Pravda je spora i nedostižna

Autor/ica 19.5.2011. u 00:53

Pravda je spora i nedostižna

 

 

Punih osam godina su čuvari zakona i učeni pravnici pisali optužnicu protiv slavne estradne dive S. Ražnatović-Veličković i najzad se ona suočila s pravdom. Istini za volju nije pravnicima bilo lako jer pevačica je punila – a puni i danas – arene svetom koji je bio opčinjen njenom pesmom i imenom. Diva je nacionalna ikona i nije malo onih koji je vide kao deo nacionalnog identiteta, i u medijima je oglašavaju tako – Ceca nazionale.

Neobična pobeda tužilaštva

Papir od nekih stranicu i po, istina, i to pominje – prodavala je igrače fudbalere kao grla na pijaci, zarađivala milione maraka ili evra i držala oružje koje je u kuću donosio jedan od njenih muževa, a uz ostalo ugostila je i smestila dobro i neke koji su se skrivali nakon akcije »Sablja«. O njenoj gostoljubivosti je pričao i jedan od onih koje je sud sudio zbog ubistva premijera Z. Đinđića. Sve to znamo i uistinu je život slavne umetnice bio buran u svakom pogledu. Hapsili su je pa pustili jer se režim »dosovskih« vlastodržaca nije usuđivao da pođe korak dalje i da sve okolnosti rasvetli. Nema potrebe ulaziti u detalje od kojih najvažnije još pouzdano ne znamo. Kada se napokon suočila s pravdom nagodila se i tu je vest portparol državnog tužilaštva T. Zorić obznanio javnosti kao »pobedu tužilaštva«. Ona je priznala krivicu ali je nagodba više nego neobična i sigurno nije nikakva pobeda čuvara pravde i zakona. Platiće državi poveliku sumu, a ostalo – onu glavninu – će ostaviti za stare dane. Osuđena je i robijaće u luksuznoj vili sa nekom spravom na članku noge, koja – ni daj bože – i ne podseća na legendarne bukagije. Ostavimo novinarima da nagađaju koliko je tu novaca bilo i ostalo – ogromne su to sume – ali su stručnjaci već obrazložili da od tog novca mnogo neće doteći preko budžeta penzionerima i prosvetnim radnicima. Sve je pokriveno ovom čudnom pobedom srpskog tužilaštva – kako je već nazivaju – a politička pozadina ovog slučaja se neće dalje ni pominjati. To mi u Srbiji radimo nekada deset a nekada i stotinu – kao u slučaju masakra nad Obrenovićima – godina kada se tim poslom bave istoričari. Nije pravda ista za sve građane. Znamo i to ali ovo je baš lakrdija i to je zaprepastilo hiljade ljudi širom Srbije – reagovanja odaju pakost i gnev ali ima i onih koji ovu »pravdu« pozdravljaju.
U Srbiji se rano smrkava a kasno sviće, posebno onima koji žude za pravdom i pravičnošću.

Patrijarhu Irineju ne miriše bosiljak

Uistinu nije lako patrijarhu Irineju jer taman kada smo pomislili da se sve to oko raščinjenog vladike Artemija smirilo problem se iskomplikovao. U statusu monah Artemije ne miruje i služi pod panagijom liturgiju, uz sasluženje takođe osuđenih kaluđera, nekakvih »zilota« kojih ima svuda po Srbiji. Sabor je Artemija nazvao sektašem, ali mnogi pominju čak i mogućnost stvaranja neke treće pravoslavne crkve – u pravoslavlju to postoji jer negde u Ukrajini postoji tuce takvih crkava. U aprilskom broju Pravoslavlja patrijarh Irinej govori kako se Artemije protivi »globalizmu, ekumenizmu i eventualnoj papinoj poseti Srbiji«. Monah Artemije je problem u razrešavanju stanja na KiM i stoga je moralo doći do njegove smene i patrijarh to posebno naglašava. Na prošlom Saboru SPC Artemije je raščinjen sa 22 glasa za to i devet glasova protiv raščinjenja. Tu su važne dve napomene. Najpre, od papine posete Srbiji 2013. nema ništa i to su i saopštili iz Beča iz Pro Oriente gde katolici prate verske prilike na Istoku. Iz Beča kažu da su »tenzije u SPC trenutno prepreka za posetu«. Ostaje pitanje kako će se mnoge vladike u Saboru u maju postaviti u nastaloj situaciji. To će biti redovno zasedanje Sabora, a dobro se zna da rasprava neće ići ni brzo ni lako – sumnje je otklonio sam patrijarh Irinej u govoru u Nišu 12. 04. 2011. gde je najavio jasno da će Artemije biti isključen iz crkvene zajednice ako se u međuvremenu ne pokaje. Budući da nema naznaka o nekom pokajanju SPC u toj situaciji mora da ga isključi. Patrijarh je jasan – »Bićemo prinuđeni da donesemo ovakvu bolnu odluku, koju SPC nije do sada imala«. I zaista toga nije bilo jer za isključenje iz Crkve potrebni su razlozi kakvi su da neko ne prihvata učenje Crkve – u Artemijevom slučaju reč je o neposlušnosti Sinodu i Saboru, i skoro da je izvesno da će takva odluka biti usvojena. U Beogradu je boravio mitropolit Ilarion iz RPC sa sedištem u Beču pri strukturama EU, ali nema naznaka da bi se ruska crkva bez nevolje mešala u unutrašnje stvari SPC tim pre jer i u Rusiji postoji niz takvih »katakombnih« crkava ili crkava »u egzilu«. No, nikad se ne zna jer i crkvena diplomatija ima svoje tajne kanale i skrivene »sefove« u kojima se čuvaju važne odluke koje u svakom slučaju imaju i političku konotaciju.
Sam patrijarh Irinej se i dalje nada da će se u Nišu sastati poglavari svih hrišćanskih crkava »bez obzira na razlike« ali nikad se ne zna.
Ne znamo koliki je i kakav upliv državnih struktura u slučaju Artemija – iako se to zvanično poriče – jer se oglašavaju laici i uticajni politički faktori – nekakvim peticijama – svrstavajući se uz Artemija. Da problem u vezi s Artemijem ima i »političku pozadinu« nije u svakom slučaju teško znati – ali ono što se ne zna to je kao i uvek u Srbiji »ko je za koga«. Država je oprezna jer njoj je lako – Crkva i država su odvojene po Ustavu. No to još uvek ne znači da neće biti i famoznih smetnji na vezama između SPC i države. U tom pogledu je i novi ministar vera i dijaspore S. Srećković onako oprezan u prvom intervjuu koji je dao beogradskim listovima. On je »zvezdaš« i izjašnjava se i za EXIT i za Ravnu goru, kako sam kaže. Bilo kako bilo, na majskom Saboru dnevni red će biti »bogat«.
Ono što je izvesno – a to je zvanična patrijarhova izjava – to je da će Artemije biti »izopšten iz SPC«, ali nije nepoznato da to ne mora biti kraj svih nevolja – koliko je izopštenih koji deluju kao nekakva »crkva«, pa i kao društveni faktor u mnogim balkanskim državama. To nije samo slučaj u Crnoj Gori gde za sada postoje i deluju i SPC i CPC.

Niko neće da bude manjina

Nedavno je prva dama srpskog parlamenta S. Đukić-Dejanović izjavila nešto neobično – »Za Srbiju je neprihvatljivo da Srbi u Crnoj Gori budu manjina«. To na Balkanu niko neće – neće da bude onaj tradicionalni »most« između države-matice i delova naroda koji žive u drugim državama. Hoće li Crnogorci u Srbiji da budu manjina videćemo na popisu stanovništva koji se sprema za oktobar. I drugi svi redom – posebno Bošnjaci i Albanci u Srbiji ili u Crnoj Gori. Tu su započele muke sa popisom. Drugim rečima, koliko ljudi hoće da budu građani i ljudi, a u popisu se već u rubrici vera i nacija sreće sve i svašta i niko nije siguran kako će te podele proći i kakve će posledice iz toga proisteći. Pritisak je toliko veliki da recimo u Crnoj Gori i nakon popisa ne znamo koliko ima Srba jer se taj broj od popisa do popisa menja.
Kada su u pitanju vera i nacija niko neće da bude manjina a neko će ipak to biti – presudiće politička propaganda.

Republika

Tagovi:
Autor/ica 19.5.2011. u 00:53