Predrag Lucić: Ženski rod i hrvatska diskriminacija

Povezani članci

• Grafiti i Titovaže
• Gradonačelnik u Remetincu
• Gore je bolje
• Slobodan Dukić: Leva desna, nazad marš!
• Hrvatski kupus i popis u BiH
• POGLED IZBLIZA: Za Dom spremni? Slobodno idite

Ni hrvatskim domoljupkama a ni hrvatskim domoljubima nije bilo ugodno slušati kako Kolinda Grabar-Kitarović koristi svoj prvi državnički nastup u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku da bi se obračunala sa samom sobom i ostalim negativnostima koje vladaju u Republici Hrvatskoj. Jer se i osvjedočene domoljupke i dokazani domoljubi, još od onih vremena planetarno nepopularne vladavine dr. Franje Tuđmana, gnušaju svake hrvatske državljanke ili hrvatskoga državljanina kod kojih – čim prijeđu državnu granicu – zamre svaki patriotizam, a proradi patološka sklonost da za šaku Judinih škuda, pa čak i besplatno, kleveću i denunciraju jedinu i vječnu nam Hrvatsku pred zluradim ušima prolaznoga i Hrvatskoj nesklonoga svijeta.

   Pa ako su donekle i mogle i mogli razumjeti to što je prva hrvatska predsjednica našla za shodno da u tematskoj raspravi o rodnoj ravnopravnosti i osnaživanju žena progovori o »prvoj hrvatskoj novinarki i književnici Mariji Jurić Zagorki, koja je bila ponižavana i diskriminirana, prisiljena skrivati se u redakciji i pisati pod pseudonimom«, ali koja je »unatoč svemu ustrajala i nije se predala«, teško da je ijednoj domoljupki i ijednome domoljubu bilo shvatljivo i prihvatljivo kad je Kolinda Grabar-Kitarović kao primjer rodne neravnopravnosti u današnjoj Hrvatskoj navela »predsjedničku prisegu sročenu u muškome rodu koje se i sama morala držati pri izricanju prisege iako hrvatski jezik poznaje i ženski rod«.

   Sjećaju se i domoljupke i domoljubi mnogih detalja nedavne predsjedničine inauguracije na sunčanome Markovu trgu, pa tako i onog trenutka kada je predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec napadno istaknula kako naš Ustav propisuje da »predsjednik« Republike Hrvatske prije preuzimanja dužnosti polaže svečanu prisegu pred »predsjednikom« Ustavnog suda, te pojasnila kako se riječi prisege koje imaju rodno značenje »odnose na jednak način na oba roda«.

   S ponosom se sjećaju i kako je »predsjednik« Kolinda uvjerljivo i vješto, bez ijedne pogreške i bez zamuckivanja, ponavljao/la sve ono što bi mu/joj iz teksta prisege prethodno pročitao/la »predsjednik« Jasna, pa tako i to da »svojom čašću priseže da će dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno«, a povrh svega i to da će se »kao hrvatski državni poglavar držati Ustava i zakona«, te brinuti, bdjeti i čuvati sve ono o čemu je državnome poglavaru brinuti, nad čime mu je bdjeti i što mu je – tako mu Bog pomogao – čuvati.

   Zlopamti poneka domoljupka, a zlopamti i poneki domoljub, neumjesne prigovore aktivistica za ženska prava na račun prve žene koja je propustila prigodu da se – usprkos odredbama Ustava i Zakona o izboru predsjednika RH – u prisezi nazove predsjednicom i da time pošalje »jasnu poruku da muški gramatički rod, koliko god nam tumače drukčije, ne predstavlja ravnopravno oba spola«. I ne zna se stoga kome je – domoljupkama ili domoljubima – teže palo to što predsjednica Republike Hrvatske nije propustila prigodu da pred svjetskom političkom elitom do te mjere izdramatizira gramatičke regule na kojima počiva ustavno-pravni poredak ove zemlje da se i kod najpospanijih slušateljica i slušatelja njezina izlaganja na East Riveru morao stvoriti dojam o Rodnoj Našoj kao o nekakvoj mračnoj Talibanovini Hrvatskoj.

   Strahuju sad i one i oni od svakog budućeg istupa Kolinde Grabar-Kitarović u inozemstvu, jer tko zna kada će joj i gdje pasti na um da rodnu diskriminaciju u Hrvatskoj ilustrira nekim još živopisnijim primjerom iz naše novije povijesti, naprimjer onim kada se saborski zastupnik njezine dojučerašnje stranke i kasniji ustavni sudac Vice Vukojević u parlamentu otresao na kolegicu Đurđu Adlešič poručivši joj »Više rađaj, manje pričaj!« Ili naprimjer onim iz glasila Udruženja hrvatskih dragovoljaca Domovinskoga rata gdje je objavljeno da »zanimanje petokolonaš najbolje obavljaju ženske osobe, koje uz raširene noge mogu još bolje doći do pravih informacija«.

   Zar nije državnički mudrije i domoljubnije – pitaju se domoljupke i domoljubi – da predsjednica te svoje rodne primjedbe, ako ih već ima, kaže u lice tom bivšem saborskom zastupniku i ustavnom sucu, tim prije što ga je pozvala da svojom nazočnošću uveliča njezinu svečanu inauguraciju, ili da ih iznese za nekog od radno-paradnih posjeta braniteljskom šatoru u Savskoj, negoli da ih danas-sutra izvlači u Bruxellesu, Berlinu ili u tko zna kojem sastajalištu članica i članova Trilaterale? Kao što bi, uostalom, bilo i državnički mudrije i domoljubnije da je, makar i pod cijenu protokolarnog skandala, na Markovu trgu jasno i glasno prisegnula kao predsjednica i državna poglavarica, i da je svoju prisegu zapečatila riječima »Tako mi Majka Božja pomogla!«, umjesto što je i sama dala nemjerljiv doprinos osnaživanju rodne neravnopravnosti u Hrvatskoj, e da bi malo potom tu legislativnu diskriminaciju osuđivala na skupu u njujorškom sjedištu UN-a.

   I zar nije u najmanju ruku zbunjujuće to što ista ta Kolinda Grabar-Kitarović – koja se po svijetu žali da hrvatski zakoni čak ni predsjednici RH ne dopuštaju da prisegne kao žena, majka i Hrvatica već kao Otac Hrvatske Državnosti dr. Franjo Tuđman ili kao božeprosti Mesić i Josipović – u svojoj čestitki povodom Međunarodnog dana žena, poslanoj preko Velike Bare u Hrvatsku, tvrdi kako u nas postoji »dobra zakonska regulativa koja štiti prava žena«? Još je samo falilo da parafrazira Nikolu Teslu i napiše kako se ponosi svojim ženskim rodom i svojom hrvatskom diskriminacijom…