Poster domovinske budućnosti

Izdvajamo

• Ako pak prognoze za budućnost ove zemlje tražimo u najnovijem Karamarkovu intervjuu, tada se najkonkretnije upozorenje kamo bi Hrvatska nakon smjene vlasti mogla krenuti, iščitava iz njegove kritike propusta Milanovićeva tima: »Nevjerojatno je da razmatraju samo davanje u koncesiju izgrađenih, a da nisu razmatrali i mogućnost koncesioniranja neizgrađenih dionica autocesta.« Pa kad se »svaka hrvatska obitelj«, nakon čitanja Karamarkovih futurističkih smjernica, zagleda u onaj poklon-poster s ratnom fotkom i mirnodopskom porukom Ante Gotovine, možda fakat pronađe inspiraciju za zaključak da budućnost pripada svima nama, a navlastito – koncesionarima.

Povezani članci

• Najebaće mir bez naše municije
• Ledeno doba hrvatsko-srpske gluposti
• SMRT SUSJEDOVE KRAVE
• Ko će s kim praviti koalicije?
• Što nakon presuda Ustavnoga suda – izvršavati ih ili se praviti da ne postoje?
• Pojeo kum magarca

Davno izgubljena fotografija prikazuje generala Gotovinu dok se rukuje s postrojenim vojnicima, a ukorak ga slijedi Mate Jukić, nekadašnji gradonačelnik Sinja i bivši predsjednik Viteškog alkarskog društva, široj hrvatskoj javnosti – pa tako valjda i »svakoj hrvatskoj obitelji« koju će inspirirati s postera u Jutarnjem – najpoznatiji po tome što se u vrijeme njegove vladavine Sinjem orilo »Oj, Ivica i Stipane, pojest će vas crne vrane«.

Pjevala se ta inspirativna pjesma na skupovima potpore Mirku Norcu Kevi, alkarskom vojvodi i generalu Hrvatske vojske, osumnjičenom a potom i osuđenom za ratne zločine. A na tim je skupovima glavnu riječ u pravilu vodio Mate Jukić, koji je toliko puta ponovio kako »suđenje generalu Norcu nije suđenje pojedincu, već cijelom hrvatskom narodu«, da ga je po tom njegovom »ceterum censeo« doista trebala upamtiti »svaka hrvatska obitelj«. Pa će ga se valjda »svaka hrvatska obitelj« i sjetiti dok se bude prepuštala čarima nadahnuća što su im ga obećali marketinški čarobnjaci Jutarnjeg lista, unatoč tome što na poklon-posteru nisu otisnute znane riječi Jukićeve već nešto novija misao generala Ante Gotovine: »Domovinski rat temelj je za budućnost, a ona pripada svima nama.«

A budućnost se po novinama navješćuje i mimo poklon-postera. Tomislav Karamarko je navodno već posložio svoju koalicijsku vladu, ali još ne želi govoriti o imenima ministara. U intervjuu subotnjem prilogu Večernjeg lista, šef HDZ-a otkriva samo da će na ključnim položajima u njegovoj vladi biti »vrhunski stručnjaci, imali oni stranačku iskaznicu ili ne«, a kriteriji za njihovo stupanje na posao u banskodvorskoj tvornici budućnosti bit će »stručnost, dosadašnji rezultati, marljivost, poštenje i, naravno, domoljublje«. Iako Karamarko misli da još nije vrijeme za upoznavanje pučanstva s budućim ministrima, mnogi su se već spremni kladiti na barem tri imena koja u potpunosti zadovoljavaju njegove visoke kriterije. Ta imena su – pogađate – Milijan, Vaso i Brkić.

Ali Karamarko možda iznenadi i navedenu trojicu i sve one koji su uvjereni da se po pitanju rečenih kandidata za vladu eksperata klade na sigurno. Jer tempo kojim je samouvjereni mandatar buduće vlade krenuo u zaobilaženje samoga sebe, teško da može pratiti i Josip Manolić. Dok je nestor hrvatskih obavještajnih službi i čuvar tajni o nastanku i funkcioniranju hrvatske države u intervjuu Jutarnjem listu kritizirao Karamarka koji »pozitivnu stranu Tuđmanove politike želi iskoristiti za vlastitu promociju« i koji »ne shvaća da se na Tuđmanovoj pozitivnoj politici ne može danas graditi nova politika«, aktualni šef HDZ-a u već spomenutom intervjuu Večernjaku – vjerovali vi to ili ne! – niti jednom nije spomenuo Franju Tuđmana.

Štoviše, kazao je u Večernjaku od subote skoro pa isto što je dan kasnije objavljeno u Manolićevom intervjuu Jutarnjem. Karamarko: »Sada je vrijeme za razradu programa zapošljavanja i gospodarskog oporavka. Prije svega ćemo usmjeriti energiju prema ostvarivanju rasta, stvaranju povoljnog ozračja za privlačenje investicija, otvaranju radnih mjesta, reindustrijalizaciji, navodnjavanju i ostalim velikim projektima s kojima moramo odmah krenuti kako bismo zaustavili daljnji strmoglavi pad u koji su nas uvukli ovi koji se bave svojom popularnošću i rejtingom.« Manolić: »Moramo spriječiti daljnje propadanje zemlje, prije svega gospodarstva. To je danas najbitnije i na tome moramo mobilizirati naciju. A ne na onome na čemu je Hrvatsku mobilizirao Tuđman.«

Josip Manolić na kraju razgovora nije htio dati nikakve prognoze za budućnost, ne samo zato što je skeptičan po pitanju Karamarkove sposobnosti političkog prosuđivanja, već ponajprije zato što se izbjegava zalijetati s nagađanjima. Stoga je tekst u Jutarnjem završen podsjećanjem na jedan šeretski odgovor Stipe Mesića na pitanje što bi mogla donijeti budućnost: »Ne znam, jer tu budućnost ionako osim Jože Manolića nitko neće doživjeti.«

Ako pak prognoze za budućnost ove zemlje tražimo u najnovijem Karamarkovu intervjuu, tada se najkonkretnije upozorenje kamo bi Hrvatska nakon smjene vlasti mogla krenuti, iščitava iz njegove kritike propusta Milanovićeva tima: »Nevjerojatno je da razmatraju samo davanje u koncesiju izgrađenih, a da nisu razmatrali i mogućnost koncesioniranja neizgrađenih dionica autocesta.«

Pa kad se »svaka hrvatska obitelj«, nakon čitanja Karamarkovih futurističkih smjernica, zagleda u onaj poklon-poster s ratnom fotkom i mirnodopskom porukom Ante Gotovine, možda fakat pronađe inspiraciju za zaključak da budućnost pripada svima nama, a navlastito – koncesionarima.

novilist.hr