Politička korupcija: Dodik prljavim novcem kupuje općinske vijećnike

Autor 28.10.2012. u 13:27

Politička korupcija: Dodik prljavim novcem kupuje općinske vijećnike

Shvatio sam poruku” izjavio je nakon poraza na lokalnim izborima šef SNSD-a i predsjednik RS-a Milorad Dodik. Nedugo nakon toga, međutim, Dodik je pokazao kako je dovoljno glup da zapravo ništa nije shvatio.

Prvo su krenuli medijski propagandni napisi po medijima koje kontrolira laktaški kriminalni boss, a u kojima se ocjenjivalo kako eto „SNSD i nije izgubio izbore osim u pokojoj općini”, iako je jasno kako se radilo o apsolutnom političkom porazu. U jednom se doduše može i prihvatiti teza kako izbore nije izgubio SNSD, jer je izbore izgubio u biti osobno Milorad Dodik, koji je predizbornu kampanju apsolutno personalizirao u svom liku i djelu, te je na predizbornim plakatima uz svakog SNSD-ovog kandidata stajala i glava Milorada Dodika. Štoviše, Dodik je često u kampanji naglašavao kako su izborni kandidati njegovi osobni kandidati, stoga je i njihov izborni poraz – osobni, politički poraz Milorada Dodika. Ta politička budala, međutim, očito nije shvatila kako su birači u Republici Srpskoj na lokalnim izborima Dodiku poslali jasnu poruku: „Milorade, odlazi!”. Ukratko, izborni rezultati nedvojbeno su pokazali kako je ovo početak političkog kraja Milorada Dodika, koji će prije ili kasnije, ali vrlo vjerojatno u relativno kratkom vremenu završiti poput Ive Sanadera.

„Znaš li koja je razlika između Lare i Dodika?”, kružio je tih dana vic gradovima i općinama u RS-u, na koji je odgovor glasio: „Lara ima izbor, ali Dodik ga nema”.

I doista šef Mafije kalderoze zna da ga prije ili kasnije očekuje samo jedan izbor: izbor u kojem će zatvoru služiti kaznu za brojna koruptivna i kriminalna kaznena djela za koja ga se sumnjiči i optužuje.

Zato su mu i preostali samo panični potezi, koje zadnjih dana povlači doslovno kako bi spasio svoju političku sudbinu, a u stvari kako bi produžio vlastitu i agonije njegove zločinačke organizacije, SNSD-a, koji se nalazi na vrhu kriminalne hijerarhije kriminalnih organizacija, skupina, grupica i pojedinih kriminalaca, koje objedinjava Mafija Kalderoza. Opstanak njegove vlasti, barem na neko vrijeme, zapravo produžava Dodikov boravak na slobodi, stoga su umjesto konsolidiranja vlastitih redova u vrhu SNSD-a krenuli u klasični politički kriminal, kupovine vijećnika u pojedinim općinskim i gradskim predstavničkim tijelima, kako bi oporbi onemogućili formiranje lokalne vlasti u sredinama u kojima je SNSD na izborima vlast izgubio. Dodik tako osigurava svoj opstanak na vlasti tipičnim mafijaškim metodama, odnosno metodama klasične političke korupcije, te iz prljavih, sumnjivih i nezakonitih financijskih izvora osigurava novac kojim kupuje vijećnike po predstavničkim tijelima, kako bi se priključili koaliciji s SNSD-om, te kako bi na taj način spriječili porobu u preuzimanju legalno osvojene vlasti na lojalnim izborima. Dakle, političkom korupcijom i mafijaškim metodama Milorad Dodik onemogućava provedbu izborne volje građana, birača u Republici Srpskoj, i na taj način održava SNSD da „na aparatima” opstane na vlasti.

Najbolji primjer za ovakvu političku korupciju kupnja je vijećnika u Općini Srbac. Srbac je, naime, strateški bitna općina za Milorada Dodika i SNSD. U Srpcu je osnovan SNSD i najveći broj dužnosnika Dodikove vlasti, iz Vlade, državnih institucija, pravosuđa, tužiteljstava, dolazi upravo s područja općine Srbac, pa se smatra kako je ova općina središte Dodikove političke moći, središte kadrovske infrastrukture Mafije Kalderoze, a mnogi analitičari komentiraju da se izborni rezultati na entitetskoj razini mogu prognozirati upravo na temelju rezultata lokalnih izbora u Srpcu.

„Tko vlada Općinom Srbac taj će dobiti i sljedeće parlamentarne izbore”, smatraju mnogi politički analitičari u Republici Srpskoj.

Iz Srpca su tako ključni ljudi Dodikovog režima: Milorad Novković, predsjednik Okružnog suda u Banjoj Luci, danas predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH; Milan Tegeltija, predsjednik Osnovnog suda u Banjoj Luci; Želimir Lepir, glavni okružni tužitelj u Banja Luci (inače ujak Gorana Kljajčina); Miodrag Bajić, šef Specijalnog tužilaštva RS-a, u čijoj su nadležnosti koruptivna i djela organiziranog kriminala; Zora Vidović, šefica Porezne uprave RS-a; Ljubomir Sandić, ombudsmen za ljudska prava BiH; te jedan od najmoćnijih Goran Kljajčin, šef Fonda zdravstvenog osiguranja RS-a. Upravo iz tih razloga za Dodikovu vlast strateški je bitno održati kontrolu nad Općinom Srbac, pa makar i mafijaškim metodama političke korupcije, odnosno kupovinom vijećnika u novom sazivu općinske skupštine, kako bi zadržali skupštinsku većinu.

Naime, kako mi je reklo više svjedoka ove Dodikove političke operacije zadržavanja SNSD-a na vlasti, te kako mi je potvrđeno i iz redova opozicije, Milorad Dodik i Goran Kljajčin osobno koordiniraju kupnju vijećnika, a pojedine novoizabrane vijećnike iz redova oporbe na tajne sastanke u ime Dodika osobno poziva Goran Kljajčin, te im u zamjenu za njihovo pridruživanje SNSD-u i osiguravanje većine Dodikovoj mafiji, nude novac sumnjivog, kriminalnog porijekla. Prema istim izvorima, vijećnik Socijalističke partije Teodor Tošo Stojković, od izborne nedjelje pregovarao je s Kljajčinom oko cijene njegovog prelaska na SNSD-ovu stranu, iako je bio u koaliciji s opozicijskim SDS-om, i u koaliciji s novoizabranim načelnikom Općine Srbac Dragom Ćirićem.

Međutim, upravo je Tošo Stojković nakon tajnih razgovora s Dodikovim izaslanikom Kljajčinom, odlučio iznevjeriti koalicijski dogovor sa SDS-om i Ćirićem, i prelaskom na stranu Dodikove mafije osigurao je novu većinu, inače izbornim gubitnicima u Općini Srbac SNSD-u. Prema svjedocima ovih pregovora Stojkoviću je Kljajčin, kao i drugim vijećnicima koje je pozivao na tajne sastanke dao „ponudu koja se ne odbija”: dao mu je trideset tisuća konvertibilnih maraka (oko petnaest tisuća eura) kako bi pristao glasovati za SNSD-ovu većinu usprkos izbornim rezultatima. Nije, naravno, jasno čijim novcima u ovakvim kriminalnim transakcijama raspolaže Goran Kljajčin, koje je porijeklo novca kojeg Kljajčin i Dodik ovako na tajnim sastancima nude vijećnicima kako bi prešli na SNSD-ovu stranu, te radi li se o novcu kojeg su Kljajčin i Dodik na kriminalan način stekli pljačkom proračunskih sredstava i kriminalnim izvlačenjem novca iz proračunskih institucija. Bilo kako bilo, sasvim sigurno ne može se raditi o legalnim izvorima novca.

Navode i informacije o Dodikovoj, Kljajčinovoj i SNSD-ovoj političkoj korupciji potvrdili su mi još neki vijećnici oporbe, odnosno vijećnici DNS-a s kojima sam razgovarao i čiji su mi podaci osobno poznati, iako ih ovom prilikom neću objaviti radi Kljajčinovih i Dodikovih prijetnji i straha ljudi od njihove odmazde. Naime, ovaj vijećnik, inače jedan od čelnih ljudi oporbe u Općini Srbac, svjedočio mi je pred više svjedoka kako ga je Goran Kljajčin pozvao na tajni sastanak, kako bi razgovarali o njegovom prelasku u koaliciju s SNSD-om.

„Što bi ti tražio, odnosno što bi te zadovoljilo, tebe i tvoje potrebe, da prijeđeš na našu stranu?”, pitao je Kljajčin ovog vijećnika.

Nakon što mu je vijećnik praktički odgovorio da su sva mjesta koja bi ga zadovoljila zauzeta, Kljajčin mu je otvoreno ponudio iznos od trideset tisuća konvertibilnih maraka u gotovini, kako bi pristao na koaliciju s SNSD-om. Kada je vijećnik odgovorio Dodikovom izaslaniku da je to premali iznos da bi ovaj uopće razmislio o prelasku na Dodikovu gubitničku stranu, Kljajčin mu je ponudu gotovinskog mita za koaliciju s SNSD-om povisio na šezdeset tisuća konvertibilnih maraka, što odgovara iznosu od otprilike trideset tisuća eura. Međutim, nakon što je vijećnik odgovorio kako su njegove potrebe daleko veće od iznosa od šezdeset tisuća maraka, Kljajčin je iznos ponude mita povisio na maksimalnih dvjesto tisuća maraka mita, dakle na iznos od oko stotinu tisuća eura.

„Tada sam Kljajčinu odgovorio da ne mogu prihvatiti niti iznos od dvjesto tisuća maraka, jer kada bi samo vidio njegovu jahtu koja vrijedi dva milijuna, odmah bih pomislio kako sam mogao tražiti više, recimo milijun ili dva milijuna maraka mita”, prepričava mi vijećnik njegov razgovor s Dodikovim izaslanikom Goranom Kljajčinom, inače šefom republičkog Fonda zdravstvenog osiguranja i nećakom glavnog okružnog tužitelja u Banja Luci Želimira Lepira.

Kljajčin je tada ovom vijećniku odgovorio kako traži previše i kako mu više od dvjesto tisuća maraka u gotovini za mito za prelazak na stranu SNSD-a nije ovlašten ponuditi. Međutim, već plaćanjem mita Toši Stojkoviću u visini od trideset tisuća maraka, Dodik i Kljajčin osigurali su SNSD-u većinu u Skupštini Općine Srbac, čime će pokušati na sve načine opstruirati provođenje programa novoizabranog načelnika Drage Čirića.

Ovaj model političke korupcije, odnosno isplaćivanje mita općinskim vijećnicima kako bi suprotno izbornim rezultatima Dodikovom SNSD-u osigurali većinu u lokalnim predstavničkim tijelima, u Republici Srpskoj nije nikakva tajna i brojni su svjedoci ovog Dodikovog i Kljajčinovog kriminala. Radi se, naravno, o više kaznenih djela koja isplaćivanjem ovog mita čine Milorad Dodik i njegov potrčko Goran Kljajčin. Prvo je koruptivno djelo podmićivanja javnog službenika. Drugo je pranje novca sumnjivog porijekla, obzirom da se ničime ne može dokazati porijeklo novca kojeg na ovaj kriminalan način u obliku političkog mita vijećnicima isplaćuje na ruke Goran Kljajčin. I konačno, radi se i o kaznenim djelima protiv izbornog prava, odnosno protiv izborne volje birača, obzirom da se ovakvom korupcijom u bitnome, na nezakoniti način mijenja politička volja birača izražena na nedavnim političkim izborima.

Dodik i njegova ekipa, očito se za politički opstanak bore svim sredstvima, ili točnije onim sredstvima kojima se najbolje služe – kriminalnim, čime dokazuju kako je politička korupcija model funkcioniranja Dodikovog režima, koji neće tako lako pristati na odlazak s vlasti. Za njih je to pitanje – biti ili ne biti, odnosno pitanje zadržavanja na kriminalu i korupciji nezakonito stečene imovine, novca, povlastica i pozicija moći. I Dodik i Kljajčin jako dobro znaju da će jednom pad s pozicija političke moći vrlo skupo platiti. Jer nakon toga za njih više neće biti nikakvih izbora. Njih jednostavno, kao i sve druge kriminalce čeka – zatvor.

SEEbiz.eu

Autor 28.10.2012. u 13:27