Predsjedničke laži

Autor 25.3.2012. u 09:22

Predsjedničke laži

Voditelj HTV-ove emisije “Nedjeljom u 2″ Aleksandar Stanković i njegov gost, predsjednik Republike Ivo Josipović, pričali su prošle nedjelje više od 20 minuta o aferi ZAMP, a da nijednom izravno nisu spomenuli tjednik “Novosti” niti financijsku dokumentaciju koju smo objavili. Iz te je dokumentacije vidljivo da predsjednikov prijatelj Marko Vojković godinama ostvaruje visoke profite na ubiranju autorskog “harača” za račun Hrvatskog društva skladatelja (HDS) i njegove stručne službe ZAMP, i to po ugovorima sklopljenima u vrijeme dok je Josipović bio glavni tajnik tog društva, a potom član njegova predsjedništva, u kojem je istovremeno sjedila i Vojkovićeva sestra Sanda Vojković Smiljanić.

Kako smo objavili prije tri tjedna, iz financijskih izvještaja Vojkovićevih tvrtki Emporion i Emporion usluge vidljivo je da su one samo u trogodišnjem periodu od 2008. do 2010. uprihodile od HDS-a 111,5 milijuna kuna, ostvarivši pritom 36,5 milijuna kuna bruto dobiti, odnosno nakon oporezivanja čistu dobit od čak 29 milijuna kuna. Dakle, prosječan prihod Vojkovićevih tvrtki od HDS-a kretao se godišnje oko 35 milijuna kuna, a dobit oko deset milijuna kuna.

Iz Stankovićevih pitanja bilo je jasno da su njemu ti brojevi objavljeni u “Novostima” poznati, no on ih nije htio iznijeti, već se umjesto toga pozvao na ono što je Vojković prošlog tjedna kazao u intervjuu televiziji “Jabuka”, naime da su ti rezultati ostvareni samo na papiru, a da je stvarna dobit njegovih tvrtki u poslovima s HDS-om godišnje oko milijun kuna. Tu Vojkovićevu očitu laž, koju ćemo u ovom tekstu još jednom prokazati pomoću njegove vlastite financijske dokumentacije, podržao je u intervjuu Stankoviću predsjednik Republike Ivo Josipović.

“Ajmo vjerovati Vojkoviću”

Kada ga je Stanković pitao je li mu bilo čudno što su Vojkovićevi prihodi u poslovima s HDS-om godinama rasli, predsjednik je odgovorio niječno, prozvavši novinare koji su o tome pisali za neprofesionalnost. “Da je bilo profesionalizma, provjerile bi se brojke i onda biste vidjeli da je visoki rezultat, koji je u jednom trenutku iskazan, zapravo papirnat”, odgovorio mu je Josipović.

Na to je Stanković naprosto rekao: “Ajmo vjerovati gospodinu Vojkoviću da je njegova dobit prosječno oko milijun kuna, premda mi ovdje formalno raspolažemo s drugim podacima”, no te podatke nije iznio. Dok ga je slušao, predsjednik je potvrdno kimao glavom, neprestano govoreći: “Da, da, da…”

Stanković je uz predsjednikovo odobravanje ustvrdio kako je i dobit od milijun kuna “također dosta”, pa nastavio ispitivati Josipovića o tome zašto je tako unosan posao dodijeljen samo jednom poduzeću.

Međutim, dobit od milijun kuna nije “dosta”, i kada bi Vojkovićeve tvrtke u poslovanju s HDS-om zaista ostvarivale tako malu dobit, tada bi malo što u aferi ZAMP bilo sporno. Ostala bi činjenica da je Vojković u posao s HDS-om početkom 1990-ih ušao preko sestre Sande, također Josipovićeve prijateljice, u vrijeme dok je Josipović bio glavni tajnik tog društva, te da je kasnije ugovore o poslovanju produživao dok su njegova sestra i Josipović bili članovi predsjedništva društva, ali bi korist koju Vojković iz tog aranžmana ostvaruje barem bila relativno skromna.

Iako su mediji koji su pisali o aferi ZAMP, a pogotovo Index.hr, objavili čitav niz tekstova o mnogim drugim spornim aspektima naplate autorskih prava preko HDS-a, ono što je za predsjednika u cijeloj priči doista neugodno jesu ekstremno visoki profiti njegova prijatelja, o kojima su prije tri tjedna pisale “Novosti”. Toga su Vojković i Josipović itekako svjesni, i to je razlog zbog kojeg su se u svojim televizijskim nastupima potrudili relativizirati podatke iz Vojkovićevih financijskih izvještaja i minorizirati profit koji on ostvaruje poslujući s HDS-om.

To je razlog zbog kojeg je Josipović u svojem nastupu spominjao isključivo “Index”, a upadljivo prešućivao pisanje “Novosti”, na koje je samo neizravno upućivao. Strategija njegova nastupa bila je, naime, da zbog objave čitavog niza tekstova prikaže “Index” kao neprofesionalan medij koji protiv njega vodi ciljanu kampanju, pa da u taj kontekst utrpa i sve ostale koji su nešto pisali o tome.

“Jednom riječju, rekao bih da to što smo gledali na ‘Indexu’ i dva-tri povezana medija spada u red jednog neprofesionalnog novinarstva”, kazao je u emisiji Josipović.

Ti drugi mediji u prvom redu jesu tjednik “Novosti”, koji s “Indexom” nije povezan ni na koji način, osim što je prepoznao da je taj portal otvorio važnu priču koja zaslužuje da je se istraži, i portal Danas.hr koji ne da nije povezan s “Indexom”, već mu je izravna konkurencija. Josipović to zna, no svjesno je lagao o povezanosti medija kako bi izazvao sumnju u njihovu vjerodostojnost, kao što je to činio i optužbama za neprofesionalnost.

“Da je bilo profesionalizma, provjerile bi se brojke i onda biste vidjeli da je visoki rezultat, koji je u jednom trenutku iskazan, zapravo papirnat”, ponovimo još jednom njegovu tvrdnju, prije nego zavirimo u tobože dvojbene “papire”.

Odluke o raspodjeli dobiti

Naime ti “papiri”, koji tobože ne prikazuju stvarne rezultate Vojkovićevih tvrtki na poslovima s HDS-om, jesu službeni godišnji financijski izvještaji Vojkovićevih tvrtki, javno dostupni putem državne financijske agencije Fine. Poduzetnik ih je po sili zakona svake godine dužan predati i u njima realno i objektivno prikazati financijski položaj tvrtke, jamčeći da su sastavljeni sukladno Zakonu o računovodstvu i u skladu s Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja.

To da je poduzetnik odgovoran za sastavljanje izvještaja u skladu s navedenim zakonom i standardima, stoji kao napomena i u svakom od godišnjih izvještaja Vojkovićevih tvrtki. Štoviše, njihove je financijske izvještaje potvrdio i ovlašteni neovisni revizor BDO Croatia, inače član ugledne revizorske mreže koja djeluje u 135 zemalja. U njima stoje podaci koje smo naveli, a po kojima su Vojkovićeve tvrtke u samo tri godine zabilježile 29 milijuna kuna čiste dobiti, i to su, dakle, ti “papirnati” visoki rezultati za koje bi Vojković i Josipović htjeli da povjerujemo kako nisu stvarni.

Naravno da se tu radi o besramnoj obmani javnosti, i naravno da je pored navedene dokumentacije apsurdno ulaziti u financijske detalje. No kako je riječ o tome da je predsjednik države obmanjivao javnost u jednoj od najgledanijih emisija na nacionalnoj televiziji, ovdje ćemo sada detaljno pokazati kako je iz Vojkovićevih financijskih izvještaja vidljivo ne samo da je visoka dobit doista ostvarena, nego i da je ta dobit u gotovo cijelom iznosu svake godine bila isplaćivana vlasnicima. Nakon toga ne ostaje mjesta za nikakve dvojbe o visokoj profitabilnosti posla koji je Vojković dobio od HDS-a.

Ovom prilikom u “Novostima” objavljujemo odluke o isplati dobiti i pokriću gubitaka tvrtke Emporion usluge za period od sredine 2008. do kraja 2010. godine. Vojković je s HDS-om poslovao preko matične tvrtke Emporion do 30. lipnja 2008., nakon čega je taj posao prebacio na tvrtku kćer Emporion usluge. Ona je osnovana isključivo za poslovanje s HDS-om, od kojeg ostvaruje 98,5 posto prihoda, pa iz tog aranžmana proizlazi i njen poslovni rezultat.

Iz Odluke o raspodjeli dobiti i pokriću gubitaka Emporion usluga za 2008. možemo vidjeti da je ta tvrtka u samo pola godine ostvarila 5,4 milijuna kuna neto dobiti te da je od tog iznosa čak 5,1 milijun određen za isplatu vlasnicima, a samo 270.000 kuna zadržava se u tvrtki. Nadalje, iz Odluke za 2009. vidimo da je ostvareno 9,05 milijuna kuna dobiti, od čega se isplaćuje 8,6 milijuna kuna, a zadržavaju samo 452.000 kuna. Isto je i u Odluci za 2010., kada je od 6,8 milijuna kuna dobiti za isplatu vlasnicima određeno 6,5 milijuna, a zadržava se samo 341.000 kuna.

Emporion usluge ukupno su u te dvije i pol godine ostvarile 21,3 milijuna kuna neto dobiti, od čega je čak 20,2 milijuna kuna određeno za isplatu vlasnicima, što znači matičnoj tvrtki Emporion. Jasno je da ne bi bilo moguće isplatiti 20 milijuna kuna kada bi ostvareni visoki rezultat bio samo “papirnat”.

No Vojković je htio da povjerujemo u suprotno kada je na Jabuci TV kazao da vuče velika nenaplaćena potraživanja koja u bilanci stoje kao prihod, kao što je i Josipović kod Stankovića rekao da je Porezna uprava naložila takav obračun da u prihode idu i nenaplaćena potraživanja. No to uopće nije relevantno za visinu Vojkovićeve dobiti. Njegova tvrtka bilježi oko 12 milijuna kuna potraživanja, ali s druge strane ima i podjednake nepodmirene obaveze, pa prikazanu dobit svejedno ostvaruje.

Pogledamo li financijske izvještaje matične tvrtke Emporion, naći ćemo i potvrdu o priljevu dobiti iz tvrtke kćeri Emporion usluga. Navedena dokumentacija nedvojbeno potvrđuje da tvrtka Marka Vojkovića gotovo svaku treću kunu koju okrene u poslovima s HDS-om bilježi kao profit. Osim toga, da se tu vrti ozbiljna “živa lova” vidi se i iz toga što Emporion usluge drže milijunske svote na računu i posuđuju višemilijunske iznose matičnoj tvrtki Emporion.

Povlašteni TV tretman

Sve to smo znali i prije tri tjedna, kada smo u tekstu naslovljenom “Posao stoljeća predsjednikovog prijatelja” objavili ključne podatke o Vojkovićevim ekstraprofitima, ali tada nismo ulazili u detalje, jer nam nije padalo na pamet da će Vojković osporavati vlastite financijske izvještaje i da će Josipović s istom pričom nastupiti na nacionalnoj televiziji.

Pišući o tome prvi put i iznoseći spomenutu dokumentaciju, od obojice smo tražili odgovore, a od Vojkovića i objašnjenje svih konkretnih brojki. Međutim, on na taj upit uopće nije odgovorio, dok nam je Josipović vrlo kratko uzvratio da već 12 godina, otkad više nije glavni tajnik, ne sudjeluje u operativnom vođenju ZAMP-a i da za sve poslovne detalje pitamo odgovorne osobe u ZAMP-u.

Do tada je novinarima tvrdio kako od napuštanja funkcije glavnog tajnika društva ne zna prave brojke, no i to je bila laž. Nakon što smo iz ZAMP-a dobili odgovor u kojem je stajalo da je o svakoj promjeni ugovornog odnosa s Emporionom odlučivalo predsjedništvo HDS-a, dakle tijelo u kojem su sjedili Josipović i Vojkovićeva sestra, predsjednik Republike u intervjuu Stankoviću morao je priznati da je kao član predsjedništva HDS-a sudjelovao u produljenju, mijenjanju i prilagođavanju ugovora.

Nakon što je Josipović optužio novinare za neprofesionalnost, voditelj Stanković upitao ga je pogoduje li mu medijski tajkun Ninoslav Pavić time što u svojim izdanjima ne izvještava o njegovoj aferi, a predsjednik Josipović odgovorio mu je protupitanjem: “Pa koja bi ozbiljna novina to prenosila?” To je vrlo zanimljivo gledište o ozbiljnom novinarstvu od nekoga tko je osobno smatrao potrebnim doći govoriti o toj aferi u udarnom intervjuu HTV-a.

Pritom je još dobio i povlašteni tretman, pa tijekom emisije nije bilo omogućeno slanje SMS poruka, a nije bilo ni uobičajenog uvodnog priloga, sve kako bi kontekst afere gledateljima ostao nejasan.

Želeći se ipak pomalo distancirati od Pavića, s kojim se redovito viđa, predsjednik se pohvalio kako je on bio taj koji je potaknuo priču o Kamenskom i tražio istragu u tom slučaju, s kojim je povezan i Pavić. Predsjednik je zaboravio da su Pavićevi “ozbiljni” mediji aferu Kamensko prešućivali, kao što sada prešućuju i njegovu aferu, a da su je otvorili upravo “neozbiljni” mediji kao što su HTV, “Novosti” i “Index”.

tekst objavljen u tjedniku Novosti

Tagovi:
Autor 25.3.2012. u 09:22

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija