Politički Dedal i Ikar

Ibrahim Prohić
Autor 26.5.2022. u 09:46

Izdvajamo

  • Nažalost, lične ambicije i lični interesi, te naglašeni ego političara u BiH jesu njihovi dominantni motivi i zato jedan od temeljnih problema bh. društva.

Povezani članci

Politički Dedal i Ikar

 

Može li čovjek da leti?

Znate legendu o tragičnim letačima.

Otkad je postao svjestan sebe, svojih ograničenja i prostranstva iznad sebe čovjek sanja da leti i želi letjeti. No, nije svaki let u politici na tragu opšteg interesa.

NVO Restart nas obavještava da je u RS oko trećine onih koji su dobili mandat na prošlim izborima promijenilo političku stranku. (Istraživanje i saopštenje Restarta može imati emancipatorske efekte kod građana. Koliki će biti utjecaj na njihovu političku volju u oktobru neizvjesno je).

Fenomen preletača ne dešava se prvi put. Problem već ima svoju istoriju.

Tamošnja najmoćnija stranka, SNSD, je patentirala političku prostituciju i uvela folklorni termin za tu pojavu. One koje kupe nazivaju PAPCIMA. Termin je toliko adekvatan da ne traži ni objašnjenje.

Pošto je pojava postala masovna uveden je novi termin PRELETAČI.

Dobije mandat na izborima kao kandidat jedne stranke, a onda pređe u drugu stranku ili postane ‘nezavisni’ zastupnik. Dobije glasove na izborima pod jednom zastavom, a onda pređe u drugo jato.

Zašto prelijeću. Zato!?

Dakle, odgovor na uvodno pitanje je, da čovjek može da leti (i bez tehnike) ako se bavi politikom, tj. ako nije ‘čovjek’.

Ima li papaka i preletača u F BiH? Naravno. No, ovdašnji ‘restart’ spava pa nemamo egzaktne podatke o preletačima.

Tokom ovog mandata cijelo vrijeme se čuo klepet krila.

Gledali smo čak i spektakularne preletače visokog ranga.

Ovdje je tehnologija otišla i korak dalje. Dobiješ mandate kao opozicija (DF i SBB) na kritici vodeće stranke (SDA), uđeš u koaliciju sa ideološki i programski srodnim strankama (šestorka u KS), onda kad stigne komanda na daljinski srušiš ‘svoju koaliciju’ i dobiješ kolokvijalni epitet političkog trojanskog konja. Koju godinu kasnije sličan manevar se uradi i u TK.

Zašto? Zato!? Zbog patriotizma!? Naravno. ‘Niđe veze’.

Ovih dana se spekulira o najspektakularnijem preletaču do sada. Profesor, doktor, Amerikanac, a Bosanac. Mirsad Hadžikadić. Doletio prije četiri godine. Nepoznat široj javnosti, bez infrastrukture i političkog iskustva, osvoji simpatije intelektualnih krugova i onih kojima je dosta kabadahija s mindera. Odmjeren, kulturan, donosi novi dašak kultivisanog aktera na blatnjavom bh. političkom polju.

Nije da se hvalim i ja sam ponekad naivan. Radovao sam se novoj nadi. Onaj koji skoro opsesivno želi promjene u društvu u korist autentičnih potreba građana (o)lako pokloni vjeru ‘novom kolaču’.

M.H. izgovara najjaču sentencu u kampanji 18. “Vrijeme je da se uradi nešto što je izvan ličnog interesa”. (Dobro, misao nije njegova izvorno. Autor je rodonačelnik Humanističke psihologije, A. Maslov, a u kampanji je svojevremeno primijenio Dž. Kenedi: “Vrijeme je da se pitaš šta ti možeš uraditi za Ameriku, a ne šta Amerika može tebi da da”).

I, M.H. osvojio oko 50 hiljada glasova kao kandidat za člana Predsjedništva BiH. Nada za drugačiji politički ambijent i reforme društva. Sad ima infrastrukturu (stranku) i etablirani je političar. Sad je opet kandidat za Predsjedništvo. Po dosad rečenom očekivao bi se iskorak.

Nažalost, šejtan nikad ne miruje. Ili dobro nije dobro kako je izgledalo ili neko hoće da nam pokvari probuđenu nadu!?

Da ne okolišavam. Već poodavno postoji sumnja da je novi igrač zapravo rezervni adut SDA. Ovih dana sumnja je evoluirala do otvorene optužbe (‘trojanac’). Tako se izrazio jedan od istaknutijih članova SDP-a.

Neću se upuštati u spekulaciju. Podsjetiću, na načelnoj ravni, da se u političkom polju rade takve podvale čak i u demokratski razvijenijim društvima. Skriveni igrači kojima je zadatak da odvuku dio potencijalnih glasača protivnicima, a po potrebi ulaze u koaliciju poslije izbora sa mentorom.

U fudbalu postoji taktički manevar pod nazivom lažna devetka. Špic igrač koji nema zadatak da zabija golove već da odvlači pažnju protivnika da bi drugi saigrači došli u šansu za gol. A, ako nekad i sam lažnjak postigne gol, tim bolje.

Recimo, izbori 18. Hipoteza. Ako je Ž. Komšić bio, kako se spekulira bez dokaza, skriveni igrač SDA, onda primarni cilj nije bio da se podvali Hrvatima (čitaj HDZ-u) , već da se otkine jedan broj glasova kandidatu SDP-a, D. Bećireviću. Čuvar ‘carskog pečata’ (čitaj rizničar fotelje u Predsjedništvu) Š. Džaferović pobijedio je za oko 16 hiljada glasova. Pošteno!?

Vratimo se konkretno na glavnog lika ovog trenutka (M.H.).

Opozicija u FBiH, teško da ima kapacitet da sa dva jaka kandidata (Bećirević i Hadžikadić) pobjedi kandidata SDA. Da je jedan kandidat pobjeda bi bila praktično osigurana.

Naravno, ovaj drugi optužuje ‘trojku’ da nisu bili za dogovor, te da je on bolji kandidat od prvog. Kao krunski argument navodi da je D.B. 25 godina na budžetu, a on M.H. u realnom sektoru i u obrazovanju!?

Zaboravlja, naravno i namjerno da i kandidat SDA, B. I. ima na budžetu i više od 25 godina.

Istovremeno, Bošnjaci nemaju brojčani kapacitet da izaberu svog kandidata (iz SDA) i ‘svog Hrvata’ (Ž.K.) u Predsjedništvo BiH.

Ako je ova procjena korektna onda su izgledi Ž.K. za još jedan mandat u Predsjedništvu BiH samo teoretske. Je li ga hipotetički mentor iz 18. otpisao ili je zadatak lažne devetke ovaj put tek malo reduciran? Oba znaju da Ž.K. neće ući u Predsjedništvo, ali može zahvatiti iz istog bazena, iz iste ciljne grupe kao i kandidat Trojke, D.B.

Isto važi i za M.H. Šanse kandidata SDA rastu proporcionalno onome koliko dva potencijalna bočna pomagača (Ž.K. i M.H.?) zahvate iz biračkog tijela koje preferira građansku opciju i oslabe rezultat D.B.

Scenarij kao da ga je pravio čelnik HDZ-a. Prijetnja majorizacijom i unitarizacijom (!?) od strane ‘političkog Sarajeva’ definirali su izbornu agendu HDZ. Pod krovom HNS dogovor je da sve stranke iz tog spektra daju jednog kandidata za Predsjedništvo. D.Č. ili onaj koga vlasnik tog ‘feuda’ odredi dobiće izbore. Ovaj put nema Dr Dijane Zelenike koja je 18, bila ozbiljan oponent kandidatu HDZ-a.

Ako za sumnje u ulogu M.H. nema dokaza ima argumenta.

U više navrata je otvoreno bio kritičan prema opozicionim strankama, a izostajala je jaka kritika SDA. Tada sam to razumijevao kao početno nesnalaženje u novoj disciplini.

No, politička abeceda je da se ne ide oštro na potencijalne saveznike (koalicijske partnere) ako za cilj imate zamjenu ili promjenu u vlasti. Izuzetak je ako imate toliku snagu da pobjedite i one u vlasti i one u opoziciji, i protivnike i konkurente!? A M.H. sigurno nema takav kapacitet.

Ovih dana on kaže da bi oni, misli na ‘trojku’, bili (tek) zamjena, a ne promjena, te da on donosi supstancu i integraciju, a Bećirević populizam i konfrontaciju.

Za B. Izetbegovića nije rekao ništa slično.

Nameće se pitanje ko je kome ovdje protivnik, odnosno saveznik!?

P.S.

Na kraju i jedna dobra misao koju je M.H. izrekao. Ja sam za sinergiju, kaže, i dodaje pomirljivo spreman sam u korist građana i države ego staviti pod kontrolu.

Koliko je to iskreno i koliko s tim kasni vidjećemo uskoro, najkasnije kad izborna kampanja počne i oficijelno.

Nažalost, lične ambicije i lični interesi, te naglašeni ego političara u BiH jesu njihovi dominantni motivi i zato jedan od temeljnih problema bh. društva.

Ibrahim Prohić
Autor 26.5.2022. u 09:46