Poraz izbornog pobjednika?

tačno.net
Autor 7.3.2015. u 17:41

Poraz izbornog pobjednika?

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES povodom višemjesečnog neuspješnog formiranja vlasti na nivou države Bosne i Hercegovine i entiteta Federacija BiH analizira aktualna događanja i moguće nove koalicije. Iz analize „Bosna i Hercegovina: Poraz izbornog pobjednika?“ izdvajamo najvažnije dijelove.

Paktiranje Dragana Čovića sa Dodikom u BiH u vezi sa preustrojem BiH i eventualnim formiranjem trećeg entiteta je samo nastavak suradnje Mate Boban – Radovan Karadžić, što Vatikan, a ni SAD ne podržavaju. Analitičari smatraju, da se prevelika samouvjerenost Čovića i paktiranje sa Dodikom, koje je unaprijed osuđeno na poraz, može vrlo brzo vratiti kao politički bumerang Hrvatima u BiH.

Bosna i Hercegovina je 1.marta/ožujka obilježila 23.godine od proglašenja svoje nezavisnosti. Opći/Opšti izbori održani su 12.oktobra/listopada 2014.godine. Krajem 2014.godine formirana je nova Vlada entiteta Republika Srpska (RS), koju čini nova (stara) koalicija Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Demokratskog narodnog saveza (DNS) i Socijalističke partije (SP) sa predsjednicom Vlade Željkom Cvijanović, koja je, prema ocjeni analitičara, najslabiji mogući izbor za predsjednicu Vlade RS. Analitičari smatraju, da je Milorad Dodik trebao mjesto premijera RS prepustiti lideru Socijalista Petru Đokiću ili lideru DNS-a Marku Paviću. Dodik je ojačao nastavljajući koaliciju sa Socijalističkom partijom, koja je svojom dosadašnjom politikom djelomično anulirala mnogobrojne Dodikove pogrešne poteze. U narednom periodu Socijalisti mogu biti snažan korektiv pri vođenju Dodikove politike. Skromniji je doprinos Demokratskog narodnog saveza. Većina političkih dešavanja u BiH se povezuje sa pojavom politizacije kriminala i kriminalizacija politike. Slučaj Kemal Čaušević, bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH, razotkriti će ulogu pojedinih političara u počinjenom kriminalu i pokazati spregu politike i kriminala. Već se u dosadašnjoj istrazi spominju Milorad Dodik (SNSD), Nikola Špirić (SNSD), Dragan Čović (HDZ), Asim Sarajlić (SDA) i mnogi drugi zvaničnici.

Vijeće ministara BiH sa (bez) SNSD-a

Na nivou Bosne i Hercegovine i entiteta Federacija BiH (FBiH) još uvijek nije došlo do uspostave vlasti. Glavni razlog neformiranja vlasti je nemogućnost dogovora oko podjele ministarskih resora.

Pored najavljene koalicije između stranaka iz entiteta Republika Srpska udruženih u „Savez za promjene (Srpska demokratska stranka-SDS, Partija demokratskog progresa-PDP, Narodni demokratski pokret-NDP) i Stranke demokratske akcije (SDA), Demokratske fronte (DF) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) na nivou države Bosne i Hercegovine HDZ pokušava u koaliciju uvesti još Dodikov SNSD.

Također, HDZ pokušava formiranje Vijeća ministara BiH uvjetovati prije toga formiranjem Vlade Federacije BiH. Naime, postoji scenarij prema kome je cilj Dragana Čovića (HDZ) da se prvo formira Vlada Federacije BiH u kojoj HDZ ne sudjeluje već četiri godine, a da se kasnije uvjetovanjem ulaska SNSD u vlast na nivou BiH zablokira formiranje Vijeća ministara BiH. Proces formiranja vlasti na nivou BiH može se odugovlačiti, jer HDZ i SNSD već sudjeluju u vlasti na nivou BiH, HDZ čak ima predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Vjekoslava Bevandu. Analitičari upozoravaju na vrlo popustljiv stav DF prilikom formiranja Vijeća ministara BiH, jer se ta stranka (ne)drži svog političkog koncepta, da je to građanska stranka svih naroda i građana BiH. Dakle, na pozicijama u izvršnoj vlasti moraju biti zastupljeni njeni kadrovi iz svih etničkih zajednica.

Izabran je i mandatar za sastav Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić (SDA), koji faktički nije mandatar, jer stranački prvaci postavljaju ministre u Vijeće ministara BiH. Najavljena koalicija za formiranje Vijeća ministara BiH predstavlja matematičku koaliciju političkih stranaka. Naime, radi se o klasičnoj raspodjeli funkcija. Rijetki su politički lideri koji imaju viziju kako pokrenuti ekonomsku obnovu države. Bez pokretanja snažne ekonomske obnove BiH generalno svaka politika u BiH doživjet će poraz. Iako u BiH ne postoji mogućnost organiziranja prijevremenih izbora politički lideri, koji smatraju da su sebi poslije proteklih Općih izbora već osigurali četiri godine mandata su u zabludi. Procjene su, da će do kraja godine BiH zahvatiti snažan val novih demonstracija, koje će dovesti do smjene vlasti i prijevremenih izbora, ukoliko novoizabrane vlasti ne poduzmu radikalne korake ka poboljšanju životnog standarda građana.

Vlada entiteta Federacija BiH

Najteža situacija je, ipak, u vezi sa formiranjem Vlade Federacije BiH. Koalicioni partneri SDA, DF i HDZ ne mogu pronaći odgovarajući model u vezi raspodjele ministarskih mjesta i drugih pozicija. HDZ želi osigurati minimalno šest ministarskih mjesta od toga pet hrvatskih i jedno srpsko mjesto. DF je zasada već odustao od hrvatskih mjesta u Vladi FBiH. Politički koncept DF i Željka Komšića je, ipak, prvenstveno zasnovan na multietničnosti i zastupanju interesa svih građana BiH, jer su za njega glasali pripadnici svih naroda i građana. Ukoliko želi biti autentičan Komšić i DF moraju imati ponajmanje po jedno ministarsko mjesto za pripadnike iz svake etničke zajednice. Izbor mandatara Fadila Novalića (SDA) nije obećavajući, jer se radi o kandidatu skromnih mogućnosti i bez ikakvog političkog iskustva. Zabrinjavajuća činjenica je, da ministre u osnovi postavljaju šefovi stranaka što ne garantira ništa drugo osim lojalnosti stranačkim šefovima i stranačkom aparatu.

Politika pada ili uspijeva na kadrovima

Do sada izabrana ili predložena kadrovska rješenja ne ulijevaju nadu da će se BiH moći okrenuti ekonomskoj obnovi države, koja je u fokusu njemačko-britanske inicijative i nedavno usvojene izjave svih političkih stranaka u Parlamentu BiH o evropskom putu te države. Kao što smo naveli izbor Željke Cvijanović za predsjednicu Vlade Republike Srpske ne ulijeva nadu u ekonomski i svaki drugi napredak tog entiteta. Također, ponuđena rješenja mandatara za sastav Vlade Federacije BiH Fadil Novalić (SDA) i predsjedavajućeg Vijeća Ministara BiH Denis Zvizdić (SDA) ne ulijevaju nadu u bolju budućnost Bosne i Hercegovine. Praksa je pokazala, da su politike uglavnom padale na ponuđenim kadrovskim rješenjima. Međutim, to ne iznenađuje, jer je u vodećoj stranci SDA dugi niz godina na čelu kadrovske komisije nalazio kontraverzni Mirsad Kebo ili sada Asim Sarajlić. Zbog takvih kadrovskih rješenja izborni pobjednik može doživjeti faktički poraz. Formiranje vlasti u BiH je uvertira za ovogodišnje stranačke kongrese najjačih partija/stranaka SNSD-a, SDA, HDZ-a zaključno sa SDP-om. U najnezahvalnijoj poziciji je trenutni lider SDA Bakir Izetbegović, jer ako SDA ne uspije na vrijeme formirati vlast ili ako uspostavljena vlast ne bude kvalitativno i po obimu sadržavala i izborne rezultate SDA sa proteklih izbora, odnosno ukoliko vlast na nivou Federacije/BiH bude isključivo sastavljena od HDZ-a i SDA, onda je Izetbegoviću otežano preuzimanje stranke na zakazanom kongresu SDA. Već sada unutar SDA i u određenim uticajnim bošnjačkim krugovima, prevashodno vezanim za Islamsku zajednicu BiH (IZ BiH), postoji nezadovoljstvo uspostavom vlasti i činjenicom da su HDZ-u i koaliciji iz RS-a (Savez za promjene) date ključne pozicije u izvršnoj vlasti i sve češće se potežu argumenti, da je praksa u demokratskim društvima da šefovi država tijekom obnašanja funkcije šefa države napuste članstvo u stranci. Dakle, izborom za člana Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović morao bi napustiti SDA, a ne kandidirati za predsjednika SDA. Ukoliko želi biti predsjednik SDA onda bi Izetbegović morao podnijeti ostavku na mjesto člana Predsjedništva BiH. To nalažu demokratska pravila i praksa. Čak je i Recep Tayyip Erdoğan izborom za predsjednika Republike Turske napustio stranku AKP, koju je svojevremeno osnovao.

Analitičari upozoravaju na važnost podrške američke administracije Bosni i Hercegovini, a posebno bošnjačkoj politici u BiH. Ukoliko trenutni lider SDA bude dobio punu američku podršku, onda je vjerojatnije da će Izetbegović moći računati i na mjesto predsjednika SDA. Za sada te podrške kod američkih partnera nema imajući u vidu ranija dešavanja u vezi sa određenim akcijama koje se tiču događaja na Bliskom istoku. Analitičari smatraju, da je za SDA i Izetbegovića najvažniji prioritet dobiti naklonost američke administracije, jer bez podrške SAD-a je nemoguće sprovesti reforme u BiH.

Željko Komšić iz dana u dan u javnosti potencira da na ključne pozicije u državi BiH treba da dođu kvalificirani i stručni ljudi, a ne poslušnici i osobe čiji je jedini kriterij stranačka pripadnost. Upravo i posljednja predložena rezolucija Evropskog parlamenta o BiH, ali i neki stavovi američke administracije kao ključnu odrednicu navode uplitanje politike u ključne segmente države kao što je pravosuđe i sigurnosni sistem (OSA, SIPA, Sud BiH, Tužilaštvo BiH).

Rezervna (pričuvna) koalicija

SDA ima najveći izborni legitimitet. Postavlja se pitanje, da li je želja SDA da po svaku cijenu uđe u vlast ustvari dovela do zastoja uspostave vlasti. Približavanje izbornog kongresa SDA i želje pojedinaca za foteljama su prema procjenama analitičara možda još jedan dodatno opterećujući faktor u pregovorima što ne isključuje i mogućnost drugačijih koalicija. Jedro nove koalicije činio bi trojac kontraverzni Fahrudin Radončić (SBB), Milorad Dodik (SNSD) i Dragan Čović (HDZ). Plan o podrivanju pregovora o uspostavi vlasti je osmišljen u okviru navedenog trojca, koji čeka pogodan trenutak da oni formiraju vlast. Ukoliko ne dođe do realizacije rezervnog scenarija doći će do insceniranja masovnih demonstracija i zbacivanja novoformirane vlasti. Činjenica je, da bez obzira tko bude formirao vlast masovne demonstracije će biti neizbježne, jer u tako kratkom periodu neće biti moguće napraviti kvalitetan pomak u pogledu boljeg standarda građana.

Uloga međunarodne zajednice u BiH

U događanjima u BiH i u vezi nje neizbježna je uloga i odgovornost međunarodne zajednice, koja prema pojedinim najznačajnijim pitanjima nije uvijek imala zajedničkog nastupa ili je često (trajno) odlagala rješenja za pojedine evidentne probleme. Međunarodna zajednica uspjela je uspješno provesti reformu Oružanih snaga BiH (OSBiH). Zašto nije mogla odnosno htjela uspješno provesti i druge reforme u BiH kao što je reforma policije ili ustavne promjene? U sadašnjoj kompliciranoj unutrašnjoj strukturi BiH nije moguće voditi uspješnu borbu protiv organiziranog kriminala, terorizma i sl. odnosno onemogućeno je djelovanje funkcionalne države što predstavlja pogodan teren za djelovanje kriminalnih struktura. Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH (OHR) je svojim djelovanjem, između ostaloga, mogao doprinijeti, da se na nivou BiH osnuje ministarstvo poljoprivrede i tako poboljša pozicija tog sektora, koji je posebno značajan u pregovorima o pristupanju EU, ali i za sam opstanak tog egzistencijalno važnog privrednog sektora u BiH.

Bez obzira na evidentne nedostatke i probleme međunarodne zajednice u BiH i u vezi BiH potrebna je njena dalja prisutnost u BiH posebno zbog onih političara i političkih struktura, koji svojim javnim djelovanjem zagovaraju ukidanje međunarodne prisutnosti (OHR), a istovremeno svojom retrogradnim politikom omogućavaju produženje prisutnosti međunarodne zajednice u obliku OHR-a, koji bi trebao da funkcionira i djeluje sve do potpune implementacije Daytonskog mirovnog sporazuma.
Unutar EU posebne se primjećuje negativno djelovanje Evropske narodne stranke (EPP) kao najbrojnije grupacije u Evropskom parlamentu (EP). Za vrijeme svoje vladavine EPP je dovela EU u najtežu situaciju od osnivanja. Također, podrška EPP svojim partnerskim strankama u regiji faktički je bila podrška kriminalu počevši od Ive Sanadera (HDZ), Janeza Janše (SDS), Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE) i drugih što je ostavilo trajne negativne posljedice u regiji. Na drugoj strani evropski Socijaldemokrati (S&D) nisu bili dovoljno aktivni i prepoznatljivi sa svojom politikom u regiji tako da je evropska desnica uspostavila opću dominaciju u regiji.

Uloga susjednih država

Nedavno je Bosnu i Hercegovinu posjetila novoizabrana predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović. Prilikom posjete BiH poslane su pozitivne poruke. Međutim, analitičari upozoravaju, da predsjednica Grabar Kitarović svoju retoriku prilagođava publici, jednu retoriku ima u Hrvatskoj, a drugačiju u inozemstvu. Ipak, Hrvatska je članica EU i NATO i očekuje se da se prema BiH ravna u skladu sa politikom te dvije asocijacije. Zabrinjava činjenica, da pojedini zastupnici iz Hrvatske u EP pokušaju (zlo)upotrijebiti svoju poziciju i više se uplitati u stanje u BiH pravdajući to ustavnom obavezom Hrvatske prema Hrvatima izvan Hrvatske prešućujući činjenicu da oni nisu zastupnici u Hrvatskom saboru nego su zastupnici u Evropskom parlamentu.

Republika Srbija odlaskom predsjednika Borisa Tadića pokušava vodi uravnoteženu politiku prema BiH. Upravo odnos prema BiH i susjedima predstavlja ispit za srbijansku vladu u institucijama EU. Taj ispit još uvijek nije položen.

Crna Gora vodi korektnu politiku prema BiH. U posljednje vrijeme otvaranje pitanja Sutorine može otežati odnose između dvije zemlje i anulirati postignuti napredak u međudržavnim odnosima.

Uloga susjednih država kada je u pitanju BiH je specifična. Mnoge države u Evropi i svijetu imaju pripadnike svog naroda koji žive izvan svoje (matične) države. Ne žive svi narodi u jednoj državi. Austrijanci žive u Italiji, Mađari u Slovačkoj, Rumunjskoj, Vojvodini, Bugari u Srbiji, Francuzi u Njemačkoj, Nijemci u Francuskoj, Albanci u Makedoniji, Crnoj Gori, Slovenci u Austriji i nitko se na takav način ne miješa u unutarnja pitanja tih država kao što to rade Srbija, a u posljednje vrijeme i Hrvatska, kada je u pitanju Bosna i Hercegovina.

Posjeta pape Franje BiH

Posjeta vrhovnog poglavar Rimokatoličke crkve (RKC) pape Franje najavljena za 6.juni/lipanj 2015.godine predstavlja potvrdu državnosti Bosne i Hercegovine ali i koncepta suživota i različitosti u toj državi te naravno podrška Rimokatolicima koji žive u toj zemlji. Koncept suživota različitih etniciteta, kultura, religija je suštinskog značaja za opstanak EU, a posebno za SAD. Ne treba zaboraviti da su Papa Ivan Pavao II i tadašnji austrijski ministar vanjskih poslova Alois Mock dva najzaslužnija pojedinca za podršku međunarodnom priznanju Bosne i Hercegovine u Evropi.

IFIMES

tačno.net
Autor 7.3.2015. u 17:41