Premijer partijski aparatčik – ili, puno je ovnu volovska mješina

tačno.net
Autor 1.6.2015. u 09:00

Premijer partijski aparatčik – ili, puno je ovnu volovska mješina

Politička filozofija, u ime koje istupa SDA-HDZ osovina, koja bi status quo – onaj isti koji ovu zemlju na vrh Evrope dovede po nerazvijenosti, stopi nezaposlenosti, kriminalu i korupciji, svim mogućim zlima ovog svijeta – zadržavala i slijedećih, ako je moguće, stotinu godina.

Piše: Slavo Kukić

Ovih dana pročitah još jedan od „bisera“ predsjednika Federacije. Posjeta pape Franje će, veli „pronicljivi“, biti prilika za veliku promociju cijele zemlje. Bilo bi, slažem se, dobro kad bi bilo tako. Ali, neće. I to baš zbog „veleumnog“ predsjednika i njemu sličnih – koji, a nakotilo ih se, čine sve da ovu zemlju ocrne u očima normalna svijeta. To, hoću reći, ne može promijeniti ni papa Franjo – a teško, tako mi Boga, i itko drugi.

Nitko, vjerovali ili ne, sretniji od mene ako bi posjeta Franje, i poruke koje iz glavnog grada ove zemlje pošalje, utjecali na promjenu pameti onih koji je, a i građane koji u njoj uporno ostaju, desetljećima kasape. Bojim se, nažalost, da se ni to neće dogoditi. Papa će, živi bili pa vidjeli, doći i otići, a oni će nastaviti kao i do sada – šireći netrpeljivost i mržnju, i gurajući u još dublji ponor i staro i mlado, i muško i žensko, i obrazovano i neobrazovano.

Ponetko bi, priznajem, mogao i priupitati na čemu ovakve sudove temeljim? Pa, ako ih već zanima, na iskustvu. Zar to, uostalom, ne sugerira iskustvo svih prethodnih ljeta? Ali, i ono koje svakodnevno stječemo. BiH je, recimo, prije dvije godine izvršila popis stanovništva. Ali, ni danas se, a potrošeni su milionima, ne zna koliko je svijeta u ovoj zemlji. Zašto? Zato što se, nakon što je za svakog normalna posao završen, „zaštitnici“ nacionalnih interesa ne uspijevaju dogovoriti kako siroti svijet pobrojati. Jedni bi najradije brojali svakog drugog, drugi bi, opet, stanovništvom ove zemlje prikazali i ono što jeste i ono što nije. A siroti svijet zbog njih svakodnevno curi, pola od toga bez ikakve namjere da se vrati. I, dok se bogovi dogovore kako će i što će, bit će ga već koja stotina tisuća manje.

Ili, nema tjedna da novi srpski vožd, usto što ne prestaje negirati državu, nečim ne priprijeti. Najnovija mu je, ne uskladi li se BiH se Daytonskim sporazumom, on će tijekom 2017. godine donijeti odluku o referendumu kojim će se njegov begovat izjasniti o vlastitom statusu – koji, pojašnjava vožd, podrazumijeva „slobodnu i samostalnu RS“. Za sada Dodik, istina, ne objašnjava što će o njegovoj ideji reći Bošnjaci i Hrvati ovog dijela BiH – bez kojih se, prema ustavu RS-a, zaludu voždu snaga brojki, o tome ne može odlučiti. Ali, to Dodika, očito, ne brini – a, izgleda, i na žalost, ni Bošnjake i Hrvate pod njegovom kontrolom.

Način, međutim, na koji funkcionira federalna vlada, priča je za sebe. Od njezina konstituiranja uporno ponavljam kako je teško održiva – i kako je samo pitanje vremena kada će se to i objelodaniti. Jer, vladu čine dvije, međusobno nepomirljive političke filozofije. Na jednoj strani je ona koju personificira Demokratska fronta – koja pod prethodno, četvrt stoljeća dugo mučenje želi podvući crtu. I koja, u zamjenu tome, nudi filozofiju upravljanja državom koju se sresti može svugdje u razvijenom demokratskom svijetu – logiku, dakle, utemeljenu na interesu svih građana i vladavini prava. Nasuprot njoj je, međutim, politička filozofija, u ime koje istupa SDA-HDZ osovina, koja bi status quo – onaj isti koji ovu zemlju na vrh Evrope dovede po nerazvijenosti, stopi nezaposlenosti, kriminalu i korupciji, svim mogućim zlima ovog svijeta – zadržavala i slijedećih, ako je moguće, stotinu godina.

Što može biti posljedica tih činjenica? Samo stanje sukobljavanja koje blokira i ono što bi se, eventualno, i moglo učiniti. Umjesto svakog dana – jer, sadašnje stanje Federacije to traži – vlada se sastane dvotjedno, a kako je počelo, zadovoljni ćemo biti ako to bude činila i mjesečno. U praksi je, potom, preglasavanje po stranačkom ključu, ali i ucjene – ili će vlada učiniti ono što tražimo ili na nju ne dolazimo. A, ako su zahtjevi zbog kojih se ucjenjuje izvan zakona? E, bošnjačko-hrvatsku osovinu „branitelja“ nacije i njezinih interesa ni to ne muči.

Opću sliku federalne vlade, nažalost, ni za dlaku ne poboljšava ni dojam o prvim mjesecima stolovanja njezina prvog ministra. S kojim u vezi bi, po mojem, najbolje pristajao termin „veliko razočarenje“. A, ruku na srce, očekivanja su bila i više nego optimistična. Čovjek, pojašnjavalo se, dolazi iz realnog sektora – uspješan je gospodarstvenik i bogomdan za kapetana tima koji bi preokret trebao napraviti i u gospodarstvu ovog dijela zemlje.

Nastavi li, međutim, premijer na način kako je mandat započeo, a sve upućuje da bi se baš to moglo dogoditi, očekivanja o zaokretu će se, sada je izvjesno, razbiti u paramparčad. U prilog tome govore prva iskustva u vezi s načinom kako vodi federalnu vladu – ali i prvi mu javni istupi koji sugeriraju zaključak kako puno više podsjeća na partijskoga aparatčika nego na lidera koji može biti uspješan čelnik jedne vlade. Kako se, najblaže kazano, radi o pogrešnom čovjeku na pogrešnom mjestu – čovjeku koji tako odgovornoj društvenoj poziciji, nažalost, nije dorastao. I kako se na njega može primijeniti ona narodna – da je puno ovnu volovska glava.

Zašto ovako oštri sudovi? Zašto, recimo, stranački aparatčik? Pa, na taj sud tjeraju obilježja premijerovih javnih istupa. A sve ih se na jednom te istom mjestu dalo zabilježiti i u prošlotjednom razgovoru sa njim u emisiji federalne televizije. Pogledajte, primjerice, što je čovjek uspio izgovoriti u samo prvih desetak minuta razgovora s novinarkom FTV-a – jer, otprilike toliko vremena je vođen zapis o onom što premijer izgovori. Sve biser do bisera, i pokazatelj do pokazatelja kako se radi o osobi bez karizme – a bez nje nema ni lidera.

Pravo stranaka je, poučava premijer, da upravljaju državnom imovinom. Bože sačuvaj. Ili, pogledajte slijedeće – a u pitanju je odgovor na pitanje što će se dogoditi ako resorni ministar ne sazove skupštine društava čiji su nadzorni odbori smijenjeni. Pitanje će se, hladno će čelnik vlade, „vratiti iznad, prema čelnicima stranaka“. Smiješno. Pa, tko je tu vlada – čelnici stranaka ili ono što nam se vladom svakodnevno predstavlja?

Ili slijedeće – a u vezi je s dilemom treba li se pristajati na stranačke ucjene nedolaska na sjednice vlade. Ne možemo, veli premijer, „raditi ako nema stranke koja predstavlja konstitutivni narod“. Još smješnije. Ali, i potpuno pogrešno, diletantski, politikantski, ispod i najniže moguće razine funkcije koju obavlja.

Pogledajte, potom, kako gospodin premijer odgovara na pitanje o ljudima koje se imenovalo u privremene nadzorne odbore Elektroprivrede HZ HB i Aluminija – a svi odreda su, kažu, kadar lidera HDZ-a. I pola ih autolakireri, limari, što li već – kompetentni do zla boga. Nekoga se, pojašnjava predsjednik vlade, „mora imenovati, imamo podijeljene interese, pa čak i teritorije na koje imaju neki ekskluzivno pravo, neki veće, neki manje.“ O kakvim to podjelama premijer zbori – i o kakvim ekskluzivnim pravima? Znači li to da smo, što se njega tiče, već u nekom stanju faktičkog priznavanja trećeg entiteta?

Gospodin premijer, međutim, nema problem samo s činjenicom da u javnosti igra ulogu koju u stvarnom životu imaju drugi – i što čak i pred kamerama ne bježi od priznanja da samo izvršava naloge i instrukcije vlastitoga partijskog šefa. On, uz sve to, i dezinformira, izgovara najgrublje neistine kako bi svoje odluke opravdao. Nadzorne se odbore u Elektroprivredi i Aluminiju, pojašnjava premijer, smjenjuje zbog katastrofalnoga poslovanja. A za to je, što se trenutačnih uprava tiče, nedovoljno reći da je neistina. Ne, to je najgrublja laž – zbog koje su mu javnu lekciju održali i čelni ljudi dviju mostarskih firmi.

Generalni direktor Elektroprivrede HZ HB mu, na javno iznesene neistine, uzvraća otvorenim pismom – i pokazateljima kojima se i on i tvrtka kojom kormilari mogu ponositi. A, iz njih je očito da premijer manipulira javnošću. Da, narodski kazano, laže.

Priopćenjem za javnost reagiraše i iz Aluminija. I podsjetiše premijera da je u prva četiri mjeseca ove godine njihova firma ostvarila skoro osam miliona dobiti. Da je, dakle, konačno zaustavila negativne trendove koji je potresaju prethodnih sedam godina – a koje su proizveli drugi, koji bi ih danas zbog toga i smjenjivali što su ih prekinuli. A zbog čega bi im, da su mu pamet i obraz jača strana, umjesto što ih optužuje za nanošenje štete Federaciji, trebao javno zahvaliti.

Što bi, međutim, u bližoj budućnosti mogli gledati? Sve upućuje da bi i dalje mogli svjedočiti logiku podjele po etničkim šavovima, logiku „nama naše, vama vaše“ – i da bi tu logiku i dalje mogao blagosiljati čelnik federalne vlade. Iako bi, u svakoj iole ozbiljnoj zemlji dakako, za to morao izvući deblji kraj. U svakoj ozbiljnoj zemlji bi mu, što zbog nesamostalnosti, što zbog nekompetentnosti, a što zbog elementarnog ljudskog bezobrazluka, pokazali izlazna vrata – i otvoreno mu rekli kako toj vrsti društvene odgovornosti nije dorastao. Ovdje? Narod bi rekao, bože kćeri da te beg uzme, ali cigani oko kuće skaču. I skakat će dok god je usmjerenosti na budućnost pretpostavljena zagledanost u prošlost.

 

 

tačno.net
Autor 1.6.2015. u 09:00

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija