Prirodni plin i prirodna glupost

Predrag Lucić
Autor 4.2.2014. u 09:29

Prirodni plin i prirodna glupost

Foto B. Vukičević /Cropix

Kakvo pogonsko gorivo pokreće Vladu koja bez trunke stida potvrđuje javne sumnje da je norveškoj tvrtki Spectrum Geo Ltd. predala zbirku podataka o Ininim istraživanjima potencijalnih nalazišta nafte i plina u jadranskom podmorju?

Piše: Predrag Lucić

Pitala Mirela Holy, a pitao i Branko Vukšić, je li Vlada Male Norveške, pardon, Vlada Republike Hrvatske norveškoj tvrtki Spectrum Geo Ltd. prepustila rezultate istraživanja potencijalnih nalazišta nafte i plina u jadranskom podmorju što ih je onih davnih godina provodila Ina? Pitala predsjednica ORaH-a, a pitao i saborski zastupnik Hrvatskih laburista, to što ste upravo pročitali, jer se – kako reče Mirela Holy – »sada već vidi da je Spectrum počeo trgovati podacima dobivenim ovim istraživanjem«. Pitali njih dvoje to što su već pitali, pa unatoč toj već vidljivoj trgovini Ininim podacima ponovili pitanja. Bivša je ministrica zaštite okoliša i prirode tako još jednom pitala »S čijim podacima Spectrum uopće raspolaže i postoji li sumnja da je Vlada već prepustila podatke Ine koji su skupljani više desetljeća?«, a laburist dopitao »Je li Spectrum koristio podatke do kojih je došla Ina?«

   Ponavljali oni ta pitanja i ponovo postavljali ona stara: Zašto je norveška tvrtka dobila posao istraživanja podmorskog podzemlja bez javnog natječaja propisanog Zakonom o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika i bez poštivanja bilo kakve procedure? Tko je donio takvu odluku i kako to Vlada brani nacionalni interes kada privatnoj tvrtki daje u ruke strateške interese Hrvatske koje će ta tvrtka kasnije prodavati? Tko i zašto, i s kojim pravom? Tko i zašto, i s kojim pravom…

   Pitali Holy i Vukšić pa pitali, grintali pa grintali da se tako ponaša samo banana država, a na sve to iz Ministarstva gospodarstva stigao banano-banalan ili banalno-bananoidan odgovor kako se blagodareći »ugovoru između norveške tvrtke Spectrum o snimanju Jadrana, ta tvrtka obvezala uspostaviti bazu podataka pri Hrvatskom geološkom institutu i Data Room pri Agenciji za ugljikovodike«, te kako su oni podaci dobiveni Ininim istraživanjima Norvežanima predani eto tek zato da bi Norvežani mogli ispoštovati ugovor, samo zato da bi ih »njihovi stručnjaci prekontrolirali i snimili na softver za potrebe nacionalne baze podataka i na softver za Data Room«.

   I poručili su još iz žalibože Ministarstva žalibože gospodarstva da je s Norvežanima potpisan i ugovor o tajnosti podataka po kojemu »Spectrum nije ovlašten koristiti podatke u bilo koje druge svrhe«, te pojasnili da norveška tvrtka ima ekskluzivno pravo da na svim tezgama slobodnoga planetarnog tržišta prodaje samo one podatke do kojih je sama došla skenirajući 12 tisuća četvornih kilometara jadranskog podmorja, dok podaci o onih 50 tisuća kvadrata što ih je Ina snimala godinama a Vlada ih velikodušno izručila Spectrumu u jednom jedinom trenu, ne smiju biti uključeni u tu geospektralnu trgovinu hrvatskim Podjadranljem, barem ne prema onome što je do sada potpisano.

   Što nakon ovakvog odgovora, na čijem su sricanju angažirani prepoznatljivi umni resursi Vrdoljakova ministarstva, preostaje Mireli Holy i Branku Vukšiću? Da zaborave da su ikada išta pitali ili da svoja pitanja ponavljaju unedogled, bez ikakve nade da će na njih dobiti iole suvisliji odgovor od navedenog? Ili da Ivanu Vrdoljaku zahvale što je – ili on osobno ili neki njegov jednakopametni trbuhozborac – potvrdio njihove sumnje u protuzakonitu predaju Ininih podataka privatnoj firmi kojoj je Vlada prethodno, preskačući dosadnu zakonsku proceduru, namjestila posao novog skeniranja, posao obavljen na brzu brzinu i na prostoru četiri puta manjem od onog što ga je uz pomoć svjetskih kompanija već istražila Ina?

  Preostaje li im da se i dalje pozivaju na Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika ili da zatraže njegovu reviziju, i to u onom dijelu gdje se kaže da »ugljikovodici znače naftu, prirodni plin i plinski kondenzat, pridobiven u istražnom prostoru i/ili na eksploatacijskom polju u okviru dozvole i ugovora«, a gdje je zakonodavac propustio među ugljikovodike uvrstiti najveće zemno bogatstvo kojim ova Vlada raspolaže i kojega ima u tolikim količinama da uvid u njegove naslage dijeli besplatno, nadajući se da će od njegove eksploatacije u bliskoj budućnosti ubirati polovicu prihoda?

   Je li i Mireli Holy i Branku Vukšiću napokon jasno da u zemlji Hrvatskoj i u njezinu podmorju ugljikovodici nisu samo nafta, prirodni plin i plinski kondenzat, nego i neiscrpna prirodna glupost, i to u svim agregatnim stanjima?

Novi list

Predrag Lucić
Autor 4.2.2014. u 09:29