Predrag Lucić: Žrtve fašizma kao komunalni otpad

Autor 4.9.2012. u 10:35

Predrag Lucić: Žrtve fašizma kao komunalni otpad

Zapravo sam htio reći, kako spomenik kulture može imati status komunalnog otpada? Komunalni otpad je sve ono što lokalne vlasti tretiraju kao komunalni otpad!

– Šta ti je, trafikant? Zašto si začepio nos? 
  –Razmišljam o gospodarenju otpadom i sekundarnim sirovinama. 
  –Misliš: kako bismo mogli napravit lovu od Jakuševca i Marišćine? Najbolje da konzerviramo smrad, pa da ga pustimo na slobodno tržište. 
  –Još me nisu pukle takve vizije. Ja ti se, moj meštre, bavim nesavjesnim gospodarenjem otpadom i sekundarnim sirovinama zbog kojega je podignuta optužnica protiv jednog domaćeg poduzetnika. 
  – Optužnica protiv poduzetnika? A zašto? 
  –Zato što je bio poduzetan i zato što je djelovao u skladu s politikom stranke kojoj pripada i koju uspješno zastupa u Gradskom vijeću Trogira. 
  – Znači: politički progon i širenje antipoduzetničke klime. Pa onda kukamo kako ne možemo privući strane investitore! A tko je lud da ovdje ulaže kad vidi kako se odnosimo prema domaćim poduzetnicima?! 
  –E, baš je Vinko Brkan žrtva antipoduzetničke klime. 
  –Koji Vinko Brkan? Onaj s YouTubea? Pa taj je česti gost kod mene doma. 
  – Ozbiljno? Šta ti je on intimus? 
  – Ma kakav intimus… On ti meni dođe kao antabus. 
  – Nisam pojma imao da Brkan posjeduje ljekovita svojstva. 
  – Kako da ne?! Pa znaš šta meni klinci rade kad malo prepijem? Ujutro, dok se trijeznim, a glava još puca, oni meni puste onaj klip s YouTubea, gdje Brkan drži svoj legendarni pijani predizborni govor, ma znaš ono gdje elokventno zapliće hrvatskim jezikom… I pitaju ti onda 
  mene klinci: »Tata, kad ćeš i ti u politiku? Da imamo bar neke koristi od tvog cuganja…« Vidiš ti to, moj trafikant: tako mali, a već Sakomani. 
  – Ne bih im htio kvariti posao, neka oni slobodno nastave s terapijom… Ali ne pričam ti ja o tom Vinku Brkanu. 
  – Čuj, stari, zadnji put sam Vinka Brkana na YouTubeu slušao i gledao prije dva mjeseca. Znači: dva mjeseca nisam popio ni kap previše. 
  –Pohvalno. Ali zašto to meni govoriš? 
  – Zato što misliš da sam pijan, pa da ću popiti i tvoju priču o dva Vinka Brkana. Hoćeš da dođem doma i da to ispričam klincima, pa da me opet stave na YouTube terapiju? Hoćeš da misle da sam toliko odlijepio da mi se dupliraju Brkani pred očima? 
  – Kaži im da je ova zemlja toliko trijezna da u istom gradu i u istoj stranci imaš dva Vinka Brkana. Ovaj Vinko Brkan o kojem ti ja pričam, dakle, gradski vijećnik HDZ-a i vlasnik tvrtke za otkup i prodaju starog željeza »Brkan-Plano«, on ti je rođak istoimenom, istoprezimenom i istostranačkom Vinku Brkanu, dugogodišnjem dogradonačelniku i de facto gospodaru Trogira. 
  – I caru YouTubea? 
  –I zvijezdi optužnica za poharanu gradsku blagajnu, za financiranje privatnih projekata javnim novcem i sve ostale oblike gospodarske samopomoći. Ali budući da nisi pijan, a nisam ni ja, nećemo o njemu, nego o rođaku kojega optužnica tereti za utaju počinjenu tako što je bespravno prisvojio spomenik kulture koji se nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, te ga prodao kao metal-broncu nekom trgovačkom društvu iz Slovenije koje se bavi otkupom sekundarnih sirovina. Sve ti to piše u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom »Partizan ga može ‘stajati’ pet godina zatvora«. 
  – Kakav partizan? 
  –Pa taj spomenik kulture, to vlasništvo Republike Hrvatske, bio je kip partizana i stajao je kraj kule Kamerlengo, nekadašnje mučionice i stratišta pod fašističkom upravom, u spomen-parku palim borcima i svim žrtvama fašističkog terora. Stajao je tamo sve do 10. travnja 1994. 
  kada su ga domoljubi minirali i kada su na pločama s imenima žrtava izvršili svoje slovne i rječite intervencije tipa klempavog U, NDH i tome sličnog. Bilo je, naravno, i kukasto-krucijalnih kulturno-umjetničkih dorada spomenika. I tako je to stajalo neko vrijeme, dok gradske vlasti nisu odlučile ukloniti ostatke spomen-parka. 
  –Valjda zato da ljudi ne gledaju to ruglo od kukastih križeva i tukastih slova? Ipak je sramota da usred grada stoji oskvrnuti spomenik… 
  – Gradske vlasti bi, da se njih pitalo, ostavile i klempava slova i kukaste križeve, ali su ih morale žrtvovati zbog neprihvatljive podloge. Umjesto uklonjenog spomen-parka s imenima poginulih partizana i žrtava fašističkog terora, a bilo ih je u trogirskom kraju preko tisuću, 
  postavljena je spomen-ploča s natpisom »Svima poginulima trogirskog kraja za slobodu Hrvatske«. 
  – I sad će se zbog toga suditi Vinku Brkanu? 
  – Naravno da neće. Ni njemu, ni istoimenome rođaku, ni bilo kome tko je gradskim vlastima Trogira pružio usluge miniranja spomenika, kao pripremu terena za njegovo uklanjanje. Sudit će mu se zato što je neovlašteno trgovao komunalnim otpadom. 
  – Kako komunalni otpad može imati status spomenika kult… Zapravo sam htio reći: kako spomenik kulture može imati status komunalnog otpada? 
  – Komunalni otpad je sve ono što lokalne vlasti tretiraju kao komunalni otpad. 
  – A otkud taj otpad kod Brkana i kako znaju da ga je on prodao? 
  –-Njemu ga je isporučilo gradsko komunalno poduzeće, a on se sam brkačio na sjednici Gradskog vijeća da je »partizan kupljen i plaćen« i da je »otišao u Italiju na ‘rehabilitaciju’«. Novinarima je poslije sjednice rekao da je za svaki kilogram brončanog partizana komunalnom poduzeću pošteno platio 14 kuna. 
  – A pošto ga je prodao? 
  – Istraga kaže: za nekih 19 kuna po kilogramu. 
  – A ti kažeš da mu sude samo za utaju? 
  –-Tako piše u novinama. Valjda nije platio PDV.

Novi list

Autor 4.9.2012. u 10:35

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija