Pobjeda Zagreba: Brojniji antifašisti pokazali pravu sliku Zagreba – na skupu tek nekolicina fašista

Autor 13.4.2012. u 20:34

Pobjeda Zagreba: Brojniji antifašisti pokazali pravu sliku Zagreba – na skupu tek nekolicina fašista

Prema posljednjim informacijama koje prenosi index.hr, u 18:00 na trgu Bana Jelačića u Zagrebu se okupilo oko 300 antifašista i tek oko 15-ak nacionalista, “mahom maloljetnih i odjevenih u crno”. HRT prenosi vijest o manjem broju antifašista, “oko 150”, no također je istaknuto kako je došlo tek “nekolicina” desničara.

Građani grada Zagreba u rekordnom su se roku organizirali nakon najave da bi se trebao održati skup desničara i time, još jednom, pokazali pravu sliku Zagreba koji je i ostat će grad s nultom tolerancijom prema fašizmu, neo-fašizmu, ali i fašističkim apologetima.
Kao i uvijek, kripto-fašisti su rovarili forumima, socijalnim mrežama i online medijima danonoćno, no u konačnici nisu se odlučili svojom prisutnošću podržati svoje istomišljenike na skupu.

Ovo je bila dobra lekcija za sve one progresivne snage u zemlji koje nastoje stvoriti otklon surovom kapitalizmu – kriptofašizam već je duboko instaliran u te strukture i baš kao i Goebbels 1927. nariče protiv nepravedne ekonomije, zapadnog imperijalizma i sličnih “modernih” pošasti.
Ako smo išta naučili onda je to gorka činjenica da kriptofašizam leži među mnogim pravičnim stavovima – od radničke borbe do podrške naroda Palestine.

Bilo je zanimljivo promatrati na koje se sve perfidne načine ovi elementi nastoje legitimirati – u konačnici su čak išli toliko daleko da su se počeli pozivati na vrednote kao što su “demokracija”, “sloboda govora”, pa čak i međunarodni sudovi pravde.
U grčevitom nastojanju da se izbore za vlastiti legitimitet počeli su pribjegavati floskuli “ako može Gay parada, možemo i mi”. Za Gay paradu neki drže (čak i sami članovi LGBT-a) da “robuje” zapadnjačkom materijalizmu i da su samim time nesvjesno postali oruđe u agresivnom (i selektivnom) “uvođenju demokracije” u pojedine – ne sklone američkoj vanjskoj politici – države, no konstatacija “ako može Gay parada, možemo i mi” je čista groteska. Ne pozivaju se predstavnici LGBT zajednice na masovne ubojice koji su harali 20. stoljećem.

Kad smo već kod toga, to ne čine ni antifašisti – makar im se to podlo pokušava predbaciti u raznim situacijama. Današnji antifašisti, oni koji će u samom začetku spriječiti svaki pokušaj fašističke restauracije, nimalo ne mare za kojekakve “crvene” državnike, diktatore i vođe iz 20. stoljeća niti im je to bilo kakav cilj.
Jedinu i apsolutnu misiju su ponajbolje sročili ljudi iz “Ujedinjene inicijative protiv fašizma” u čijem pozivu na današnji antifašistički skup stoji:

“Ovdje nije riječ o sukobu dviju suprotstavljenih subkultura pri čemu je istina negdje u sredini, nego o sukobu civilizacije i barbarstva, običnih ljudi i fašističkih zlotvora”


I to je možda i glavna esencija antifašizma – suprotstaviti se svakom obliku fašizma, pa čak i onda kada taj oblik nosi masku, i spriječiti ga svim raspoloživim sredstvima. Ti ljudi također će se silom oduprijeti svakom obliku “totalitarizma” od kojih desnica navodno užasno strahuje ovih dana.

Jedina pro-ljudska budućnost ove, i svih drugih zemalja, počiva na rigoroznom antifašizmu. Građani grada Zagreba danas su pokazali da nisu zainteresirani za online prepiske i debate s fašističkim apologetima i tu su u potpunosti u pravu – jedino što je bitno je pravovremena i odlučna akcija.

U konačnici, nekoliko minornih političkih elemenata dobilo je ovih dana previše besplatne promocije, no sada je vrijeme da se s cijelom pričom ovdje i stane – jer sve iza ovoga služi samo kao dimna fasada za ogromne ekonomske probleme u kojima nam se trenutačno nalazi država.

Vrijeme da se brinemo o mladim ljudima koje se nastoji pretvoriti u “1,600 kn” roblje za krupni kapital koji se ovom sramotnom vladinom odlukom želi riješiti vlastitih radnika i na njihova mjesta dovesti robove s biroa.
Vrijeme je da se brinemo za radnike koji su sistematski ignorirani, naročito u štrajkovima diljem Dalmacije. Vrijeme je da se brinemo jedni za druge i da se solidarnošću pokušamo izvući iz pakla “grčkog scenarija” i drugih crnih sudbina koje nam se spremaju. Vrijeme je teško i vrijeme je za brigu. Jedina stvar o kojoj zaista ne moramo brinuti je restauracija fašističkih ideologija – ova zemlja je pokazala, na brojne načine, da nikada više neće tolerirati takve zlokobne politike.

Autor 13.4.2012. u 20:34

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija