Predrag Matvejević: Naše bratstvo i jedinstvo nije lažno

Autor/ica 👤tačno.net 17.3.2013. u 22:29

Povezani članci

Portal tacno.net ima iznimno veliku čast najaviti tekst jednog od najznačajnijih evropskih mislilaca, Predraga Matvejevića. Profesor Matvejević je najprodavaniji i najprevođeniji južnoslavenski pisac, antifašista i humanista.

Dobitnik je prestižne nagrade “Duško Kondor” koju dodjeljuje nevladina organizacija Garivo za iznimnu građansku hrabrost. Zbog bolesti nažalost nije prisusvovao svečanoj dodjeli nagrade. Kao najavu za tekst donosimo vam pozdrav i ispriku Predraga Matvejevića zbog nemogućnosti da sam preuzme vrijedno priznanje.

Pozdrav i isprika Predraga Matvejevića

Ispričavam se što zbog bolesti ne mogu u ovom času biti s vama, prilikom dodjele priznanja za “građansku hrabrost“ koje nosi ime našega zemljaka Duška Kondora. Pozdravljam vas okupljene u našem Šeher-Sarajevu, gradu koji mi je od rane mladosti srcu prirastao.

U Sarajevu sam započeo studije u toku pedesetih godina minuloga stoljeća. Sjećam se s poštovanjem i zahvalnošću svojih prvih profesora iz toga razdoblja: Midhata Begića, Meše Selimovića, Miljenka Vidakovića, Glorije Rabac, Midhata Šamića, Jove Vukovića, Petra Pejčinovića i svih ostalih koji su tada predavali na mladom i ambicioznom sarajevskom univerzitetu. Ne zaboravljam ni one koji su ispravljali naše početničke članke u „Oslobođenju“, novinama u koje nas je često uvodio širokogrudi Čedo Kisić. Bilo je to vrijeme teško ali i zanosno. Ostavilo je u meni tragove. Nastojao sam da ga ne iznevjerim. Pisao sam o Sarajevu u tuđini i pokušavao ga braniti.

Vezao sam se za Bosnu i Hercegovinu i patio zbog nesreće koja ju je snašla u nedavnom suludu ratu. Dok je Sarajevo bilo pod bombama, tri puta sam dolazio u nj. Prijatelji su me držali za rukav kad bih izbio na mjesto do kojeg dopiru snajperski hitci ispaljeni s obližnjih uzvisina na nevine građane. Donosio sam lijekove prijateljima i nastojao im pokazati da ih ne zaboravljamo. Dovedoh iz Rima delegaciju talijanskih pisaca, okupljenu oko Fondacije Moravia, da vide što se zbiva u našem gradu i posvjedoče o tome pred svijetom. Grupu bosanskohercegovačkih umornih književnika i književnica u kojoj je bio, među ostalima, moj pobratim Izet Sarajlić Talijani su pozvali u Rim da se odmore od jada. Za nas bratstvo i jedinstvo nisu bile samo političke parole: bile su sastavni dio našeg života i pogleda na svijet.

Naići će druga prilika u kojoj ću reći sve što ne staje u ovu kratku ispriku i pozdrav koji upućujem žiriju za priznanje koje ste nam dodijelili, prijateljima koje ne zaboravljam, svojim dragim Sarajlijama.