Priča o dobrim mostarskim ljudima (23): Svjetska prvakinja Ena

Izdvajamo

• „Voljela bih da se više vrednuje rad i rezultati, da se promijene mostarske teme, da se ne opterećujemo prošlim vremenima, da gradimo budućnost“. Kao i svi mladi ljudi razmišlja: ostati ili otići? Srce bi da ostane ovdje, a šta će na kraju biti, odrediće vrijeme i nedokučivi životni putevi. Karate je moja ljubav, a mašinstvo profesija i zanimanje.

Povezani članci

• ZLATKO JELISAVAC: Kvazi na kvadrat
• Živko Budimir ostaje u pritvoru mjesec dana, njegov odvjetnik tvrdi da se radi o državnom udaru
• Sergio Šotrić: BRACA ANDRIĆ NIJE ZALUD ŽIVIO, IMAO JE SNOVE, A NJEGOV ZADNJI VELIKI SAN – OBNOVU MOSTARSKOG PARTIZANSKOG SPOMEN-GROBLJA, U AMANET JE OSTAVIO NAMA
• Esad Bajtal: Glasat ću za one koji zagovaraju stvarni socijalizam
• Što je Hrvatskoj slovenski ustanak
• NIJAZ SKENDERAGIĆ: PONOSIMO SE ANTIFAŠIZMOM I BORIMO SE PROTIV FAŠIZMA

Ena je zablistala pod mostarskim nebom, vinula se među evropske i svjetske sportske velikane i dokazala da obrazovanje i sport mogu ruku pod ruku.

„Sve mostarske sportske legende imale su, u vremenu svog djelovanja iznimne i ljudske i karakterne kvalitete, ali i jedan značajan zajednički nazivnik, prijeko potreban za uspjeh, pogotovo u sportu: znanje, umijeće, htijenje, privrženost, odricanje … i rad, rad, rad“, napisao je za predgovor knjige „Mostarske sportske legende“ – Dragana Miladinovića, naš Roko Markovina.

Davne 1968. godine pod krovom džudo kluba „Hercegovac“, u Mostaru se „rodio“ – karate, kada je i formiran prvi njegov klub – KK „Mostar“. Među utemeljivačima bio je i legendarni Salko Ćurić, koji je bio učitelj mnogim majstorima karatea. Izdanci njegove čuvene škole su: Suad Ćupina, Senad Ramadanović, Enver Idrizi, Muja Isović, Ivan Poljak, Salih Grbić-sadašnji trener kluba i mnogi, mnogi drugi sportski velikani.

Iz te škole, nastavljajući tradiciju najboljih, nikla je i svjetska prvakinja Ena Dizdarević. Mostarska gazela po ljepoti i gracioznosti, sa sjajnim zlatnim odličjem na nedavno održanom svjetskom prvenstvu u Rumuniji osvojila je nedokučivo.

Rođena na početu rata 1992. g. u Ljubljani, pa se u mostarsko ratno grotlo vratila sa majkom  oktobra iste godine. Otud i njena privrženost Mostaru, ali i opredjeljenje da je građanin svijeta, a ne tri ulice ili dvije mahale, pa je na koncertima i u Budvi, Sarajevu ili Zagrebu, na karate takmičenjima diljem Evrope,  kosmoplit i građanin svijeta.

Ena, mostarski karate dijamant, počela je sa medaljama od svoje devete godine pa danas njenu galeriju trofeja krase mnogobrajna odličja: najznačajnija je ova zlatna sa svjetskog prvenstva, pa zlatna sa evropskog prvenstva 2013. godine, državna prvakinja BiH – desetak puta, što u juniorskoj što u seniorskoj konkurenciji i mnogobrojna priznanja sa turnira širom planete.

Završila je mašinski fakultet, kao i njen uzor Salko Ćurić, a sprema se za magisterij. Dvoumi Ena da li će to biti građevina ili mašinstvo – smjer solarna energija, ili nešto treće. Za šta god se odluči znamo da će uspješno završiti jer je naučila da se samo radom i pregalaštvom, odricanjem i ljubavlju mogu ostvariti sportski, ali i životni rezultati.

Ena nikada nijednim postupkom ne ispoljava svoju popularnost. Skromna i pristupačna na svakom koraku, u svakoj prilici. Rado govori o karateu i njegovim dražima. Na pitanje: djevojka, a „udarač“, nasmije se i kaže: “U jednom izlasku napadnuta mi je prijateljica što sam „muški“ i u samoodbrani odradila“.

Na prijemu kod gradonačelnika je izjavila da se za ovo prvenstvo nije nešto posebno spremala. Uobičajeno, kaže Ena, pa je pitamo šta bi, tek, bilo uz vrhunske pripreme, kakve drugi imaju?  Za velika takmičenja pripreme traju najmanje 6 mjeseci od ishrane, strunjače do atletske staze. Svako novo takmičenje, novi je izazov. Pri tom je valjalo zagrijati stolicu i završavati fakultet.

U jednom trenutku, Ena otvara svoju dušu, sjećanja na godine odrastanja i uspona pa u tečnim mislima govori o onom što je iza nje. Sve je to i puno koštalo. Roditelji su mi skromnih primanja, ali su uvijek našli mogućnosti da isprate i moje sportske i obrazovne obaveze. Na tome sam im posebno zahvalna, govori Ena.

U klubu pomažu koliko su to njihove mogućnosti, a iz Sportskog saveza stižu priznanja i diplome. Prisjetih se onih starih dobrih vremena kada su mostarski sportski velikani, sem prijema i priznanja, dobivali najbolje uslove za rad, ali i posao, počesto i stanove.

„Voljela bih da se više vrednuje rad i rezultati, da se promijene mostarske teme, da se ne opterećujemo prošlim vremenima, da gradimo budućnost“. Kao i svi mladi ljudi razmišlja: ostati ili otići? Srce bi da ostane ovdje, a šta će na kraju biti, odrediće vrijeme i nedokučivi životni putevi. Karate je moja ljubav, a mašinstvo profesija i zanimanje.

Nije joj dovoljno što je vrhunski sportista pa odnedavno trenira najmlađe karatiste. I podjednako se raduje njihovim sportskim uspjesima. Isto kao i svojoj zlatnoj sa svjetskog prvenstva.

Onaj ko je rekao da pobjeda ili poraz nisu bitni i da je najvažnije učestvovati, vjerovatno je predodređen za poraz, razmišlja Ena. Zato rijetko doživljava poraze jer u borbu ulazi da bi pobijedila, a kad pobijedi onda je i njeno učešće značajnije.

Sakupila je pregršt medalja, pokazala da je Mostar rasadnik vrhunskih sportista i ljudi. Završila fakultet, sprema magistarski, mogla bi i raditi ako joj se ukaže prilika. Možda će i u inostranstvo jer je stekla desetine istinskih prijatelja, od Beograda i Zagreba do Londona i Pariza. Voli ljude jer su je roditelji i sportisti naučili da ne cijeni po imenu već po ljudskosti i karakteru.

Ena je zablistala pod mostarskim nebom, vinula se među evropske i svjetske sportske velikane i dokazala da obrazovanje i sport mogu ruku pod ruku.

Prava sportska princeza i karate dijamant.

Ena je mlada i obrazovana djevojka, svjetska prvakinja, sportista koji cijelog života trenira za samo nekoliko karate minuta na strunjači.

Pobijede su joj navika, a poraz opomena –  i da se ne ponovi.

Zato u svoje i ime čitalaca portala tacno.net proglašavam Enu Dizdarević najboljim spotistom-kinjom BiH siguran da to ova mlada i obrazovana djevojka, svjetska i ljudska veličina sigurno zaslužuje – jer se već svrstala u svjetske sportske velikane.

I na kraju, želim da Ene, Miše, Maje, Gorani, Leile, Amre…junaci dobrote u mojim pričama, mladi, obrazovani, sportisti, sposobni, a pošteni, pometu naredne 2018. godine ove za koje jedino nismo sigurni da li više kradu, ili više lažu!?