Posljedice Tuđmanovog “tobože”

Autor 9.10.2011. u 12:27

Posljedice Tuđmanovog “tobože”

Srpsko narodno vijeće i Općina Kistanje organizirali su 1. oktobra parastose i komemorativne skupove u Varivodama i Gošićima, selima između Knina i Šibenika čiji su stanovnici pobijeni u tjednima nakon “Oluje”, a počinioci zločina do danas nisu kažnjeni.

Pred drvenim krstom postavljenim prije nekoliko godina u gošićkom zaseoku Borku, gdje je 27. augusta pobijeno sedmero staraca, okupio se veći broj ljudi: mještani i rodbina poginulih, vicepremijer Slobodan Uzelac, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, saborski zastupnik Ratko Gajica, predstavnici županije i općine na čelu s dožupanom Mirkom Raškovićem i načelnikom Općine Kistanje Slobodanom Rončevićem, te predstavnici srpske manjinske samouprave iz dalmatinskih županija.

Nakon polaganja vijenaca i parastosa, koje su služili parosi đevrsački i benkovački Đorđe Veselinović i Ljubomir Crnokrak, prisutnima se obratio potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac.

Sraz dviju patologija

– Životna dob žrtava pokazuje njihovu apsolutnu nevinost. Nisu poznata imena ljudi koji su poubijali srpske civile, ali je poznat njihov profil i tko su oni. Obično se kaže, i to pogrešno, da su to učinili hrvatski branitelji, iako ti ljudi nisu branili Hrvatsku, nego su je okaljali time što su iz političkih i svojih osobnih razloga počinili zločin. Ubojice su se borili za Hrvatsku, ali bez Srba i protiv Srba – kazao je Uzelac.

– Protiv sebe su, kažu, imali pobunjenike, odnosno paradržavu koja je nastala protiv interesa srpskog naroda. Ti lideri su prije svega provodili teror nad svojim narodom i onda nad svima oko sebe, a koliko su bili sposobni, bilo je vidljivo odmah, jer nisu bili u stanju voditi ni zubnu ordinaciju, kamoli državu – rekao je Uzelac. S druge strane, žalostan je i osobni i politički profil branitelja koji su se morali dokazivati i zločinima, dodao je Uzelac, zaključivši da “pošten svijet, i srpski i hrvatski, pati u srazu tih dviju patologija, političkih i osobnih”.

Među prisutnima je bio i Dušan Borak, čija je majka ubijena u masakru u selu.

– Ubijena je u komšijskom dvorištu, zajedno s mojim rođakom i imenjakom Dušanom Borkom. Bio sam na prepoznavanju majčinih posmrtnih ostataka prije pet-šest godina, a sahranio sam je tek lani. Teško je čovjeku pojmiti tu tragediju. Još je teže što ubojice nisu pronađeni i sankcionirani ni nakon 16 godina. Valjda nekome nije u interesu da se počinitelji nađu. Sigurno su krivi oni koji vode postupke, jer bi počinitelje zločina trebalo pronaći i kazniti bez obzira na to s koje strane dolaze – rekao je Dušan Borak, koji sada živi u Sutomorama u Crnoj Gori, jer ovdje ne može dobiti pomoć za obnovu kuće.

Slijepo pravosuđe

Nakon Gošića, komemorativni skup održan je i u Varivodama, a na njega je stigao i konzul Srbije u Zagrebu Davor Trkulja. Komemoracija kod spomenika koji je lani postavljen i otkriven na inicijativu SNV-a i općine, na kojem su imena devetero staraca pobijenih 28. septembra 1995. ispisana latinicom i ćirilicom, počela je polaganjem vijenaca, nakon čega je održan parastos koji je uz đevrsačkog i benkovačkog služio i paroh skradinski Saša Milinković.

Obraćajući se prisutnima, Milorad Pupovac je prvo pročitao imena pobijenih, od kojih je najmlađi, Špiro Berić, imao 55, a najstariji, Mirko Pokrajac, 84 godine.

– Oni su ubijeni mjesec i pol dana nakon “Oluje”, ali ni za taj zločin, kao ni za ubojstva u Gošićima, Mokropolju, Biskupiji, Golubiću i brojnim drugim mjestima, ni nakon 16 godina nisu utvrđeni i kažnjeni krivci, jer za to nije bilo volje. Istovremeno je bilo volje da se nadležni bave onima koji nisu krivi, samo iz razloga da ih se spriječi da se vrate svojim kućama. Nema interesa da se utvrdi tko je i zašto popalio najveći dio srpskih sela u Dalmatinskoj zagori, tko je i zašto godinama onemogućavao ljude da se vrate i naše pravosuđe učinio slijepim za ratne zločine. I to ne samo na zločine ubojstva civilnog stanovništva, nego i za zločine paljenja i uništavanja zbog kojih se stanovnici nemaju kamo vratiti, kao i za administrativno onemogućavanje povratka – rekao je Pupovac.

– Mi, koji smo sve ovdje okupili, ne izričemo to kako bismo ikome sudili, nego stoga da  podsjetimo one čija je to zadaća da tuže i sude. Okupili smo se u spomen onih koji su vjerovali da mogu umrijeti u svojoj kući, ali koji sigurno nisu slušali radio i poruke kako će im se jamčiti sva građanska i ljudska prava, nego su vjerovali u ono u što se stoljećima vjeruje: ako nisi kriv i ako si u svojoj kući, nemaš se koga bojati, ponajmanje države – kazao je Pupovac.

Pravo na sjećanje

– Danas neki vode rasprave je li na sastanku na Brijunima rečeno da će se Srbima “tobože jamčiti prava” ili će se “jamčiti tobožnja prava” – rekao je Pupovac i dodao da se svatko može uvjeriti kakve su u Varivodama i drugim mjestima bile posljedice toga “tobože”.

Podsjetivši da se godinama sprečavalo Srbe da se okupe na tom i drugim mjestima, Pupovac je kazao da “nama nitko ne može uzeti pravo na sjećanje i pravo da se okupimo kako bismo se sjetili žrtava rata”.

U Varivodama je bio i Jovan Berić, kojem su ubili majku i oca.

– Ne znam više što da kažem, sve je to ružno, gnjusno. Davno su nam obećali da će počinioci biti pronađeni i kažnjeni. Navodno su neki i poznati. Sve sam umorniji od priča i izjava, jer ta saga predugo traje – kaže Berić, koji je bio pokrenuo postupak tražeći od države naknadu za pretrpljenu duševnu bol. Umjesto odštete, zbog odbijene je tužbe dobio rješenje da mora platiti 54.000 kuna sudskih troškova.

– Postupak je na reviziji na Vrhovnom sudu. Neću se prestati boriti na pravnom polju, pa makar i izvan granica Hrvatske – rekao je Berić.

Novosti

Autor 9.10.2011. u 12:27

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija