Predrag Lucić: A s kim vi cinkarite?

Predrag Lucić
Autor 4.12.2014. u 12:14

Predrag Lucić: A s kim vi cinkarite?

Andrej Švoger / CROPIX

HDZ-ovi zaposlenici koji ne primaju plaću zavrjeđuju solidarnost svih radnih ljudi i građana Republike Hrvatske. Jer oni na svojoj koži već osjećaju čari blagostanja kakvo Tomislav Karamarko navješćuje čitavoj zemlji…

Vidjelo se i u nedavnom intervjuu Glasu Istre i Novom listu koliko je Tomislav Karamarko obuzet razmišljanjem o gospodarstvu, razmišljanjem toliko dubokim da ni speleolozi ne mogu dokučiti jesu li bezdanije misli šefa HDZ-a ili gospodarska kriza u zemlji Hrvatskoj.

Kažu njemu novinari: »Najavljujete ekonomski program, ali opet neprekidno govorite o lustraciji, povijesnim temama i dr. Franji Tuđmanu. Nedavno ste govorili, komentirajući prosvjed branitelja, i o Jugoslavenima.« Pa ga pitaju: »Gdje vidite Jugoslavene danas u Hrvatskoj i zašto smatrate da je lustracija važna nakon 25 godina demokracije?«

A Karamarko uvrijeđeno odgovara: »To nije točno! Ja osobno, kao i svi članovi HDZ-a bavimo se ekonomijom i teškom gospodarskom krizom koju proživljavamo zahvaljujući neradu i nesposobnosti ove vlade.«

Pa onda veli kako je zapravo aktualna vlast, na čelu s Milanovićem i Josipovićem, »gurala ideološke teme na naslovnice, samo da se ne bi pisalo o gospodarskoj krizi, o kontinuiranom padu BDP-a u evo već dvanaestom kvartalu, o nezaposlenima i siromašnima«. Pa vladajućima nabija na nos Lex Perković, dvopismene ploče u Vukovaru, buncanje o nezadovoljstvu građana izbornim zakonom…

Pa se obrušava na »jugoslavenski mentalitet« i na »realsocijalizam« koji je, kaže, »dokinuo dvije središnje civilizacijske vrednote: demokraciju i tržište«. Pa ponavlja onaj svoj temeljni postulat ekonomskoga procvata prema kojemu su »one države komunističkog bloka koje su nakon dolaska demokracije provele lustraciju, gospodarski znatno uspješnije od onih koji to nisu«, a k tome još »imaju i znatno nižu stopu korupcije«…

I dok Karamarka pucaju gospodarske vizije o lustraciji kao jamstvu blagostanja koje će valjda nastupiti jedanaest sekundi nakon što zagrebački Trg maršala Tita dobije neki lukrativniji naziv (evo, pada mi na pamet Trg vojskovođe Slavka Kvaternika, jer hrvatske novine ovih dana s ponosom i divljenjem javljaju da se njegova maršalska sjekirica od ebanovine i srebra s pozlatom i dragim kamenjem – inače osobni dar poglavnika NDH dr. Ante Pavelića e kako bi maršal Hrvatskoga domobranstva mogao dostojno opremljen izaći i pred Adolfa Hitlera – nalazi u ponudi jedne minhenske aukcijske kuće po senzacionalnoj cijeni od 50 tisuća eura!), sedamdesetak zaposlenika Hrvatske demokratske zajednice životari u ljutoj oskudici, jer im na račun još nije sjela plaća za listopad.

Generalni menadžer i glavni gospodarski strateg njihove cijenjene firme nema novca za isplatu osobnih dohodaka, ali zato u džepu ima rješenje problema: djelatnici će svoje plaće vidjeti tek kada Vlada Republike Hrvatske iz proračuna uplati iznos koji HDZ-u pripada sukladno broju saborskih zastupnika.

Ako je pak netko povjerovao u Karamarkove reformističke kapacitete i proklamiranu tržišnu orijentaciju, taj nesretnik je ostao ne samo bez plaće, već i bez iluzija. Pa sada u nevjerici zuri čas u minus na tekućem računu, a čas u gazdu koji se u ovoj situaciji pokazao okorjelim budžetašem, sposobnim taman toliko da se – u najboljem slučaju – uhljebi u nekakvom općinskom uredu gdje se menadžerske vještine svode na strpljivo čekanje proračunske love i na njezinu rutinsku preraspodjelu zaposlenom osoblju.

Kada su Karamarka pitali zašto novac za te plaće ne bi namaknuo iz članarina, on je promrsio kako to »nije opcija«, budući da se »s obzirom na tešku gospodarsku situaciju« članske pristojbe »ne ubiru kao harač«. Koliko je ta simulacija socijalne osjetljivosti djelovala uvjerljivo, vidi se i po tome što su anonimni izvori iz stranke u medije pustili priču da se novcem u HDZ-u ne gospodari racionalno, te da se – unatoč »teškoj gospodarskoj situaciji« na koju se Karamarko poziva – u stranci živi na visokoj nozi, da se klauzure i ostali stranački »eventi« uglavnom održavaju po luksuznim hotelima.

Nije ovo prvi put, kažu, da HDZ-ovim zaposlenicima kasne plaće. Dogodilo se to i proljetos, kada je glavni tajnik stranke Milijan Vaso Brkić problem htio riješiti smanjivanjem njihovih primanja za 30 posto, ali je – umjesto razumijevanja za neumitnu činjenicu da se novac ne može štancati kao diplomski radovi – naišao na kolektivni otpor.

Hoće li do slične pobune neplaćenoga stranačkog osoblja dovesti i Karamarkove motivacijske parade po hotelima s pet zvjezdica, tek će se vidjeti. I tek će se čuti hoće li šef HDZ-a na prigovore o tjeranju luksuza nabusito odgovoriti: »Pa nećemo se valjda sastajati pod šatorom!«

Pobunili se ili ne – HDZ-ovi zaposlenici koji ne primaju plaću zavrjeđuju solidarnost svih radnih ljudi i građana Republike Hrvatske. Jer oni na svojoj koži već osjećaju čari blagostanja kakvo Tomislav Karamarko navješćuje čitavoj zemlji. Zemlji u kojoj bi se, s obzirom na Kramarkova profesionalna iskustva i gospodarske afinitete, uskoro moglo poslovati isključivo pod sloganom: »A s kim vi cinkarite?«

Novi list

 

Predrag Lucić
Autor 4.12.2014. u 12:14