Primili smo još jednu vakcinu protiv zaraze koja se zove vlast

Radomir Lazić
Autor 20.5.2014. u 14:27

Primili smo još jednu vakcinu protiv zaraze koja se zove vlast

Skoplje 1963

Preživio je ovaj narod i veće i gore nesreće. Vodila ga je, osim potrebe za samoodržanjem, i neka vizija bolje budućnosti. Te vizije već dugo nema.

Piše: Radomir Lazić

Pamtim nekoliko katastrofalnih prirodnih nesreća koje su se desile u bivšoj Jugoslaviji. Jedna od njih je zemljotres koji je zadesio Skoplje, daleke 1963. godine. Od svega što se tada dešavalo, od svih podataka o broju poginulih i broju srušenih objekata, meni se ovih dana u sjećanje vraćaju dva događaja. Prvi da je po naređenju onog „zlotvora“ iz tadašnje „tamnice naroda“ svako uhvaćen u pljački trebao biti streljan. Drugi je da su iz zatvora pušteni svi zatvorenici i da je, po svojoj volji, svaki od njih ili učestvovao u spašavanju preživjelih ili otputovao svojoj kući, ukoliko je bila u području zahvaćenim zemljotresom. Nije poznato da li je i nad koliko ljudi izvršena smrtna kazna tek u Skoplju više nije bilo pljačke i poznato je da su se na daljnje izdržavanje kazne vratili svi zatvorenici.

Muka i tuga velika je i samo gledati sav ovaj, za posljednjih dvadesetak godina  dva puta, unesrećeni narod. Muka je i užas predpostaviti šta ih, ili sve nas, još čeka. Ostaje nam da pomognemo, onoliko koliko možemo, dok se oni koji to treba ili su trebali prvi uraditi, ne dogovore ili organizuju.

Vrijeme i život idu dalje a zbog ova dva događaja iz Skoplja moja strepnja o budućim događanjima, o daljnjoj sudbini svih ovih unesrećenih ljudi, čini se iz dana u dan sve veća. Zbog informacija koje dolaze iz poplavljenih krajeva o masovnim pljačkama pomoći koja dolazi ili napuštenih stanova i kuća te izostanka bilo kakve reakcije vlasti. Zbog svakodnevne spoznaje da su oni, koji  jesu ta vlast, trebali biti tek privremeno na slobodi i poslati na saniranje štete tamo gdje je to, u ovom trenutku, najpotrebnije.

Izlaze, i izlaziće još, na svjetlost dana cifre koje nedostaju a plaćali smo ih godinama upravo za ovakve slučajeve, stižu informacije šta je ko trebao a nije uradio.

Nekako će se, uz pojavu raznih zaraznih bolesti, očistiti sva trulež ostala poslije povlačenja vode ali samo jedna trulež ostaće i poslije svega ovoga.

Ova i ovakva vlast.

Vlast koju u ovakvom trenutku najviše brine što su oni koji su, do juče, pucali jedni na druge pritekli u pomoć jedni drugima, vlast koja krije da se i u Zapadnoj Hercegovini, na bar desetak mjesta skuplja pomoć za postradale i šalju ekipe za spašavanje.

Vlast koja nastoji da se poslije svega ovoga ponovo vratimo u zatvore iz kojih smo, bez dozvole, izašli da pomognemo jedni drugima.

Strepnja o vremenu koje je pred nama je veća jer je poslije zemljotresa u Skoplju i Banja Luci, poslije katastrofalnih poplava u Zagrebu, šezdesetih godina, postojala i država i narod koji je pomagao jedan drugome.

I danas imamo taj isti narod ali zbog ove i ovakve vlasti nemamo državu. A bez toga teško da ćemo se izvući iz svega ovoga što nas je snašlo. Stanje elementarne nepogode, na nivou države, nije proglašeno.

Skoro će i izbori. Primili smo,  tragično i žalosno na ovakav način, još jednu vakcinu protiv ove zaraze koja se zove vlast. Hoće li djelovati u ovoj truleži svuda oko nas?

P.S.

Preživio je ovaj narod i veće i gore nesreće. Vodila ga je, osim potrebe za samoodržanjem, i neka vizija bolje budućnosti. Te vizije već dugo nema.

Jedna hitna, bar za privremeni smještaj onih koji su ostali bez svojih domova, nacionalizacija svega onoga što je pokradeno za ovih dvadeset godina umjesto Zakona o oduzimanju nelegalno stečene imovine, skrojenog za vlastite potrebe, i bar jedna, za primjer ostalima………

Za početak.

Radomir Lazić
Autor 20.5.2014. u 14:27

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija