Petar Fehir: REFLEKS POVRAĆANJA

Povezani članci

• FAKE & SPIN: Kako je Sanela Jenkins postala američka Bošnjakinja?
• Dretelj je zatvoren, ali su oni još u zatvoru!
• Hrvatska – na kraju ili na početku puta?
• Renato Baretić: Moć živih mrtvaca
• Radomir Lazić: Uvijek ostaje jedan čopor
• PISMO – DRUGU IZ MLADOSTI – JADRANKU PRLIĆU

Foto: Tonci Plazibat / CROPIX

Umjesto da se “muški” povuče, ispriča i objasni “svoju istinu” on nas tjera da jurimo ka kupatilu.

Poznato je da se organizam od za njega neugodnih pojava brani refleksima.

Refleks gutanja nam je odavno razvijen, pa gutamo sve što nam se servira. Ponekad čak i “cijelo”. Jer teško je prežvakati ovo što nam se već više od dvije decenije zna naći na tanjuru.

Refleks kašljanja i kihanja nas također brani od raznih nasraja. Neugodnih mirisa i većih ili manjih čestica.

No jedan nam mehanizam najviše potiču. Pogotovo ovih dana, u pokušaju da spase neobranjivo – ovu zbrda-zdola sklepanu konstrukciju od Vlade. Koja onda u svom nesnalaženju omogućuje raznoraznim avetima, kreaturama, psiho-sociopatima i ostalim hrastovim violinistima da se šepure svojim homofobnim perjem.

Još nam se nije prestalo povraćati od Hasanbegovićevog “osvrta” na povijest ustaških nestašluka, a već se vratila Markićka, potpomognuta “prvom damom” i potkurena crkvenim dužnosnicima, koje najviše (vidi vraga) žulja kondom, da nas brani od abortiranja.

I ovaj zadnji pokušaj zaustavljanja reforme obrazovanja i njeno usmjeravanje u kanal Ilčićeva mentalnog sklopa potiče refleks do mjere da nam želudac ozbiljno podrhtava.

Ipak, pobjednik u takmičenju za osobu godine, koja najjače provocira refleks povraćanja je (sad one trube, ratatata…) Tomislav Karamarko!

U pokušaju da se sa dva debela namaza patetike na već okorjeloj kifli prikaže kao mučenik i žrtva, na svoj rođendan, kopira obiteljsku fotografiju s malodobnom djevojčicom Katom. Kada ni to ne izazove očekivanu reakciju, čak ni kod orkestriranog HDZ ansambla, on izvlači “zadnju kartu”.

Objavljuje fotografiju pokojne djevojčice N. Š. uz “prikladni” tekst:

“na današnji dan rođena je i malena N.Š. Danas bi imala 9. rođendan. Prisjetimo se njene hrabrosti i osmijeha koji su nas ujedinili u dobroti i humanosti. Prisjetimo se dječice koja trebaju našu pomoć i potporu….”

Umjesto da se “muški” povuče, ispriča i objasni “svoju istinu” on nas tjera da jurimo ka kupatilu.

U redu, znali smo. Obraz-đon. Moral-nula. IQ-upitan. Ali opet ne možemo zaustaviti taj refleks.

Sada, kada mu se, unatoč svim jalovim pokušajima bliži politički kraj, lešinari sa raznih strana oštre lopate i pripremaju pogrebne govore. I ne samo s lijeva, već i iz njegovog okruženja. Ova ukleta šutnja i čekanje, u njegovoj bratiji, miriše na politički tamjan.

Ima jedna sjajna, ujedno i završna rečenica jednočinke Daniila Kharmsa koja, otprilike, glasi:

“Tata vam je poručio da se kazalište zatvara jer nam se svima povraća.”

“Radnji” koja prethodi nepogrešivo bi pristajala proslava Karamarkovog rođendana, na kojem je mala Kate propuzala.