Pismo iz logora

tačno.net
Autor 6.8.2014. u 15:01

Izdvajamo

  • Kad sam osjetio prve simptome otrova na sebi postao sam svjestan izvora zaraze te se zaštitih. Izbjegavao sam TV Dnevnike, top vijesti, političke rasprave, vjerske institucije, nacionalne klubove.... to vrijeme posvetio sam prirodi, knjizi, razmišljanju i razgovoru sa malobrojnim logorašima sličnih pogleda na svijet i društvo. Nisam se stidio govoriti i pisati o svojim stavovima. Nisam ih smatrao lošim, dapače. Dati serum nekome protiv otrova, smatrao sam potrebnim. Od tada sam logoraš pod posebnom kontrolom. Ali ne i jedini. Ima nas svakim danom više. Više ali ne i dovoljno. Dok vrijeme sazrije, dok počnu ozdravljati, logoraši drugih logora u regiji. Tada će biti lakše. Onda će uniformisani logoraši shvatiti da kad pucaju u druge, da ustvari, ubijaju robove kao što su i oni sami. Ako ste otrovani, ne zamjeram vam, niste svojom krivicom. Tražite lijek, pomozite drugima da se izliječe.

Povezani članci

Pismo iz logora

by LorenzoDiFolco

Budite se robovi!

Piše: Karlo Grabovac

Bilo bi lijepo da nemamo imena i prezimena i da živimo kao slobodni ljudi. U situaciji kad živiš u logoru ime i prezime ti nije olakšavajuća okolnost.

U iznimnim slučajevima imena uz lojalnost prema vlasnicima logora, pojedinim logorašima mogu osigurati prividno bolji, možda i ugodniji život. Mač sa dvije oštrice, koliko je to dobro za te logoraše toliko je i pogubno jer time gube i ono malo svjetla što slobodom nazivamo. Obuzme ih iluzija da oni nisu logoraši, da nisu roblje. Takvi su obično raspoređeni da budu čuvari nama ostalima. Neki od njih su dobri, a većinom su loši. I kao čuvari i kao ljudi.

Moje ime je, pardon, moj broj je  BH19119630020. Stari već logoraš. Imam pravo disati zrak, popiti vode i hraniti se ako mi kao logorašu neko dadne nešto za pojesti. Moja majka je stari logoraš i najčešće mi ona pomogne u prehrani. Starija žena sa iskustvom pa zna kako od ničega napraviti nešto.

Kao i većina logoraša nemam pravo na rad. To je zato što su kroz iskustvo nekadašnjih logora upratili rečenicu “Arbeit macht frei” pa su je doslovno preveli kao “Rad oslobađa” i prepali se tog glagola oslobađati. Znam, do prije dvije – tri godine kada sam bio logoraš koji radi, bilo je nešto drugačije, podnošljivije, bio sam svjestan logora, bio sam svjestan da smo robovi ali me je rad oslobađao od, bar nekih, napora logorskog života.

Logoraši su otrovani. Ne mislim samo na sistematsko tjelesno trovanje hranom, hemikalijama nego su otrovani duhom koji se sveo samo na “use, nase i podase“, otrovani su otrovom mržnje prema drugima i drugačijima. Strašan otrov. Kako mogu mrziti ljude koje nikad nisu sreli i krajeve u kojima nikad nisu bili? Samo na osnovu onoga što su im o njima pričali u kući, na ulici, u školi, na TV-u. Logoraši koji bolje barataju otrovom su u povoljnijem položaju. Ako su stručni i vrijedni po tom pitanju, veoma brzo napreduju, dobiju uniforme, svećeničke mantije, odijela, kravate, limuzine. I sami teško obole trujući druge. Ponese ih iluzija da su moćni, jaki, slobodni… da više nisu logoraši, nisu više robovi. Koji samo zajeb!

Kad sam osjetio prve simptome otrova na sebi postao sam svjestan izvora zaraze te se zaštitih. Izbjegavao sam TV Dnevnike, top vijesti, političke rasprave, vjerske institucije, nacionalne klubove….  to vrijeme posvetio sam prirodi, knjizi, razmišljanju i razgovoru sa malobrojnim logorašima sličnih pogleda na svijet i društvo. Nisam se stidio govoriti i pisati o svojim stavovima. Nisam ih smatrao lošim, dapače. Dati serum nekome protiv otrova, smatrao sam potrebnim. Od tada sam logoraš pod posebnom kontrolom. Ali ne i jedini. Ima nas svakim danom više. Više ali ne i dovoljno. Dok vrijeme sazrije, dok počnu ozdravljati, logoraši drugih logora u regiji. Tada će biti lakše. Onda će uniformisani logoraši shvatiti da kad pucaju u druge, da ustvari, ubijaju robove kao što su i oni sami. Ako ste otrovani, ne zamjeram vam, niste svojom krivicom. Tražite lijek, pomozite drugima da se izliječe.

Razgovarajte sa drugim logorašima bez predrasuda ko su i u kojem dijelu logora žive. Da vas ne heklam više…..

Budite se robovi!

Logoraš, No. BH19119630020
120-a baraka sa desne strane Radobolje
Okrug Mostar

 

tačno.net
Autor 6.8.2014. u 15:01