POBUNITE SE VEĆ JEDNOM, IMATE PRAVO NA POBUNU!

tačno.net
Autor 1.5.2015. u 12:40

POBUNITE SE VEĆ JEDNOM, IMATE PRAVO NA POBUNU!

“Danas su osporeni svi temelji socijalnih tekovina Pokreta otpora…Uzrok tomu je to što moć novca…nikada nije bila ovako velika… čak i u najvišim sferama države.”
Pobunite se – poručio je građanima Europe i svijeta heroj francuskog pokreta otpora Stefan Hesel na kraju svoga 95 godina dugog života.

U Europi, posebice Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu, Njemačkoj, poznati neovisni intelektualac, diplomat, pisac i prije svega veteran pokreta otpora iz četrdesetih, antifašist, Stefan Hesel kod nas je malo poznato ime. No, nedavni hrvatski prijevod njegove knjižice PUBUNITE SE koja je u nakladi od preko 4 milijuna primjeraka, zapalila plamen pobune u zapadnoj Europi i u Sjedinjenim državama, dade naslutiti kako se radi o intelektualcu relevantnom i za nas, u mjeri u kojoj smo i sami bili dio antifašističkog pokreta te iste Europe, čijoj se političko-ekonomskoj uniji pridružujemo ove godine.

Tko je, dakle, Stefan Hesel? Njegova je biografija slična onima mnogih neovisnih europskih intelektualaca s početka prošlog stoljeća. Rođen je u Berlinu 1917-te godine, a ima 7 godina kada s obitelji seli u Pariz. Njegov otac Franc Hesel (Franz Hessel) porijeklom poljski Židov pisac je i prevoditelj, a majka Helen Grund, slikarica je i spisateljica. Zahvaljujući takvom zanimanju svojih roditelja Stefan i brat mu Ulrich zarana imaju doticaj s francuskom avangardnom scenom. Njegov studij na Ekol normal superier (Ecole normal superieure) prekida rat, kojom prilikom biva mobiliziran u francuske postrojbe. Uvidjevši Petenovu (Petain) izdaju prebacuje se u London i pridružuje Pokretu otpora. Krajem ožujka 1944-te potajno stiže u Pariz, ali biva prokazan Gestapou, uhapšen i odveden u logor Buchenwald.

Uspio je promijeniti identitet pred samo smaknuće, nakon čega biva prebačen u logor Rotleberode. Bježi, ali biva uhvaćen i odveden u logor Dora, odakle ponovo bježi, sada uspješno. Vraća se u Pariz obitelji, supruzi i njihovo dvoje djece. Ova iskustva iz svoga života opisao je u knjizi memoara „Pleši sa stoljećem“ objavljenoj 1997.
Nužno je pripovijest o Stefanu Heselu započeti ovim dramatičnim događajima iz njegove rane biografije, kako bismo uistinu razumjeli njegov dalji život – sve do kraja, i do 93-će godine života, kada je poslao svijetu, mladima, poruku – Pobunite se.

Stefan Hesel je preminuo 27.veljače ove godine, u 95-oj godini života, dok su se pred njegovim očima odvijale pobune mladih širom svijeta pod nazivom arapskog proljeća, okupaj pokreta, ustanaka u Grčkoj, Španjolskoj… priznavanja statusa Palestine u Ujedinjenim narodima… „Uvijek sam bio na strani pobunjenih“, reći će Hesel objašnjavajući svoje zalaganje za nezavisnost Alžira, za druge oslobodilačke pokrete, sve do borbe Palestinaca protiv izraelske okupacije.

Svi svjetski mediji, bez izuzetka objavili su odmah vijest o smrti autora knjige Pobunite se i otvorili svoje rubrike za dostojanstven omaž ovom hrabrom intelektualcu, čiji je motiv i kredo uvijek i do kraja bio – dostojanstvo čovjeka. Upravo stoga je polagao velike nade u oživotvorenje Opće deklaracije o ljudskim pravima, z državama starih demokracija kao i u novonastalim državama.

Svjedok poraza totalitarizma i uspona Europe

Nisu male tekovine otpora kojega su narodi Europe i svijeta pružile fašizmu tijekom Drugog svjetskog rata. Osnaženi ratnim porazom fašizma pokreti otpora gradili su iznova gradove i tvornice i uređivali društva na principima solidarnosti – uvedena su socijalna prava, mirovine; ekonomskih prava – izvori energije, ugljenokopi, struja i plin, velike banke, nacionalizirani su. Narodima su vraćeni prirodni resursi i druga bogatstva, te uspostavljene istinske demokracije. Vrhovna načela ovih procesa bila su:
– da opći interes mora imati prednost nad osobnim interesom,
– da raspodjela bogatstava stvorenih radom mora biti pravična,
– da se moć novca mora ograničiti.
Stefan Hesel, koji je bio među onima koji su stvarali ova načela i zakone, ne samo u Francuskoj nego i u Ujedinjenim narodima i drugim međunarodnim tijelima, uvidio je na kraju svoga života kako se ista ta načela urušavaju a zakoni zamjenjuju drugima, koji pogoduju interesima manjine, interesima onih najbogatijih:

“Usuđuju se reći nam da država više ne može osigurati troškove tih građanskih mjera. Ali kako danas može nedostajati novca za održavanje i produljenje tih mjera, kada se proizvodnja bogatstva znatno povećala od oslobođenja, razdoblja u kojem je Europa bila razorena?”, napisat će u svojoj knjizi Pobunite se. I dalje, još energičnije, on tvrdi kako je uzrok toga zaokreta moć novca, koja nikada nije bila tako velika i koja ima svoje sluge i u najvišim sferama države: “Jaz između najsiromašnijih i najbogatijih nikada nije bio tako velik, a utrka za novcem i suparništvom nikada toliko ohrabrivani…Danas su osporeni svi temelji socijalnih tekovina Pokreta otpora.”, napisati će i javno govoriti u svojim nastupima i intervjuima.
Zato je Stefan Hesel, koji je pripadao pokretu čiji su ciljevi ostvareni, provedeni, koji je skupa sa svojom generacijom doživio lovorike tih pobjeda, odlučio protestirati, podići glas, pozvati na pobunu, i to pred sami kraj svoga dugog i bogatog života!

„Svjedočio sam porazu fašizma, nacizma, staljinizma, kraju podjela, dekolonizaciji – ne uvijek potpuno uspješnoj, ali ipak, napravljen je ogroman napredak. To mi ulijeva povjerenje da na velike probleme pred kojima se nalazimo danas, nema razloga da se ne odgovori na isti način, sa istom odvažnošću i istom hrabrošću, kao što ju je moja generacija pokazala u ono vrijeme. To je na primjer izgradnja Europe, što je izuzetno, Europe koja je tijekom jednog cijelog stoljeća bila u konfliktima i sukobima; sada smo zajedno. Nije ni tu još sve perfektno ali je veliki napredak, ogroman napredak koji je napravljen.

Zato mislim da su drugi domeni koji me okupiraju kao što je odnos Izrael- Palestina, kao što je upropaštavanje planete, čime se bave ekolozi pokušavajući iznaći odgovore, ili kada se radi o velikom siromaštvu, razlikama između mase siromašnih i ogromnog bogatstva malog broja bogatih, također revoltirajući, skandalozni, i da su to razlozi za pobunu.“

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima i pravo na pobun

Nakon rata, Stefan Hesel postaje diplomat. Prva služba je u Ujedinjenim narodima, gdje skupa sa Eleanor Ruzvelt, Rene Kasinom, Malikom i drugima podupire rad na Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. Na poruke i značaj ove Deklaracije će se vratiti pred samu smrt, pojašnjavajući njen smisao za ljude današnjice, te će svojoj knjizi Pobunite se, pridodati i njen tekst.
Neovisni i angažirani intelektualac Hesel se tek 1995-te godine učlanio u Socijalističku stranku Francuske. Na upit zašto je to učinio objasnio je svoju odluku također činom osobnog angažmana, jer nije očekivao da će Francuzi biti tako nesmotreni i izabrati Širaka za predsjednika.
Za bolje razumijevanje Stefana Hesela, treba znati kako su njegovi uzori : Hegel i njegova filozofija povijesti, o čemu on kaže: „Moj urođeni optimizam vodio me više prema Hegelu. Hegelijanizam dugu povijest čovječanstva tumači kao smislenu…Povijest društva napreduje, i na kraju, kada čovjek dostigne svoju potpunu slobodu, imamo demokratsku državu u njenom idealnom obliku.“ Drugi veliki uzor bio mu je Sartr koji je Heselovu generaciju učio reći: „ Odgovorni smo kao pojedinci. Čovjek je odgovoran i kao takav ne može se pouzdati ni u vlast niti u boga, nego se ima odgovorno angažirati kao ljudsko biće.“ Heselovi kolege pak tvrde kako se ipak najviše divio i slijedio kao uzor velikog francuskog intelektualca Pjer Mendes Fransa (Pierre Mendes France). Sukus tih utjecaja, kao i životnog stava i iskustva, Hesel će sažeti u jednoj rečenici napisanoj u Pobunite se: „Najgori je stav ravnodušnost, kazati – ja tu ništa ne mogu, snalazim se. Takvim ponašanjem gubite jedan od bitnih sastojaka koji vas čini čovjekom. Jedan od neophodnih sastojaka : sposobnost da se pobunite i angažmana koji iz toga proizlazi.“
U svojoj knjizi Pobunite se, ali u skoro svim javnim nastupima posljednjih godina života Hesel se vraćaDeklaraciji Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima. Bole ga nepravde i patnje koje su posljedica kršenja tih načela…Progon imigranata, ratovi, nepravda koja se nanosi Palestincima, nadmoć banaka i beskrupuloznost bogatih. Zato posebice podsjeća na ono što je u Deklaraciji UN-azapisano, te na pravo ljudi da se pobune kada se krše njihova ljudska prava. Čini to na uvjerljiv, na izravan način, s puno prirođenog šarma:

„U Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, u preambuli stoji napisano pravo, jednako i obaveza svakog čovjeka – na pobunu, na revolt, sve dok su ta prava narušena. To je izuzetno važno; taj je tekst temeljan, neovisan, originalan, bitan, to je jedan program…Znali smo – kažem u množini, jer iako nisam sudjelovao u pisanju teksta, bio sam kao mladi diplomat prisutan i pratio dok su radili – oni su dobro razumjeli kad se kaže da se svi ljudi rađaju slobodni (da nisu), jednaki (da nisu), s dostojanstvom (nemaju ga baš), jednakih prava (e, upitno), s pravom mišljenja (možda) i savjesti (ne svi), da žive u duhu bratstva, (nije sigurno, osim ako se ne misli na muškarce)…. Ali smo isto uviđali da to nije nešto anarhično već smo jasno znali da su to istovremeno prekrasni ideali. I to stoji u predgovoru, da su to ideali koji se mogu ugraditi u nacionalnu, internacionalnu razinu. I doneseni su kao program.

Velim, jer sam o p t i m i s t – mi smo u tijeku realizirati taj program, još ne, još ne…Ali, to mora doći, to dolazi.“

Hesel, temeljem svoga ogromnog i plodnog iskustva, smatra da situacija u svijetu danas jest teška i komplicirana, ali isto tako tvrdi: “Odgovorni političari, ekonomisti, intelektualci i cjelokupno društvo ne trebaju odustati, niti se dati impresionirati aktualnom međunarodnom diktaturom financijskih tržišta koja prijeti miru i demokraciji… Svima vam želim, svakome od vas, da nađete svoj vlastiti motiv za pobunu! On je dragocjen. Kada vas netko razljuti kao što je mene razljutio nacizam, postajete ratoborni, snažni i angažirani. Pridružujete se povijesnoj struji, a velika povijesna struja nastavlja se zahvaljujući svima nama. Ta struja teče prema većoj pravdi i većoj slobodi, ali ne onoj nekontroliranoj, slobodi lisice u kokošinjcu. Prava koja je 1946-te godine zacrtala Opća deklaracija, univerzalna su. Ako sretnete nekoga tko ih nema, smilujte se nad njim i pomognite mu da ih stekne.“

Jasno, Hesel poučava mlade kako prava nisu neka apstrakcija – premda su ideali, postavljeni ciljevi čovječanstva. Time je uspio napraviti most između antifašizma i otpora iz doba svoje mladosti, i situacije korporativnog kapitala danas koji prijeti novim totalitarizmom, što zahtijeva nove odgovore, novi otpor i angažman. Ta je linija u nas vapijuće nedostatna kada se radi o prenošenju znanja, iskustava borbe i otpora, a vezana je svakako uz nedostajuća iskustva demokracije i političke kulture i odgoja.

Palestina-Izrael

Odnos Izraela i Palestine, zapravo činjenicu da se Izrael iz položaja najveće žrtve Drugog svjetskog rata prometnuo u osvajača i opresora nad Palestincima, smatra Hesel jednom od najsramnijih stranica moderne povijesti čovječanstva. Raspolažući diplomatskom putovnicom posjetio je 2008-e i 2009-te Palestinu, nakon izraelske operacije „Lijevano željezo“, u kojoj je poginulo preko tisuću civila i više tisuća ranjeno i odvedeno u zatvore. Šokiran stanjem u kojem je zatekao ljude u Gazi, u svojim je javnim istupima i kontaktima počeo snažno zagovarati palestinsku stvar i oštro kritizirati izraelsku državu, odbijajući s dozom humora insinuacije o svom navodnom antijevrejstvu, pogotovu jer je i sam po ocu bio židovskog porijekla. Upravo se na ovom vrućem i složenom pitanju pravde može vidjeti Heselova strastvena polemičnost i iskrena istinoljubivost, kao što se dade zaključiti iz slijedeće TV polemike:
„Želim se nadovezati na snažna mišljenja mojih prijatelja –to su Mikado Mišel Varšavski, Amira Has, Žideon d’ Gij, kada tvrde da uspostavljena izraelska vlada ne želi mir, i to je ono što zabrinjava…Jer da oni žele mir lako bi pregovarali s Hamasom, jer je Hamas za to potpuno na raspolaganju. Vratiti se jednostavno na granice iz 1967-me godine,.. ali Izraelci nemaju realno interes za mir; oni žele zadržati kolonije, oni žele zadržati okupaciju. To je protiv međunarodnog prava, protiv Ženevske konvencije; ja sam intelektualac koji poštuje međunarodno pravo a ono je izigrano od strane Izraela…Ono što se događa u pojasu Gaze treba tražiti od međunarodnih funkcionara da proglase ratnim zločinom.“

„Treba učiniti sve da se zaustavi taj masakr. Ništa drugo u ovom trenutku nije bitno koliko zaustaviti masakr. Taj masakr čini loše i za Izrael. Izrael ne može nastaviti živjeti s tim slikama, Izrael mora znati da te slike narušavaju njegov ugled. …Rješenje je jednostavno. Rješenje je deklarirano od strane Ehuda samog…Poslušajte me molim vas. Ehud je objasnio već tezu o dvije države. Jednostavno je napraviti dvije države.
Postoji jedno rješenje, ono je jednostavno: ukloniti oružje okupacije iz Cisjordanije, vratiti se na ono što zahtjeva Savjet sigurnosti Rezolucijom 242248…uspostaviti dvije države koje će razvijati partnerstvo, nema drugog rješenja (upadica: tada nije bilo palestinske države, 1967me)- Hesel:“ Postojala je arapska država u ovoj regiji, palestinska država koja je okupirana, militarizirana, kolonizirana od strane Izraela.
Ciljevi izraelskog rata su jasni: – zadržati status quo, zadržati kolonije, okupaciju, onima koji su s ove strane zida objasniti da se sve radi zbog sigurnosti Izraela, i to im dozvoljava dalje ovako činiti…
Oni ne žele mir!…Ima Izraelaca, koje volimo, vi i ja, koji su predivni i koji se nastavljaju boriti da pomognu promjenu, ali oni su manjina…
Dozvolite mi da dovršim, dozvolite mi da dovršim…
Kako kaže naš izraelski prijatelj Mihaeli, to je loše i za Izrael. On kaže: jeste Palestincima teško, naravno, u situaciji okupacije, gdje su kolonizirani, nepodnošljivo je…, ali je to i za Izrael vrlo opasno; a kad se pojavio rabin koji se zalagao za rješenje, ubijen je.
Izraelci ne žele partnera s kojim će jasno pregovarati; oni žele partnera koji nema nikakvu moć.

Jedna riječ optimizma. Pazite!: Ono što se događa u zemljama kao što je novi američki predsjednik u Sjedinjenim američkim državama, i promjene u Europi, koji postaju senzibilniji na ovu situaciju i ne mogu dozvoliti da se ovako dalje nastavi. Možda će se prvi puta dogoditi neophodna međunarodna intervencija, kao jedan izlaz, koja nikad do sada nije napravljena i s kojom bi Izrael bio suočen (jer je SAD stalno puštao stvari bez znanja o tome što se događa), čime bi se natjeralo Izrael da se suoči sa svojom vlastitim gubitkom i vlastitim rizicima. Aktualna vlast u Izraelu je u opasnosti da potpuno uruši ugled zemlje.
Ja koji volim Izrael, koji želim snažan i napreda Izrael, skandaliziran sam onim što se s njim dogodilo…kako sadašnji upravitelji, načinom na koji vode Izrael, kopaju jamu pod ovom zemljom.

Uzdam se u međunarodnu volju da riješi ovaj problem, jer on se ne može riješiti bez snažnog međunarodnog pritiska na Izrael…“

Nenasilje i nada

Knjižica Pobunite se , sa nekih tridesetak strana, doživjela je višemilijunska izdanja na oko 40 jezika u svijetu. Kako je nastala i o nenasilju kao njenom modus operandi, Hesel kaze: „Kao što sam već rekao, bio sam u početku potpuno iznenađen. Mislim da njen nastanak možemo zahvaliti izuzetnoj Silvi Krosman (Silvy Crosman) koja je od mene tražila da napišem nekoliko stranica za suborce, nezadovoljna politikom koju je vodio Nikola Sarkozi, te kako bi ljude trebalo podsjetiti na vrijednosti pokreta otpora za koje smo vezani, da ih to interesira, kako su one pretočene u vrijednosti Deklaracije o pravima čovjeka, ima tome već 60 godina, da se te vrijednosti krše, da napišem nešto o tome i protiv kršenja Deklaracije.
Bili smo zadovoljni kad smo vidjeli da je u Francuskoj odmah postignuta naklada od više stotina tisuća, potom je dostigla milijun i sedam stotina tisuća, ali ono što nas je potpuno iznenadilo bilo je da je oko 30 izdavačkih kuća u svijetu odmah pokazalo interes, i da je ta mala knjiga od 30 strana prevedena na 40-tak jezika, od Južne Koreje, do Argentine, Brazila, Portugala, Španjolske… da ta mala poruka, ta mala poruka koja se …može tumačiti ta riječ „pobunite se“ na više načina, stoga pozor – kada kažemo Pobunite se to ne znači bacati predmete na vlade, ne… to znači: NE nasilje već POBUNA koja je nužna kad je neprihvatljivo stanje posvuda.“

Ovime nas Hesel uvodi u možda najznačajniji dio svoje poruke – onaj koji se protivi nasilju. On, naime tvrdi, da današnje pobune nisu ideološke, čija je karakteristika rušenje svega prethodnog, stečenog, već su one praktične – nastale na tragu zbiljskih potreba ljudi za pravičnim i dostojanstvenim, kvalitetnim životom – nečim što nam po rođenju pripada, a koji unutar kapitalističkog sustava proizvodnje koji je dopustio enormno bogaćenje manjine na račun mase siromašnih i uspostavio financijsku diktaturu, biva rapidno narušeno. Takve pobune imaju zapravo za cilj – natjerati vlade i funkcionare da se svojim poslom, poslom upravljanja društvom i društvenim resursima, bave na odgovoran način, s visokom dozom etike, u interesu svih.

„Vidite, ova zadnja knjiga koju ćemo publicirati i koju smo napisali Edgar Moren i ja, i dali joj upravo naziv Put nade, zbilja mislimo obojica da ono što treba poduzeti danas, plan kojeg treba razviti, nije opasnije niti teže od zadatka koje smo mi imali kao mladi kada smo ustali protiv totalitarizma.
Kao posljedica, Nada je uvjet da se uzme ozbiljno, da se ne bude indiferentan…što je opasno biti, treba se pobuniti, i ne samo ostati na tome da se pobunite, nego se i angažirati, jer pred nama su veliki problemi.

Nada je zapravo vezana uz otvaranje perspektive, uz pozitivno, nada slijedi iz nenasilja. „Uvjeren sam da budućnost pripada nenasilju, izmirenju različitih kultura. Tim će putem čovječanstvo morati prijeći svoju slijedeću etapu. Tu se slažem sa Sartrom koji je pisao: ‘Uviđam da je nasilje…znak neuspjeha.’ Ja bih tome dodao još da je sigurnije sredstvo u obustavi nasilja – nenasilje.“

Terorizam nije učinkovit…Nada je učinkovita. „Treba razumjeti da nasilje okreće leđa nadi. Trebamo mu pretpostaviti nadu, nadu u nenasilje. To je put koji moramo naučiti slijediti.“ , tvrdi Hesel, navodeći svoje uzore na tome putu, kao što su Martin Luter King i Nelson Mandela i ukazujući kako su upravo oni iznjedrili nadu modernih društava da mogu nadići sukobe – uzajamnim razumijevanjem i strpljivošću
Temelj na kojem se ovakva praksa može zasnivati i biti učinkovita – jeste poštivanje ljudskih prava, čije kršenje, ma s koje strane dolazilo, u nama treba izazvati gnjev – i otpor. Jer, oko tih prava nema nagodbe.

Život i poruke Stefana Hesela svima nose nadu. Ako se on borio cijelog života, i ako je na kraju svog dugog i angažiranog života vidio početke novog svijeta, onog o kojemu je sa Edgarom Morenom pisao u zadnjoj knjizi „Put nade“, onda – ima nade za sve.

Ovo je moja (o)poruka

Oduševljen i sam uspjehom svoje knjige Pobunite se, kojom je na vrlo jednostavan način, poput starog iskusnog liječnika, ustanovio stanje planeta i što nam je činiti, Hesel se u zadnjih godinu i pol – dvije, na krilima toga uspjeha dao u akciju: nebrojene su televizijske i radio emisije, intervjui, okrugli stolovi, susreti, čak i na ulicama Pariza i drugih gradova, u kojima neumorno tumači i ponavlja svoje posljednje poruke i riječi. Riječi – poruke koje je neumorno odašiljao postale su njegovom smrću u veljači ove godine – svojevrsna oporuka svijetu, i posebice mladima.

„Ovo je poruka autora ove male knjige, na francuskom je nazvana Indinje vu, – prevedeno na engleski : Vrijeme za pobunu. Indinje vu – to je zanimljiva riječ jer sadrži u sebi pojam digniteta-dostojanstva, i ono što se njome doista hoće reći jeste da upravo dostojanstvo čovjeka treba biti obranjeno.
Danas je veoma važno znati za što se vi mladi ljudi morate angažirati.
Mi živimo u svijetu u kojem jedan mali sloj od 2 milijuna ljudi živi prekrasne živote, ali zato milijarde drugih žive veoma loše.
Ono što vidim da se događa na Wal stritu – veoma je zanimljivo; to su mladi ljudi koji ne žele ovako više nastaviti – to je dobro. Tome treba dati podršku. Ono što trebamo jeste novi svijet, koji bitno počiva na više etičkom i suradničkom a manje na profitnom, egoističkom ponašanju. To moramo postići. Moguće je promijeniti ovu situaciju. Ona nije možda tako lako prepoznatljiva kao što su u naše doba bili nacizam, fašizam ili staljinizam, ali je jednako opasna, načinom na koji ovi lobiji vrše pritisak na naše vlade da kooperiraju. To je problem, i vi morate djelovati protiv toga. 2,22 snimci protesta-zvuk…
Mnogi ljudi su indiferentni, mnogi kažu : stvari se odvijaju tako da ja ne mogu ništa učiniti.. To se može prosuditi kao izgovor da ljudi ne žele biti aktivni. Mogu reći da je to jako pogrešan pristup. Ako zauzmete takav stav vi riskirate temelj vašeg ljudskog bića, niti ste građanin svijeta, niti preuzimate odgovornost koju bi trebali imati.
Neka žive građanke i građani koji se umiju oduprijeti!“

Prisjećajući se milijunima života plaćene pobjede nas fašizmom, autor knjige Pobunite se tvrdi kako ta prijetnja, prijetnja fašizma još nije nestala, i poziva na „istinsku miroljubivu pobunu protiv masovnih sredstava komunikacije koji kao vidokrug našoj mladosti predlažu samo masovnu potrošnju, prijezir prema slabijima i prema kulturi, sveopću amneziju i pretjerano natjecanje svih protiv svih.

Da, upravo na to je mislio Hesel kada je pred sami odlazak sa zemlje poručio: angažirajte se, budite ljudi! Jedna od užasnih vijesti, dolazi sa granica Španjolske i Maroka, gdje je marokanska policija nedavno izvršila napad na Afrikance emigrante u njihovom očajničkom pokušaju da se domognu španjolskog tla. U blizini grada Mellile ubijeno je i ranjeno više ljudi, ali španjolski i svjetski mediji o tome šute. Dok reagiramo na ovu vijest, nju će već zapljusnuti druga, slična. Previše razloga za gnjev. Previše razloga za buđenje gnjeva, te iskre kojom počinje otpor svakom totalitarizmu, pa i onom sofisticiranom, koji prijeti našim i nekim budućim generacijama.

Priredila:
Šura Dumanić  Republika

tačno.net
Autor 1.5.2015. u 12:40

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija