Plina u Europi ima, plinskih igara još i više

MLADEN PEJNOVIĆ
Autor 12.1.2022. u 12:23

Plina u Europi ima, plinskih igara još i više

Photo: YURI SMITYUK/NEWSCOM

Kasno shvaćamo ‘i u Bruxellesu i u Kutini’ da američko-ruski indirektni sukob najviše plaća zemlja preko koje se on događa. To je sada Europa. Nigdje se ne vidi da su Amerikanci ili Rusi nešto izgubili na plinu. Oni se samo žale što nisu više zaradili

Upozoravali su da je Europa u sektoru energetike u opasnosti. Jedino nisu predvidjeli da će si pri tome ona pucati u noge. To se upravo dogodilo!

Dobri poznavatelji procesa upravljanja Europom nisu iznenađeni ‘plinskim događanjima’. U nadasve dobrim tehničkim i komercijalnim uvjetima plina nije nedostajalo ni u jednoj zemlji. Stvoreni su potrebni uvjeti za tržišno konkuriranje i energetske su burze proradile, a onda je sve rezultiralo eksplozijom cijena, i to bez prethodne nestašice plina, a da velikih hladnoća još nije ni bilo. Političari i administracija, nemoćni pred nekim drugim globalnim igrama, stvorili su energetski pakao. I prije je bilo dvojbi, npr. hoće li biti više plina iz domaćih proizvodnji ili iz Norveške, Rusije, Alžira ili LNG-a, ali nikada s ovakvim posljedicama. Višegodišnji je prijepor u vezi s ruskim isporukama. Nije pomoglo ni što su one provedene prema ugovorima, a to znači po cijenama koje su prije dogovorene i mnogo su niže od onih koje se sada spominju. Trgovci plinom na tim su strahovima zaradili. Sami Rusi nekoliko su ih puta optužili za preprodaju plina a da nitko u europskoj administraciji nije postavio pitanje: ‘Gdje je novac?’ Novi sustav plinovoda tako je u prosincu četrnaest dana radio, prije nezamislivo, u istočnom pravcu, iz Njemačke u Poljsku, pa i dalje. Sada javljaju da će tako biti i s punjenjem Rumunjske.

Preskupo zaobilaženje Ukrajine

Očekivalo se da Gazprom isporuči dodatne, neugovorene količine, ali isključivo preko Ukrajine, što ovi nisu učinili, već su punili svoja skladišta koja će Europa tek trebati ako zima stisne. Gazprom želi isporučiti dodatne količine kroz NordStream 2 koji, završen i napunjen, prolazi birokratske postupke certifikacije. Zaobilaženje Ukrajine Europi je preskupo. Na to je već do sada EU potrošio 17 milijardi eura. Jednadžba je postavljena, ali rješenja još nema. Svi šute o tome tko zarađuje na preprodaji plina, ne samo ruskoga.

Europski i nacionalni regulatori objavili su ciljeve: ostvariti čistu, jeftiniju i svima dostupnu energiju. Ništa od toga nije ostvareno. U zelenu proizvodnju električne energije neke zemlje pokušavaju uključiti nuklearne i plinske elektrane. Ekološka je proizvodnja nedostatna i još preskupa. A plin s novim cijenama mnogima nije dostupan.

Sve to u sklopu cijena elektroenergije eskalira u inflaciju. Pa i hrvatska vlada, ne znajući što činiti, priopćuje da će se protiv inflacije boriti kontrolom cijena energenata. Koji će tek to trošak biti? Sigurno višestruko veći od troškova gradnje planiranih podzemnih skladišta. Vlada i mora tako jer umirovljenici i polovina ostalih kupaca nisu u stanju izdržati ni najmanja poskupljenja.

O, krasnih li političara i stratega koji ne shvaćaju da se u borbi protiv klimatskih promjena i za energetsku tranziciju na sceni događa krupna promjena zbog koje je općenito europska proizvodnja manje konkurentna na svjetskom tržištu! Europski političari pretpostavljaju da će temeljni politički i ekonomski modeli ostati isti i da će niskougljični izvori energije jednostavno zamijeniti one sadašnje, s visokim udjelom ugljika.

Sada se vidi da prelazak iz jednog načina proizvodnje na drugi ne može proći bez sustavnih političkih i društvenih transformacija. EU političari, eksperti i elite nisu dorasli upravljanju takvim promjenama.

Opasni inflacijski trend

Brzo uvođenje zelenih energija očito rađa jaz između ponude i potražnje. Kako izgleda tržišna klackalica ponude i potražnje, to već dobro znamo. Europski regulatori izgubili su sve bitke i nisu u stanju izbalansirati energetski miks a da ne nanesu štetu svojim proizvodnjama. Nisu ništa bolji ni naši nezavisni regulatori, koji se u javnosti uopće ne oglašavaju o problemima. HEP kupuje elektroenergiju skuplje nego što je može naplatiti, Petrokemija ne proizvodi umjetna gnojiva, veći broj opskrbljivača u dijelu industrije u ozbiljnim je problemima, a sa stanovništvom će tako biti od proljeća. Zemlja nema dovoljno skladišta plina i pitanje je koliko je skladištenje u drugim zemljama u kriznim situacijama pouzdano. Nisu napravili stres-testove, onakve kakve HNB provodi s bankama. Zašto?

Inflacijski trend koji s time dolazi može biti opasan za sve naše proizvodnje i usluge. Kasno shvaćamo ‘i u Bruxellesu i u Kutini’ da američko-ruski indirektni sukob najviše plaća zemlja preko koje se sukob događa. To je sada Europa. Nigdje se ne vidi da su Amerikanci ili Rusi nešto izgubili na plinu.

Oni se samo žale što nisu više zaradili. A Europa i mi gubimo proizvodnju i dobivamo inflaciju.

Knjiga o Europi kao geopolitičkoj sili još nije napisana. Nema tko.

 

Tekst je objavljen u časopisu Lider

MLADEN PEJNOVIĆ
Autor 12.1.2022. u 12:23