i stezati remen zbog prisilne dijete u krajnjoj neimaštini. Milijuni lete u vjetar, ali neka, neka samo lete – ima li što ljepše od bezgranične sreće „naših saveznika“ kad ugledaju čelična hrvatska mimohodna lica s Kotromanovićevom „novom opremom“, u „novim odorama“!? A sve domaćeg uma i ruku djelo!

Vjerojatno će uvježbani zviždačko-psovački orkestar 5. kolovoza odraditi svoj napamet naučen kninski program, a navečer se javiti na uobičajenu prozivku Marku Perkoviću Thompsonu, pod šatrom u Čavoglavama. I tek potom, kada se crijeva olakšaju od prekomjernih količina janjetine i maliganskih hektolitara, počinje ono pravo: konačan juriš zdesna na Markov trg! Hvatanje za gušu kakvo ni Osmanlije za 500 godina na Balkanu nisu bili kadri smisliti, vađenje crijeva, nabijanje na kolac… „Do istrage naše ili vaše“, kako „poučno“ reče još 1902. onaj mostarski intelektualac. Nekom sličnom prigodom i nakanom.

Sve ovo dosad u nacionalnom političkom kokošinjcu, uključujući mimohodno-kninsku paradu političke taštine moralno sitnih duša, bila je samo – artiljerijska priprema. S mnogo promašaja u prekomjernom granatiranju.

Marijan Vogrinec
Autor 30.5.2015. u 11:27

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija