Preči put

tačno.net
Autor 10.2.2014. u 13:28

Preči put

Piše: Marinko Čulić

Otkako se odnedavno počela realizirati dosta stara ideja o osnivanju hrvatskih stranaka “trećeg puta” – to su u međuvremenu već dosta posustali Lesarovi Hrvatski laburisti, sve potentniji Gabrićev Nacionalni forum, a možda, vidjet će se, i netko iz kruga Markićevih obiteljaških, Josićevih stožeraških i sličnih svatova – u zraku visi sljedeće pitanje. Kakav vražji treći put?! Pa mi nemamo ni prvi ni drugi, u smislu da bi se razlikovali u suštinskim ekonomskim i socijalnim (klasnim) pitanjima, pa se onda ta dva puta vade na pomodne svjetonazorske razdjelnice (brak, seks, oplodnja) ili na one vrlo stare ideološke (partizani – ustaše). No ni tu nema jasnog raspleta, iako je prvenstveno u pitanjima fašizam – antifašizam on nasušno potreban, jer obje strane to dominantno shvaćaju kao alibi-svađe, kojima i nije svrha da dovedu do vidljivog rezultata. Što je najvažnije, sve to sliči na partiju karata u ekskluzivnom krugu za birano članstvo, u koji drugi nemaju pristupa, niti bi im se vrata otvorila sve i kada bi na njih “pokucali” nogom.

Zbog toga je osnivač i lider Nacionalnog foruma Nikica Gabrić odnedavno počeo govoriti da ova nova stranka ne pripada nikakvom “trećem putu”, nego je ona, veli, “novi put”. Jer ako bi bila treći, objašnjava, priznala bi da je na začelju, što ona nikako ne želi, s obzirom na to da se pojavljuje kao radikalna kritika ili navodno radikalna kritika prva dva puta, HDZ-a i SDP-a. Dobro, neka bude. Ali ako prelistaš programske dokumente Nacionalnog foruma, vidiš da Gabrićeva stranka samu sebe definira baš tako, kao treći put, čak se i poimence poziva na njegove rodonačelnike, Tonyja Blaira i Billa Clintona. Doduše, uoči subotnjeg službenog prerastanja Foruma u političku stranku, ta je odrednica brisana iz programskog teksta, valjda zato što je Gabrića u međuvremenu netko obavijestio da su to ikone “reformirane”, protačerovske (proreganovske) ljevice. I da se ni ti novokomponirani ljevičari više ne pozivaju na njih dvojicu, jer ih je vrijeme pregazilo, iako njihova fasciniranost tačerizmom-reganizmom manje otvoreno i danas traje.

Dakle, ne ide Gabriću baš ovo programsko, idejno oblikovanje nove stranke, iako zbog njegove evidentne financijske potkoženosti i visoke prisutnosti u medijima ona najvjerojatnije ima osiguranu političku budućnost. Ali hoće li to biti budućnost marginalne stranke, koja ovisi o tome da li će je veliki pozvati k sebi ili, kako on u izjavama priželjkuje, budućnost važnog igrača, koji autonomno opstoji na političkoj sceni, druga je stvar.

Zato ne treba sumnjati da je uloga Gabrića u slučaju hapšenja šefa liječničkog sindikata Ivice Babića s njegove strane vrlo pomno i ciljano odabrana. Jest da je javnosti to hapšenje predstavljeno kao rezultat dulje istrage državnog odvjetništva. Ali u javnoj percepciji ipak dominira slika da je oftalmolog od imena Nikica Gabrić prokazao pred kamerama navodno lažnog očnog invalida Babića i da su ga nedugo zatim te kamere snimile u lisičinama. Dakle, pošteni liječnik izveo je na čistinu pokvarenog liječnika – to je slika koju je čelnik novoosnovanog Nacionalnog foruma poslao u javnost o sebi. Usto je sigurno računao i da štrajk liječnika koji još traje iritira javnost, koja ne simpatizira taj štrajk jer njegove razloge malo tko razumije, a i otegao se preko svake mjere. Ali i među onima koji ne vole ovaj štrajk sada se, razumljivo, javlja sumnja kako to da je Babić baš usred njega završio u pritvoru za nešto što je napravio prije niz godina. Baš kao što se javlja i sumnja kako to da je jedan drugi Babić, onaj koji je vlasnik portala Index.hr, optužen za neplaćanje poreza i prijeti mu se stečajem baš usred afere Šegon koju je taj portal otkrio, iako ni to s porezom nije od jučer.

Dakle, krupne stvari su u igri, a to ima svoju cijenu. U novinama je već objavljeno kako se u Banskim dvorima razmišlja da se Gabriću ponudi mjesto ministra zdravlja Rajka Ostojića, što je on u jednom od bezbrojnih javnih istupa otklonio. Ali ne i to da ga je premijer Zoran Milanović nazvao i pohvalio za ulogu koju je odigrao u razobličavanju šefa liječničkog sindikata Babića.

I tu onda vidiš nešto što oftalmolog Gabrić nikako ne bi htio da se vidi. Njegova nova stranka zbilja ne pripada trećem, nego prečem putu, jer bi htjela najkraćim mogućim prečacem doći do cilja da se ukliješti između SDP-a i HDZ-a, kao tobože meritokratski korektiv kojim se istiskuju njihove islužene i “pogubne” ideologije. Ali ne treba puno da se stekne jasna slika kako Nacionalni forum i na toj programatskoj razini ima ambicija biti, kao i u slučaju raskrinkavanja kolovođe liječničkog štrajka, samo proteza koja se nudi na uslugu velikim strankama. A umjesto njihovih ideologija traži se uvođenje nečega navodno ideološki neutralnog – znanja, stručnosti i izvrsnosti – ali se i pod tom firmom zapravo nudi nešto krajnje ideološki obojeno. U friško usvojenom programu Nacionalnog foruma čak i meritokracija prolazi tako jadno da Gabrić predlaže da se znanost ubuduće financira kroz mrežu privatnog i državnog “mecenatstva”. Jednostavno, na povremenim “festivalima” znanstvenici bi iznosili u dvadesetminutnim izlaganjima svoje projekte i zatim bi sistemom licitacije dobivali ili ne bi dobivali mecene za te projekte. Samo malo blaže utržištavanje predviđa se i za javno zdravstvo. Ukinuli bi se doprinosi i financiralo bi ga se porezima i trošarinama, pa koliko donesu, donesu (otprilike “koliko para, toliko muzike”). Uloga države i inače se drastično sužava, pa se kaže da je državni intervencionizam dopustiv samo u funkciji unapređenja konkurentnosti. Jasno je što to znači.

Zna se, naime, da se pod promicanjem konkurentnosti danas provlači isključivo rezanje plaća i socijalne sigurnosti zaposlenih, pa se vidi da se ovaj “novi put” nudi kao pas čuvar onog istog neoliberalnog sustava kakav već imamo. Samo s većim i oštrijim zubima. To se može i ovako reći: Nacionalni forum nudi se kao tjelesna zaštita slijeva postojećem politekonomskom poretku (još će se vidjeti hoće li tako biti i s laburistima), kao što su mu Željka Markić, Josić i slični zaštita zdesna.

O da, ima kod Gabrića i nekoliko kitica mirišljavog cvijeća kojima se prikriva takva uloga, pa se brblja o tome kako od hrvatskih građana treba napraviti “aktivnu većinu” umjesto, kao sada, pasivne. Ali to zapravo znači poziv građanima da se svjesno i dobrovoljno podvrgnu opisanom jarmu, umjesto da im se on nameće odozgo. I to su, ukratko, svi dometi Gabrićevog “prosvijećenog apsolutizma”.

novossti.com

tačno.net
Autor 10.2.2014. u 13:28

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija