Političari BiH: Pazi kome vjeruješ

Povezani članci

• Boba Đuderija: “Gdje god da krenem, veselim se ljudima!”
• Ustavni sud FBiH odlučio: DF je bio upravu, sporna uredba nije u skladu s Ustavom
• Milan Mladenović posthumno proglašen počasnim građaninom Sarajeva
• Ismet Smajlović: JA(G)NJIČARI
• Bivši borci iz BiH zbog spiskova i hapšenja izbjegavaju granicu sa Srbijom
• Pančić: Ugalj i čelik, Srbi i Nobel

Piše: Dino Prohić 

Nekada, prije puno godina, Bosanci i Hercegovci su bili poznati po svojoj domišljatosti, kao i po tome da ih je teško prevariti. Nažalost, u poslednjih 20 godina su do te mjere izvarani da se ta, nekada tako karakteristična osobina, sasvim izgubila. Od izbora do izbora, dobri stanovnici BiH izlaze i daju svoje glasove strankama i ljudima za koje i sami znaju da im neće ni na koji način pomoći da žive dostojanstvenije. U FBiH tako većina glasova odlazi političarima sa, najblaže rečeno, sumnjivom prošlošću, i još sumnjivijom sadašnjošću. Ljudi koji su od prosječnih građana za kratko vrijeme došli do velikih bogatstava (Izetbegović, Radončić, Lagumdžija, Čović, i mnogi drugi), nikada nisu imali potrebu ikome objašnjavati odakle im bogatstva. Bezbroj novinskih raskrinkavanja ne smanjuje im broj glasova na izborima, a većina imenovanih će, po svemu sudeći, dobiti ponovno povjerenje glasača. Glavni “baja” u RS se povezuje sa nekim švercom cigareta u toku rata, i nerijetko (u medijima ili privatno) naziva Mile Ronhil. Dakle, tužna galerija likova očekuje glasače i na izborima koji su planirani za jesen 2014.

Kažu, poslije svakog rata ima neko ko se obogati. Iskustva iz Austrije nakon II Svjetskog rata ukazuju na to da se i sa takvim ljudima može raditi, pod uslovom da oni imaju volje da legalizuju ono što su na ovaj ili onaj način zaradili. Kod nas je situacija takva da se sa političarima koji su sada na vlasti mora računati i nakon protesta i izbora.

Problem je u tome što se oni nikako ne mogu natjerati na bilo kakvu odgovornost prema glasačima. Politički stavovi odavno više nisu tema. U BiH postoji, recimo gomila nekih socijaldemokratskih partija, od kojih niti jedna nije ni blizu ideologije kojom se kiti. Zbog toga i ne čudi što je izlaznost na izbore jako niska, a rezultati svaki put poražavajući.

Nedostatak ideologije dovodi do toga da u BiH svako može biti dio vlasti. Onda dolazi do situacije u kojoj imamo “šestorku na vlasti”, a ta šestorka već dokazano radi u suprotnosti od potreba naroda (više o tome na jednom konkretnom primjeru u sledećem postu). Naravno, mogu raditi upravo onako kako žele, jer im mandat daje 80 posto glasačkog tijela.

Bosni i Hercegovini je neophodno hitno ujedinjavanje malih partija (a partija ima preko 180 na državnom nivou, ili jedna partija na 20.000 stanovnika) na programskim osnovama. Neophodno je da se u politici uspostave jasne granice između lijevice i desnice (recimo, šestorka na vlasti je očita politička desnica), kao i podizanje cenzusa za ulazak u organe zakonodavne vlasti. Takođe, mora se onemogućiti registrovanje političkih partija isključivo bazirano na (premalom) broju potpisa. Apsurdna je situacija gdje svako ko se posvađa sa matičnom partijom odmah osniva vlastitu partiju (Komšić, Budimir). Funkcija političkih partija nije da budu poslodavci nezaposlenim političarima, nego da se bore za političke ideale.

Građani BiH imaju moć, sa kojom ne rapolažu nikako. Nije dovoljno reći “Za koga da glasam, kad su svi isti?”, ako žele da promjene stanje u zemlji, i glasači će se morati malo angažovati na traženju opcija koje su bolje od postojećih. U krajnjoj liniji, pravljenje lokalnih lista za izbore već se pokazalo uspješnim na primjeru Bugojna. Zašto ne pokušati nešto slično u sredinama u kojima “nacionalisti” loše vladaju već godinama? Možda se nešto i pokrene.

Treba samo malo volje, i mrva pameti.

Uz dozvolu autora tekst je preuzet sa bloga prohic.no