Petak za ćorak – politički triler na rubu pameti

Marijan Vogrinec
Autor 16.5.2016. u 10:08

Izdvajamo

  • A toliki su „nacionalno osviješteni“, zalutali u saborske klupe baš Karamarkovom krivnjom, tog petka 13. žarko željeli makar odlučiti o političkom „ukinuću“ Stjepana Mesića. Kakva je to saborska većina o kojoj zbori iritantno bahata/prepotentna i do jučer anonimna Mostova Ines Strenja-Linić kada uzastopno nije u stanju skupiti minimalnih 76 od 151 zastupničke ruke? Jadna.

Povezani članci

Petak za ćorak – politički triler na rubu pameti

Floskule o zrelosti i političkoj odgovornosti vodstva RH bezobrazno prodaju svi odreda s državnog vrha: i sam premijer Tihomir Orešković, potpredsjednici vlade Tomislav Karamarko i Božo Petrov, predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, svi ministri… Drže li da su građani blesavi, pa ne vide što se događa? Zemlja je u najtežoj političkoj krizi dosad. Ili su toliko dementni da vjeruju u vlastite laži? Isti ti ljudi dnevno hrane medije aferama, skandalima, nepodopštinama i glupostima svake vrsti od kojih građanima zastaje dah: zar je moguće da su takvi u poziciji krojiti sudbinu našoj djeci? Nekima se ne bi smjelo dati na čuvanje ni dvije stare ovce, kamoli im povjeriti državu na upravljanje 

Marijan Vogrinec

Treći put zaredom u sabornici: petak – pa ćorak. Ne može se ni o čemu odlučiti, jer nema kvoruma. HDZ&“domoljubi“&Mostova većina plus petero bandićevaca iz kluba BM 365 – Stranke rada i solidarnosti nije u stanju skupiti minimalnih 76 ruku za odlučivanje. Sramota do neba. „Domoljubna“ neodgovornost na ikstu. Vrlo jaki dokaz da među vladajućima ništa ne funkcionira. Ni saborska većina, ni vlada, ni ljudski odnosi među ključnim akterima vlasti, ni ministarstva i njihovi proračuni niti već kronično deprimirani Tomislav Karamarko išta više kontrolira. I u HDZ-u, i u „domoljubnoj“ koaliciji i u vladi. Medijske pljuske, nezaliječen izborni šok jer mu birači nisu dopustili samostalno formirati vlast i ostvariti premijerski san, niz loših strateških procjena i sada udarac afere Ina-MOL u koju je umočen zbog supruge Ane Šarić-Karamarko srozali su autoritet ionako najnepopularnijeg političara u zemlji. Sam si je kriv što se, nevičan klizaljkama, zaletio na tako opasan led.

Saborski petak 13., doduše, nije točka na i njegove jamačno neslavne sudbine na čelu HDZ-a i na mjestu do-premijera, ali jest indikativan udarac po čavlu na lijesu jedne promašene strategije pod egidom „mnogo htio, mnogo započeo…“ Čak i neki Karamarku naklonjeni analitičari, zabrinuti negativnom recepcijom totalnog kaosa u vlasti i nefunkcioniranja „Visokog doma“, nagovješćuju da i HDZ i vlada više nemaju što kalkulirati: Karamarko je velika smetnja bilo kakvim suvislim reformama. Prepreka za uredno funkcioniranje zemlje. Pokazalo se da je jedan od ključnih remetilačkih faktora u političkom i sad upravljačkom sustavu. Njegov program/strategija vođenja HDZ-a sveo se na autoritarnost i ideološki progon izmišljenih komunističkih vještica, Jugoslavena, udbaša, četnika i Hrvata koji ga masovnone vole, jer izaziva razdore/podjele u politici i društvu, sije štetu po državi. Ne zna ustrojiti i voditi modernu demokršćansku stranku i nema bitan potencijal državnog vođe.

Nedisciplina slobodnih strijelaca

Policijsko-špijunsko iskustvo/maniri i autoritarnost nisu dobitne kvalifikacije ni za voditi stranku kakva je HDZ, a kamoli za radno mjesto u vladi na kojem je, kao, „preuzeo odgovornost“ za „reformiranje“ države. Karamarko očito nije dorastao toj dvojnoj ulozi, pa si nastoji bildati „ugled i autoritet“ militantnošću (bez razloga) i nepovjerenjem u sve i svakoga oko sebe. Osobito u intelektualno nadmoćnije u stranci (npr. Davor Ivo Stier) i izvan nje. U toj kratkovidnoj strategiji napada kao najbolje obrane najvidljivije je njegovo stalno vrijeđanje bivšeg premijera Zorana Milanovića kojem se, kukavički, nije usudio izaći na javno sučeljavanje jedan na jedan. Bilo kada i bilo gdje. Sada nije sposoban disciplinirati slobodne strijelce iz svoje „domoljubne“ saborske većine, pa će to navodno „specijalac za stranačku stegu“ Milijan Brkić nadimkom Vaso za njega vaditi vruće kestenje sa žara.

A baš je s Brkićem, godinama desnom rukom u stranci, bio zategnuo više nego prijateljske odnose (Vasu ne miriše utjecajna Ana Šarić-Karamarko, tvrde kuloari) unatoč činjenici da je taj uglavnom natmureni bivši policajac najzaslužniji za svu radikalnu/uličnu subverziju što je Karamarku namrla (dvojbenu) pobjedu HDZ-ove „žene iz naroda“ Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim i relativnu tzv. Domoljubnoj koaliciji na parlamentarnim izborima. Bez Brkića bi Karamarko disao na škrge i na „demokratskim“ (jednokandidatskim) unutarstranačkim izborima za predsjednika HDZ-a. „Milijan Brkić je rođeni organizator i politički animator i bez njega bi odavna sve u stranci otišlo u vražju mater, pa jedino on može utjerati disciplinu među zastupnike Domoljubne koalicije“, čuje se iz HDZ-a nakon petka 13. Malo je vajde i da je to istina, jer je već kobno metastazirao kaos u vlasti.

karamarko21052015

Foto: vijestihrt.hr

Ne samo što se Karamarko osjeća inferiornim u mogućem javnom sučeljavanju s „neprijateljem No. 1“ svojih političkih ambicija Milanovićem, pa je ignorirao pozive na megdan, sada se ne usudi ni politički korektno „u nacionalnom/reformskom interesu“ javno „razračunati“ s premijerom Tihomirom Oreškovićem i vladinim potpredsjednikom Božom Petrovom na ključnim pitanjima zbog kojih država ne funkcionira, jer svak vuče na svoju stranu. Usuprot tome, izdaleka im se inati u saborskim tijelima posredstvom odanih „vojnika stranke“ – čime se, na svoju sramotu, javno diči Ivan Šuker –  ali i medijski prijeti opozivom premijeru (HDZ ga je kao anonimnog „stručnog domoljuba“ doveo iz Kanade) te izvanrednim izborim Petrovu i Mostu. Osporavani ministar kulture Zlatko Hasanbegović (HDZ) naziva sav taj kaos u totalno inferiornoj vlasti RH – „burom u čaši vode“. Sic.

Je li šef HDZ-a i prvi potpredsjednik vlade Tomislav Karamarko svjestan svoje nesposobnosti, vrag će znati. Nedvojbeno, halapljivo je zagrizao više nego što može progutati. I u kost na kojoj se lome zubi. HDZ-ov šef obešćašćenog „Visokog doma“ Željko Reiner, šef Kluba zastupnika HDZ-a Ivan Šuker i ostatak koalicijskog zastupničkog stroja tog su petka 13. zvučno škrgutali zubima. Je li moguće da sofisticirana elektronika vrijedna više od dva milijuna kuna laže o kvorumu? A nije lagala ni u ponovljenom glasovanju: bilo je nazočnih 75, a za pravovaljano odlučivanje moralo ih je biti najmanje 76. I točka. Šuker je pobjesnio i bio – obliven crvenim sramom – prisiljen ispričati se javnosti zbog zastupničke neodgovornosti. Kvorum su minirali „domoljubi“ Željko Glasnović, Stevo Culej, Damir Krstičević i Goran Dodig te bandićevka Sandra Perković. Izostanak su ispričali Perković iz Kine i Glasnović iz SAD-a.

Uzalud. „Reformska“ družina je nečasno pred javnošću ostala kratkih rukava, a oporbi je opet pala s neba prilika za – pucati od smijeha. „Nekad su se bolesni zastupnici i trudnice dovozili na glasanje, a sada ne funkcionira ni vlada niti Hrvatski sabor“, reći će HDSSB-ov zastupnik Josip Salapić u emisiji Veto Jabuka TV-a. „Tri puta bez kvoruma, mislim da je to skandalozno i da je Hrvatska, vjerojatno, pred novim izborima.“ Mostova je zastupnica Ines Strenja-Linić, valjda netom pala s Marsa, u prolazu prema saborskom kafiću poručila sedmoj sili: „Ne, nema problema, svi Mostovi zastupnici bili su na zasjedanju i saborska većina nije u pitanju“. Laž i prepotencija u neuvjerljivom izričaju. Nedostojnom nekoga tko je dobio biračko povjerenje služiti građanima, odgovorno se ponašati i kazati istinu i onda kad je vlast očajno nesposobna. Kao što ova jest.

Strenja-Linić i slični joj iz koalicije HDZ&“domoljubi“&Most, kojima je laž smokvin list za pokriće nezasluženih državnih apanaža za svađe, podmetanja i nerad na obećanim reformama, bezobrazno/bezobzirno prave budale od građana. Javnost nije slijepa, vidi što se događa među vladajućima, na saborskim zasjedanjima, u vladi… Da je Strenja-Linić i zericu u pravu, zašto se ni u petak 13. nije moglo ni o čemu odlučiti? A toliki su „nacionalno osviješteni“, zalutali u saborske klupe baš Karamarkovom krivnjom, tog petka 13. žarko željeli makar odlučiti o političkom „ukinuću“ Stjepana Mesića. Kakva je to saborska većina o kojoj zbori iritantno bahata/prepotentna i do jučer anonimna Mostova Ines Strenja-Linić kada uzastopno nije u stanju skupiti minimalnih 76 od 151 zastupničke ruke? Jadna.

Strenja-Linić jedna je od bogovski uhljebljenih Mostovih prvakinja kojoj deficit političkog iskustva i suvišak demagoških manira u ophođenju s predstavnicima javnosti ne uvjetuju nikakav priziv savjesti. Brani neobranjivo, jer joj se osladila pozicija pri državnim jaslama. I tu želi ostati do kraja mandata. Kao i „reformatori“ iz njezinog 15-članog, sedmočlanog „domojubnog“ društva na čelu s HDZ-om. A to što su se mostovci svi do jednog nacrtali u petak 13. na zasjedanju i prihvatili elektroničkog gumba za glasovanje, dokaz je koliki im je strah u gaćama upravo od mogućih izvanrednih parlamentarnih izbora. Budući da se Mostu dnevno topi javni rejting, na izvanrednim parlamentarnim izborima bi nestali s političke scene.

Znaju da su izigrali povjerenje birača neprirodnom izvanbračnom vezom s HDZ-om i sedam „domoljuba“ i odvratnom otimačinom poslije za foteljima, mobitelima, bankovnim karticama, automobilima, uredskom raskoši, koeficijentima i milijun povlastica što simboliziraju status i moć. U možebitnu novu vlast ne bi ušli ni s jednim, kamoli s 19 i nakon poslijeizbornog „resetiranja“ 15 od 151 saborskog mandata, potpredsjednicima vlade i Hrvatskog sabora, šest ministarstava (SDP je Boži Petrovu čak dao ponudu izvan svake pameti: mjesto premijera i sedam ministarstava!) te stotinama unosnih državnih apanaža u cijeloj piramidi vlasti od mjesnog odbora u Mostovom „glavnom gradu“ Metkoviću do javnih poduzeća u Zagrebu. A koja li je to lova tek! Redovito je na računu, plaćeni svi porezi, prirezi, doprinosi…

Život otprije 26 godina

Za očekivati je da će „domoljubni stručnjaci“ i genetski predodređeni „reformatori“ i govna gutati i besramno grcati u smrtnim ranama što će ih i dalje zadavati jedni drugima, ali živi i logikom svijesti/savjesti neće odustati od osvojenih porcija slasti i masti populističko-demagoškog naziva „preuzeli smo odgovornost“.

Da još jedna blamaža među vladajućima bude tragikomičnija, pobrinuli su se potpredsjednici Kluba zastupnika HDZ-a Gordan Jandroković i Davorin Mlakar. Podnijeli su Šukeru ostavke, što je još jedan znak da u Karamarkovoj stranci zloslutno škripi. To baš nije dobro za njegovo političko zdravlje na dužnostima što ih obnaša, pa je ideološko-stranački odnedavno prepravljena hrvatska ZNA SE „dalekovidnica“ v.d. glavnog ravnatelja Siniše Kovačića revno priskočila lakirati vladajuću zbilju. Šuker je osvanuo u svim informativnim emisijama HRT-a, od tog petka 13. do subote i u bitnim insertima idućih dana. Tv-kamere i mikrofoni ZNA SE javne kuće HRT-a danomice „farbaju tunele“ profesionalnog izvještavanja, pa građanima kojima je stalo do psihičkog zdravlja sve češće barataju daljincem i pitaju se ima li smisla v.d. Kovačiću i dalje slati 80 kuna mjesečno za to što nudi.

pxl_040216_12581427

Foto: net.hr

A nudi život otprije 26 godina, likove i događaje što ih je povijest odavna posložila u naftalin, nacionalističko prenemaganje, partizanske zločine nad nedužnim ustaškim „mesarima“ iz konc-Jasenovca ili Luburićevim „crncima“, neograničene količine katoličke svete vode i tamjana (sve do ustaške propovijedi dominikanca Luke Prcele, u izravnom tv-prijenosu!), selektivno doziranje informacija i političko-ideloški pristrane komentare i pojačanu medijsku demontažu SDP nakon silaska s vlasti. Taj je obrazac poznat iz medijske ere Tuđman-Šuškovog međunarodno izoliranog režima, s Herr Flickom u važnoj ulozi, te za vlasti Sanader-Kosor kad su najvažniji državni mediji – HRT i Vjesnik,  glavni dnevnopolitički list u RH – bili nečasno upregnuti u dnevno odrađivanja informativnih zadaća po nalogu i za potrebe HDZ-a. I tada je, kao danas, HDZ postavljao glavne urednike, a ovi po odobrenju uspostavljali uređivačko-novinarske piramide, smjenjivali nepoćudne, dijelili statuse i plaće… Poslije im se vratilo milo za drago.

Danas ista priča, samo što Vjesnika više nema, jer su mu 2012. došli 72-godišnje glave tadašnji premijer Zoran Milanović, prvi potpredsjednik vlade Radimir Čačić i državni blagajnik Slavko Linić. List je nakladom i nedostatkom prihoda platio ceh političkoj zloporabi javnog medija. Još nije okončana namještena sudska otimačina oko 80 milijuna eura vrijednih nekretnina bivšeg NIŠPRO-a Vjesnika, najvećeg i najvažnijeg te vrsti na europskom Jugoistoku. U bitnom se danas ništa nije promijenilo u HDZ-ovim medijskim afinitetima. Osvojena je „dalekovidnica“ i zadovoljstvo na političkoj desnici do te je mjere uzavrelo da se i Generalski zbor ovih dana oglasio pismom potpore, zahtjevom da se v.d. Sinišu Kovačića izabere na puni mandat glavnog ravnatelja HRT-a.

„Već se vide pozitivne promjene u programu Hrvatskog radija i Hrvatske televizije, koje je uveo gospodin Kovačić“, potpisuje prvi general Generalskog zbora Pavao Miljavac (HDZ). Valjda ga je najviše impresioniralo što mu prijatelj, umirovljeni admiral i bivši obavještajac JNA Davor Domazet-Lošo ne silazi s HTV-ekrana, a ciljano probrane teme o Domovinskom ratu daju se više nego u ona olovna vremena kad se svako malo oglašavala zračna opasnost i ljudi bježali u podzemlje. I taj povratak u ratno doba, guranje Marka Perkovića-Thompsona čak u HTV-ovo Dobro jutro, Hrvatska, od jutra do kasno u noć redaljke svećenika, časnih sestara, misa, vjeronaučnih emisija, procesija i koječega za buđenje „nacionalne svijesti i hrvatske samosvijesti“ u funkciji je krivotvorenja svakodnevice i lakiranja aktualne društveno-političke zbilje.

A ta je zbilja kretenski nakazna i građanima nepodnošljiva. Bit će i gore, tu i tamo se izlane neki od onih što su „preuzeli odgovornost“, pa našim malim, bijednim i nesretnim životima prijete „nužnim bolnim rezovima“. Podanički trbuhozbore ono što malima od kužine diktiraju neokolonijalne majke i očevi „obitelji kojoj oduvijek pripadamo“. A to su vraćanje dugova s lihvarskom kamatom, stroga štednja i na osnovnim životnim potrebama, niže plaće i mirovine, rudimentarna socijala, radni odnosi po slobodnoj volji poslodavca, umirovljenje u dobi od 67 godina, zdravlje prema dubini džepa svakog pojedinca, brisanje svake solidarnosti… Život teži od onog u predindustrijsko doba, jer je kapitalizam „najbolji društveni sustav dosad“.

Slika Hrvatske

I „hrvatska sloboda“ je svetinja koju su nam u Domovinskom ratu namrli hrvatski branitelji svojim životima, krvlju i dijelovima tijela, tvrde „domoljubi“ i mjesečno inkasiraju na računima 10.000-35.000 kuna poreznih obveznika. U toj „slobodi“ 600.000 građana nema otkud platiti režije, više od 10.000 školske djece nema jedan topli obrok tjedno, 320.000 ljudi ima blokirane račune, dnevno se desetak obitelji s djecom deložira iz svojih kuća i stanova, nešto manje od 300.000 ljudi je na listi nezaposlenih, lista čekanja na specijalističke liječničke preglede u prvih je sto dana HDZ&“domoljubi“&Mostove vlasti podužena za 30.000 pacijenata, bivša časna sestra reda ančela a sada ministrica socijalne skrbi i mladih Bernardica Juretić već drugi mjesec ne isplaćuje dječje doplatke siromašnim obiteljima (ona redovno prima boli glava plaću!), iz Osijeka svaki dan tri autobusa odvore mlade trbuhom za kruhom „u Njemačku“, sto teško invalidne djeca udruge Vukovarski leptirići ostaje bez terapije, jer za njih nema novca, ali naći će se najmanje 23 milijuna kuna za obnovu vodotornja… Mramor, kamen i željezo preči od djece!?

Nalijepi li se na tu sliku Hrvatske politikantski raspašoj u Hrvatskom saboru i vladi, plus nemušto soliranje s Pantovčaka HDZ-ove „žene iz naroda“ Kolinde Grabar-Kitarović, zblenutom tolikom nesrećom građaninu pada na um suluda ideja. Izaći na Trg bana Jelačića u metropoli s ogromnim transparentom: „Pas mater dobročinitelju koji me usrećio takvom državom“.

Bilo bi O.K. da je Ines Strenja-Linić jedina ili barem među nekolicinom koalicijskih rogova u vreći koji građanima svjesno lažu da će im baš njihovom „reformskom“ zaslugom, biti bolje. Da vlada premijera Oreškovića, famozni Tim’s Team funkcionira. Da se Petrov i Karamarko nasmrt ne grizu i ne gledaju preko ciljnika. Da je vlast sposobna odlučivati kako se i inače odlučuje u zdravoj parlamentarnoj demokraciji. Da vladajuća rakova djeca ne vuku svatko na svoju stranu i da RH uistinu nije država na čekanju, s imobiliziranom zakonodavnim ustrojem. Floskule o zrelosti i političkoj odgovornosti vodstva RH bezobrazno prodaju svi odreda s državnog vrha: i sam premijer, obojica vladinih potpredsjednika, predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, svi ministri…

Drže li da su građani blesavi, pa ne vide ili ne razumiju što se događa, da je zemlja u najtežoj političkoj krizi od „osamostaljenja“? Ili su na tako dementnom stupnju psihičkog zdravlja da uistinu vjeruju u notorne laži? Isti ti ljudi dnevno hrane medije aferama, skandalima, nepodopštinama i glupostima svake vrsti iz privatnog i političkog života od kojih građanima zastaje dah: zar je moguće da su takvi u poziciji krojiti sudbinu i našoj djeci? Nekima se ne bi smjelo dati na čuvanje ni dvije stare ovce, kamoli im povjeriti državu na upravljanje.

Prvi (sic) vladin potpredsjednik Karamarko, koji mrzi sve oko sebe jer mu ne daju biti neformalnim premijerom, najvjerojatnije nije u sukobu interesa zbog unosnog deala svoje bivše partnerice, a sada supruge Ane Šarić-Karamarko s MOL-ovim lobistom Josipom Petrovićem. O tome će ovog tjedna odlučiti Povjerenstvo za sukob interesa, a oporbeni pokušaj njegova opoziva, izvjesno je, neće proći. No, Karamarko je umočen u gadne sumnje o skrovitim/mutnim privatnim interesima u području strateškog nacionalnog dobra, koje ga diskvalificiraju kao vjerodostojnu osobu u vladinom odlučivanju. Ne samo o daljnjoj sudbini Ine u sastavu MOL-a nego i o svemu ostalom narodnom dobru. Sve za što se javno zalagao prije izbijanja rečene afere (za pregovore s MOL-om o Ini umjesto arbitraže) sada se može čitati na nov način. „Izbilo je na vidjelo zašto Karamarko želi ovladati represivnim aparatom“, kazala je potpredsjednica SDP-a Milanka Opačić.

Ne eskulpira ga od sumnji u vjerodostojnost to što je njegova supruga raskinula poslovni ugovor s Petrovićem čim je „postalo izvjesno da će HDZ i moj suprug doći na vlast“. Time nije uklonjena mogućnost da Karamarko, sada s osvojene pozicije političkog utjecaja i državne moći, pogoduje interesima svog prijatelja Josipa Petrovića, odnosno mađarskog MOL-a naspram interesima RH. Nije riječ samo o 60.000 eura što ih je lobist platio Karamarkovoj supruzi ugovorom o poslovnoj suradnji njihovih tvrtki. Petrović je nekoliko godina prije bio u sukobu sa zakonom zbog navodnog podmićivanja i nekih drugih nedopuštenih radnji, bio je u Upravnom odboru MOL-a, a Karamarko je bio Sanaderov ministar MUP-a baš u vrijeme kad je bivši premijer navodno primio 10 milijuna eura mita (priznao na sudu financijski posrednik Robert Ježić) kako bi izboksao vladinu odluku da RH prepusti sva Inina upravljačka prava MOL-u. Zbog toga se sada Sanaderu sudi. Epizoda Ana Šarić-Karamarko – Josip Petrović – Tomislav Karamarko više je za DORH nego za Povjerenstvo za sukob interesa, jer ta vrst „poslovnog odnosa“ izravno se tiče državne sigurnosti.

petrovkaramarkopxl

Foto: rtl.hr

Valjda nije bez vraga ni činjenica da se HDZ i Karamarko od prvog dana na vlasti žestoko sukobljavaju s Mostom nezavisnih lista i Božom Petrovom zbog nadzora nad Inom te da Karamarko još nije posustao u nastojanju ovladati policijom i tajnim službama. Cijela je ta priča puna nejasnoća i prljavog rublja koje sada izbija na površinu, a javnost se zgraža. Mediji vade crijeva akterima.

Jedan opskuran portal blizak HDZ-u još je lani u svibnju pisao da je tadašnja Karamarkova partnerica Ana Šarić, s kojom je najmanje četiri godine prije razvoda navodno varao prvu suprugu Enisu Muftić – u čijem se krugu sprijateljio s praktičnim muslimanom Zlatkom Hasanbegovićem – „jaka karika ne samo ove veze već i njegove političke karijere“. Točnije: „Ona je žena koja ga je oblikovala u političara, ali i dama s kojom se do toga stadija konzultira oko rukovođenja HDZ-om da se mnogi pitaju tko je zapravo pravi gazda stranke. Crvenokosa Ana izrazito je ambiciozna žena, a o njenim ambicijama i o sponi s Ministarstvom kulture i ranije se govorilo“. I sada odjednom buuum: poslovna suradnja Šarić-Petrović, 60.000 eura, MOL, Ina, energetska strategija, nacionalni i privatni interesi, domoljublje/koristoljublje i tko zna što sve ne. Vidjet će se vrlo brzo.

Spremni za „putnu“

Premijer Orešković povlači ručnu, jer „vjerujem u Karamarka“. Osobno će, tvrdi, osnovati i voditi – što!? – povjerenstvo za pregovore s MOL-om o sudbini Ine. Je li se uplašio Karamarkove nedavne prijetnje da će ga smijeniti i vratiti u Kanadu? I ne bi bila šteta, jer se pokazao nedoraslim voditi reformsku vladu kako je obećao. Tim’s Team škripi kao prastara kanta nakon generalke u Ukrajini. Ministri svako malo otiru putar s glave, ili zbog ukradenog stiropora ili ustaškog ZDS-a. Politički miševi sa 131 ili 159 preferencijalnih glasova kolo vode pred voajerski nabrijanim medijima, a u petak 13. puknulo je i u samom HDZ-ovom klubu zastupnika. Zbog trećeg uzastopnog nedostatka saborskog kvoruma. I to krivnjom HDZ-a i Ivana Šukera koji se bahati da je „vojnik svoje stranke“ i posprdno nudi ostavku HTV-ovoj novinarki. Sic. „Ako baš želite, evo, vama ću ponuditi ostavku!“

„U međuvremenu“, sije ironiju na Twitteru bivša premijerka Jadranka Kosor, „na vijestima čujemo da je ‘cijeli državni vrh’ na Sajmu vina u Istri. U paralelnoj stvarnosti. E, pa vrijeme je za jednu putnu.“ Ali nije Bijedna Naša te pasje sreće da se „reformatori“ dohvate kartonskih kutija, pa ih dragovoljno napune osobnim stvarima i čiste urede predaju sposobnijima i poštenijim od sebe. Kandidati za „putnu“ duboko vjeruju da je njihovo „mesijansko“ vrijeme tek počelo. Hrvatska, drž’ gaće! Oporba je u pravu: zemlja nema vladu koja vlada, kamoli reformsku. Ni parlament koji donosi učinkovite odluke. Ovo sada čisti je mućak. Petak za ćorak.

U toj šarenoj, a isprazno laprdavoj družini nije moguće svijećom naći reformske svijesti i savjesti, minimum radne discipline, kućnog odgoja u ophođenju ni sape za politički konsenzus o najboljem za građane što kolektivni zastupnički um može smisliti. Bolja budućnost natalitetno i razvojno izumiruće Hrvatske ostaje između počeka na rubu provalije i sunovrata u bezdan. Kosor je ironičnom porukom državnom vrhu o „putnoj“ na tragu svih novijih ispitivanja javnog mišljenja – ovo je najgora i najbezizglednija vlast u 26 godina RH – ali ta činjenica uhljebima ne znači baš ništa. I državu uzimaju kao privatnu prćiju, a ne dobro u vlasništvu njezinih žitelja, pa bez pitanja žele do kraja rasprodati sve vrijedno narodno dobro. Ni birače više ne šišaju za suhu šljivu. Oni imaju to što su valjda izborno željeli. Dopustili su gramzljivosti izroditi Frankensteina.

Marijan Vogrinec
Autor 16.5.2016. u 10:08

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija