Predstava ili monolog?

Igor Serdar
Autor 20.10.2015. u 16:50

Predstava ili monolog?

Izbori za parlament odnosno sabor kako mi zovemo naš parlament u svakom slučaju jesu neki oblik predstavljanja, neki oblik predstave u kojoj postoje „predstavljači“- oni koji nešto žele „predstaviti“.

Uvjetno rečeno „predstavljači“  iz ove priče o parlamentu dobivaju ulogu glumca.

Isto tako, postoje  ljudi kojima se to „nešto predstavlja“ i za koga se predstavljanje priređuje.

Uvjetno rečeno „ljude kojima se nešto predstavlja“ možemo proglasiti publikom.

Kao uvjet da bi se nešto predstavljalo mora postojati nekakav sadržaj. Sadržaj netko mora napisati.

Eto, mic po mic došli smo do zaključka da imamo i glumce i publiku i pisce.

 I…..,  teatar je tu. Izbori su tu. Kao igre u doba Rimskog carstva. Kao inauguracija kraljevića u bajci.

Nije to „pravi“ teatar – jer se kazalište temelji na jasnim pravilima i ima plemenite ciljeve – ali je taj proces izbora za parlament ipak temeljen na tri osnovna elementa jednaka dramskoj umjetnosti.

Glumac. Pisac. Publika. To je „sveto trojstvo“. Predispozicija za „možda se desi umjetnost“.

Političar. Program. Glasači. To je preduvjet za izbore. Možda se desi „da možda pobijedi bolji“.

Političari za vrijeme izbora imaju zadatak biti glumci u različitim formama propagande…., – tako da ponekad umremo od smijeha kako su „ispali bedasti“  ili se „plačemo“ koliko su netalentirani ili „ne možemo vjerovati“ kako su „pokvareni i lažljivi i neuvjerljivi“. – a najčešći je komentar nakon svakih izbora od većine bio „zar oni sebe nisu vidjeli kako su ispali glupi u tom spotu“.

Isto tako – da bi si olakšali – političari govore naučene tekstove koji su njihov „izborni program“.

Tada  se najčešće  događaju nemoguće  smiješne situacije….,   odjednom ugledamo  nekog ministra koji reklamira sam sebe i svoju stranku,  a zapravo gledamo ozbiljnog čovjeka u najglupljoj verziji samodopadnosti i spominjemo „redatelja koji mora da je uzeo velike pare“.

U očekivanju spotova stranaka, glumaca političara i redateljsko scenarističkih bisera kojih još nema sada gledamo takozvane „monološke forme“. Jedva čekamo spotove. Nove scenarističke  ideje.

Milanović kao aktualni Premijer uopće nije svjestan kad se obraća u kameru kao hrvatski Premijer, a kad se obraća u tu istu kameru kao kandidat za budućeg Premijera. (Neka si uzme savjetnika za to.)

Događa mu se (na primjer) da čak u istoj rečenici bude jako „kandidatski nabrijan“ – a odgovara na državničko pitanje o zatvaranju ili ne – zatvaranju granica.

S druge strane isti taj stranački kandidat za budućeg Premijera i sadašnji Premijer upotrebljava „alate“ izvađene iz konteksta „birtijaškog slenga“ kad govori o potezima svojih europskih kolega također aktualnih Premijera 28 članica Europske Unije. („šaraj malo, nemoj brate, ko bedaci“….)

Da bi „nesvijest“ bila još smješnija on taj sleng dodatno kao pravi glumački amater začini i gestom i grimasom – kako ne bi bilo zabune oko njegovog stava.

Pri tome nema veze što će mu zbog toga kolege iz Europe zamjeriti, što će suprotna politička opcija dobiti „materijal“ za dezavuiranje., a on će morati braniti taj „trenutak“ i pred ženom i djecom…

Važno je da se on u tom trenutku osjećao dobro, sigurno i zadovoljno. To je (njemu) najvažnije.

I to je sasvim točno. Glumac se mora osjećati zadovoljno ako želi da se i publika osjeća dobro.

Eto, sad sam na neki način objasnio, približio, secirao, zanatski rasčlanio, možda i razotkrio dijelove profesionalne glumačke svakodnevne problematike kroz  ponašanje vjerojatno najvažnije osobe u državi Premijera Zorana Milanovića i najozbiljnijeg kandidata za budućeg Premijera. Namjerno. Nitko nije nedodirljiv, a ponajmanje Premijer i kandidat za budućeg Premijera. Njih moramo „secirati“.

Ukoliko pažljivo i s razumijevanjem i on sam  pročita ovaj tekst biti će mu koristan, ali možda se i naljuti, možda me dade ozbiljno provjeriti –  zbog tog „superega“ koji  mnoge dobre ljude „zajebe“ kad im je to najmanje potrebno. No o tom po tom Premijer je Premijer. Primus inter pares.

A sada  jedan dodatak na temu – koji su mi naručili prijatelji hadezeovci s kojima svakodnevno raspravljam jer ih je u zadnje vrijeme sve više i više i sve mi glasnije prijete i prijete – onako prijateljski – jer ipak sam hrvat, katolik, tata nije bio komunist, a niti šira familija također – nego sam jedino ja izrod koji simpatizira znanje, vještine i poštenje u odnosu na fuliranje, klempavost i „kad ću ako ne sad“ – uzet neke pare…. – dakle dodatak na temu teatar, predstava, monolog…, o kome?

Tomislav Karamarko. Dobar dečko. Pošten. Domoljub. Košarkaš. Otac. Muž. Uvijek pod komandom.

To je čudo kao Vlado Kalember. Srebrna krila? Prvi projektirani „boy bend“- a da nisu toga ni bili svjesni, poharali su Jugoslaviju, a da nisu znali ni bubnjat ni pjevat ni pisat…, prodali milijune ploča…..

Vlado Kalember je sjajan čovjek, poštujem ga do boli. Sigurno nema glas, pjeva u rasponu manjem od oktave, trepće 300 na sat, ali, ali, ali – prodao je više ploča od „tri tenora“ – u Jugi barem.

Zato ga želim usporediti s Tomislavom danas i Hrvatskom danas. To je važno za Milanovića da zna.

Karamarko i sučeljavanje?

On se ne slaže niti s onim što je sam rekao jutros – ne zato jer ima argumente – nego zato jer se ne sjeća što je to točno rekao: „Vojska na granicu ili vojsku pripremiti za na granicu?“- jebi ga.

To mora pitati onog  „zamjenskog Vasu“ koji se zove Kovač i ima prefiks „međunarodni“ i atribut tajnik. Taj je lik – neka mi oprosti – stvarno loša zamjena za gospodina Brkića.

Ili  Tomislav mora pitati ženu? Ne.

Kog da pita, a da bude „ziher“?

Najbolje da telefonira u Minhen.  Nijemci  sigurno znaju što mu je bolje. Zato i vozi Mercedes.

I dok Karamarko razmišlja što bi mu bilo bolje „pokazati“ da „zna“ , da „hoće“ ili da „može“…,

ajmo dalje – po narudžbi – Vaso.

Milijan Brkić je tamo definitivno najjača faca. Nitko mu nije ni do koljena….,

  • on bi  – da je kojim slučajem na suprotnoj strani od Karamarka, Kovača, Jandrokovića i sličnih „perjanica HDZ-a“ – on bi njih „pregazio kao plitak potok“ – što je frazetina, ali bezopasna –  za razliku od one generala Rols rojsa „ko je jamio jamio“. Sam bi ih „u zubima odnio“……

„Izbore će dobiti Karamarko, ali vladu će sastaviti Milanović zato jer je komunjarski potkožen.“

To je veliko proročanstvo HDZ-ovih stratega i zato Karamarko ne smije u kadar s Milanovićem.

To vam je ko izbor za miss. Valjda Milanović ima bolju facu i cice, a Karamarko ima bolje dupe i noge.

S obzirom da se u sučeljavanju više vide face i cice neg noge i guzice ništa od sučeljavanja.

To je zaključio „ratni stožer HDZ-a nakon mnogih dojava s terena koje im je predočio Vaso Brkić.

Dakle gledat ćemo monologe. To je ono kad ovaj priča u mikrofon do besvijesti i svi šute iza njega i slikaju se……

Karamarko će ponavljati da je bilo dosta  neznanja. Krivih poteza. Ponižavanja Hrvatske. Stihije. Amaterizma.

“Dosta je Hrvatska krvarila pod crvenima. Došlo je vrijeme za nove pobjede……“- biti će zaključak…

Jedva čekam da Karamarko snimi spot.

Priželjkujem ekipicu:  tekst međunarodni Kovač,  blagoslov vanjskopolitičnog Jandrokovića i amen od Vase jedinog pravog muškarca.

Ali sumnjam da je to moguće i da je to istine, uopće…..

Ako Karamarko snimi igrani spot za ove izbore stvarno bi ih mogli i izgubiti.

Ako se sučeli uživo s Milanovićem također bi izbori mogli biti upitni.

Zapravo jedina im je šansa da dobiju izbore jest  da i dalje rade teatar od države kao što su to do sada imali prilike raditi i ismijavati Vladu jer su Milanović i društvo stvarno bili naivni i nedorasli problematici – pa  je i Karamarku i Vasi i drugovima dobro išlo. Nije teško, a dobro ide…..dok ide….

Sad kad bi trebalo i nešto drugo osim vikati fuj, ne znate, fulali ste, nemate pojma i slično – sad je malo teža situacija.

Što sad kad se ustanovi da ipak ljudi neće svugdje vojsku, da neće novi domovinski rat, da neće lustraciju, da neće radikalizaciju ni svojih ni tuđih života, da ne žele i novi progon Srba?

Što sad? Pada rejting! Ajmo izbore što prije? Kolinda pomagaj!  Papa i Merkel  nisu za nas?

Što sad –  kad kruži vic među hadezeovcima da…..,  „nek nam vrate sve Srbe i još ćemo ih primit – samo da neki drugi odu….. jer mora se imati teatarsko  „sveto trojstvo“: i glumce i tekst i publiku,  a  publiku imaju, tekst nemaju, glumac im nije baš najbolji, ali, pobijediti se mora…..

  • kažem vam –  Vladi Kalemberu nisu proricali da će uopće biti pjevač, a kamo li sreće da je netko znao koliko će ploča prodati – još bi mu više novaca uzeli…..

Možda je stvarno došla era „Era s onoga svijeta“ i možda će stvarno igrati 4 godine na repertoaru.

Unatoč svim pametima, unatoč svim kritikama, unatoč svim nesavršenostima i glupostima ponekad se desi,  jednostavno se desi neka ljubav….., a i Tomislav i Zoran valjda znaju na koga aludiram.

Neka ih sreća prati jer sreća prati smione, audaces fortuna juvat, zato neka pomognu ovom napaćenom narodu i Tomislav Karamarko koji hoće vlast ali neće sučeljavanje i Zoran Milanović koji hoće vlast, a neće mijenjati ništa.

Obojici bi bolje bilo da krenu mijenjati stvari. I ljude. I da to naprave počevši od sebe. Odmah.

 

Autor je diplomirao Akademiju Dramskih umjetnosti u Zagrebu, a  sada radi kao savjetnik za medije Grada Zagreba.

Igor Serdar
Autor 20.10.2015. u 16:50

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija