Prosvijećeni apsolutizam je već tu; treba nam puno više demokracije i solidarnosti

Autor 12.6.2012. u 10:25

Prosvijećeni apsolutizam je već tu; treba nam puno više demokracije i solidarnosti

– Prosvijećeni apsolutizam, arlauče iz fotelje preko puta Stankovića debela stražnjica i pritom se smješka valjda doživljavajući vrhunac u svojim pseudointelektualnim objašnjenjima.
Tako bismo mogli opisati današnju emisiju Nedjeljom u dva u kojoj je gost bio liječnik i poduzetnik Nikica Gabrić. Nisam mogao vjerovati svojim ušima, zato odmah pogledah na društvene mreže kadli stvarno je lik to izgovorio. 

Ima ova ideja i razradu. Eto, mi, kak ti, danas ne bi išli u školu da ni bilo prosvijećenih apsoluta poput Marije Terezije i Josipa II, a Turska, kak ti, nebi postojala da nije bilo Kemala paše Ataturka. Nije uopće važno što je prosvijećeni apsolutizam Ataturka imao za rezultat tek nešto manje žrtava nego Hitlerov režim.  Jer zašto bi neobrazovana kumica s placa imala jednako pravo glasa kao prof. Gabrić? Nije nam jasno samo u kojem svojstvu gospodin Gabrić ukida demokraciju? Valjda u svojstvu čitača loših pseudopovijesnih romantiziranih biografija kakve su čitale šiparice u 18. st.? Odmah se Aco Stanković potrudio ne bi li isti dobio podršku za svoj prijedlog. Listom su uz njega stali veliki asevi hrvatske političke misli poput Mladena Vedriša i Darinka Kosora te kažu kako to ne može uspjeti samo zato što su ljudi uskogrudni.(!) Valjda nam još nije dovoljno ispran mozak pa da, recimo, Kosora izaberemo za apsoluta?!

Prošli tjedan čitam New York Times i David Brooks u jednom tekstu tumačinevjerojatnu devalvaciju vrijednosti što je, kako kaže, uzrokovalo polarizaciju društva i činjenicu kako se na političkoj površini izmjenjuju konstantno isti interesi. Potpuno su nestale vrijednosti na kojima je nastala Europa, kako kaže, poput elementarne kršćanske vrijednosti kao što je solidarnost. Postojalo je vrijeme kada je svijet bio u poziciji razvoja te su postojale iluzije kako će razvoj i otvorene granice ljude ujediniti i povezati te anulirati razlike među njima, no situacija u svijetu sada je vrlo  slična potpunom pomanjkanju vrijednosti koje je bilo nazočno u Europi u vrijeme pojave totalitarnih režima. Ima to svoje psihološko objašnjenje piše Erich Fromm u Anatomiji ljudske destruktivnosti jer ljudi u krizama glasuju za one političke snage koje im obećaju radikalno rješavanje problema ili onoga što same te snage adresiraju kao problem.

Prosvijećeni apsolutizam je pojam koji bismo doista mogli analizirati kroz semantiku obje riječi kako je danas predloženo u emisiji. I dok prividno obje imaju  neutralno značenje, ako zaoremo dublje moramo si postaviti pitanje tko je taj tko određuje ono što je prosvijećeno? Apsolutizam je valjda još u 4. st PK izgubio neutralan pojam. Moramo također pomoći profesoru Gabriću pa mu reći kako se niti Platonu na kojega se poziva nije osobito svidio sustav apsoluta u praksi, upravo radi toga je nastala i sintagma o demokraciji kao najmanjem zlu. Platon je, doduše, smatrao kako bi najidealnija bila vladavina prosvijećenih, no i sam je shvatio kako istu nebi bilo moguće provesti. Na Platona se nadovezao Augustin, a nešto kasnije i Erazmo Roterdamski, kao i Primož Trubar koji su smatrali kako je najbolja vladavina onih koji su najposvećeniji Bogu, no i oni su poput Erazma u Kršćanskom vladaru shvatili kako je vladavina koja je lišena općeg dobra i kontrole elektorata osuđena na propast i to radi ljudske prirode.

Dvadeseto je stoljeće, kako piše Brooks, značajno poremetilo sustav vrijednosti što se u velikoj mjeri projicira i na naše vrijeme. I dok je početak 20. stoljeća uglavnom bio obilježen nacionalnom i političkom diferencijacijom, danas živimo u dobu visoke političko-ekonomske diferencijacije. Zato uopće nije važno je li profesor Gabrić danas ukidao demokraciju kao netko bogat ili kao netko prosvijećen. Funkcija je ellite, u novom zamišljenom poretku stvari, biti prosvijećena i upravljati onim drugima koji i tako loše donose odluke te ih stoga treba riješiti odlučivanja. Dok u političkome smislu primjećujemo jasnu tendenciju ovome, poput imenovanja Marija Montija u Italiji ili Lukasa Papademosa nedavno u Grčkoj, začuđuje inertnost ovih drugih koji se naprosto prilagođuju poziciji “biti ovca”. To, prema Brooksu nije uopće čudno kada se ljudi informiraju s televizije i s interneta, a programi obje ove inačice informiranja u 95 posto slučajeva formiraju u istim centrima. Kao da se Goebbels reinkarnirao, zar ne?

Osnovne vrijednosti imanentne Europljanima nikada do današnjih dana nisu bile dominantno odsutne. Dapače, Europa je domovina kršćanske i socijalne demokracije. No, danas postoje  jake i tradicionalne kršćanske institucije, kao Vatikan primjerice, koje su se svrstale i zdušno se ubrajaju u 1 posto. Postoje vrlo ugledne socijalne institucije koje su u prešutnoj koaliciji s onih jedan posto, poput socijaldemokratskih stranaka u brojnim europskim zemljama. 

Niti malo me nije začudila, radi svega toga, današnja orkestrirana najava uvođenja gubernatora u Hrvatsku u udarnom talk showu javne televizije. Od vremena kada su Feničani izumili novac nitko se prokletiji nije pojavio u povijesti te se stoga  već dugo se zalažem kako bi se Savez za Europu naprosto ujedinio u jednu neoliberalnu stranku. Naprosto se ništa ne bi promijenilo je li na vlasti Nikica Gabrić ili Radimir Čačić, prosvijećeni apsolutizam je već i tako na snazi u Hrvatskoj, samo još čekamo tko će stvari nazvati pravim imenom. 

Autor 12.6.2012. u 10:25

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija