Protjerivanje antifašista iz Jasenovca

Izdvajamo

• Ode taj ugled tamo kamo ga je lansirao onaj uglednik u čijoj se glavi začela ideja o miksanju kostiju u Jasenovcu. Onaj Ćaća svih suvremenih hrvatskih revizionista koji je tupio kako »bez proglašenja NDH, na jednoj strani, ne bi bilo ni zavnohovske Hrvatske kao federalne države, na drugoj«. Onaj hrvatski suveren koji se pred svojim sljedbenicima pravdao da su »strani čimbenici Hrvatskoj nametnuli suđenje Dinku Šakiću«.

Povezani članci

• Vuk Perišić: Utakmica Hrvatska-Srbija kao dijagnoza hrvatske krize
• Saga u nastavcima: U BiH i dalje bez dogovora o vlasti
• Svenarodna pobuna: Žene sa djecom u rukama idu na specijalce, taksisti blokiraju cijeli grad
• Intervju – Latinka Perović: Ostrašćenost je naša druga priroda
• U povodu jednog (gotovo) prešućenog blagdana: DAN POBJEDE MORA POBIJEDITI
• Kustin prijemni ispit za nebeski narod

U sezoni izbora naj-ovoga i naj-onoga, čitateljima Indexa je ponuđeno da izaberu autora najljigavijeg opravdanja ustaškog pozdrava »Za dom spremni«.

Premoćno je pobijedio Božo Petrov s izjavom »Ako nije provokacija, onda bi ta ploča trebala ostati zato što je taj pozdrav dio grba. Zašto druga strana sve doživljava kao provokaciju?« Šampion je osvojio dvostruko više glasova od drugoplasirane Kolinde Grabar-Kitarović i njezine mudrolije »Ne možete samo tako ukloniti ploču ukoliko nju sam zakon ne zabranjuje. Ako ste pravna država, onda poštujete zakone i propise«, dok je treće mjesto pripalo Andreju Plenkoviću za diplomatski izgovor: »Što se samog pozdrava ‘Za dom spremni’ tiče, on ima dvostruke konotacije. To je pitanje na koje ne možemo tako jednostavno odgovoriti.«

Dok su predsjednica države, predsjednik Vlade i predsjednik Sabora smišljali najispraznija administrativno-uredska i ćatinsko-birokratska opravdanja za postavljenje ploče s ustaškim pokličem usred Jasenovca, borbenim su osporavateljima zločinačkoga karaktera tamošnjeg endehazijskog koncentracijskog logora rasla krila pred juriš na institucije.

Nedavno je u organizaciji udruge Hrvatska uzdanica održana tribina pod naslovom »1941. u Jasenovcu, u svjetlu novih dokumenata« na kojoj je zaključeno da je »Jasenovac bio dobro uređen logor za protivnike države i skupinu Židova, u kojem nije bilo masovnih ubojstava«. Stoga je Anto Periša, član Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, s te tribine uputio apel da se »uvede moratorij na održavanje komemoracija u Jasenovcu«.

Prošloga je tjedna na adresu ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek odaslan dopis Hrvatske družbe povjesničara »Dr. Rudolf Horvat« kojim se zahtijeva pokretanje postupka izmjena i dopuna Zakona o Spomen-području Jasenovac, i to s ciljem da se »u članku 1. spomenutog zakona proširi javno djelovanje Spomen-područja Jasenovac i na logoraše poslijeratnog zarobljeničkog logora Jasenovac«, te da se »izmjenama članka 9. navedenog zakona iz rada Savjeta Spomen-područja Jasenovac isključi Savez antifašističkih boraca kao pravna osoba koja bi bila u očitom sukobu interesa, te da se umjesto te osobe u Savjet imenuje predstavnik (preživjelih) logoraša i stradalnika poslijeratnog logora Jasenovac, odnosno hrvatskih zarobljenika i političkih zatvorenika«.

Taj dopis kojim se od državnih vlasti traži da se iz jasenovačkog Savjeta uklone antifašisti, uz cinično obrazloženje o »očitom sukobu interesa«, i da institucije pravne države u prvi plan stave omiljeni revizionistički refren o navodnom poslijeratnom logoru u koji su komunisti trpali hrvatske domoljube, potpisali su predsjednica i dopredsjednik Družbe, Blanka Matković i Peter Anthony Ercegovac.

Pohvalila se ta družba hrvatskih povjesničara silnim uspjesima svojih dosadašnjih istraživanja vezanih uz Jasenovac, pa tako i onog najnovijeg, čije je feljtonizirano publiciranje započelo prošloga tjedna pod dražesnim naslovom »Osam godina nakon smrti i 17 godina nakon presude: Dinko Šakić osuđen je bez dokaza, u ime politike, a ne u ime zakona i pravde. Nije se sudilo samo njemu, već Hrvatskoj i Hrvatima«.

Ovo morbidno nacionalističko izjednačavanje Hrvatske i Hrvata sa zloglasnim zapovjednikom ustaških stratišta u Jasenovcu i Staroj Gradiški nije uvrijedilo ama baš nikoga od državnih dužnosnika koji, pretvarajući se da čuvaju ugled Republike Hrvatske, do besvijesti ponavljaju kako ovdje nema ni traga od nekakve reustašizacije ili refašizacije. Stoga ih neće uznemiriti ni zahtjev za uvođenje moratorija na komemoracije u čast žrtava jasenovačkog logora, a ni apel da se iz Savjeta Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac odstrane antifašisti. Neće to doživjeti ni kao novu uvredu nanesenu žrtvama, ni kao atak na ono što im je navodno najvažnije. Na onaj, naime, ugled Republike Hrvatske.

Ode taj ugled unedogled kad se za njegovo očuvanje brinu i Šakićevi rehabilitatori, tvrdeći kako se »lažnim podacima o poratnim događajima u Jasenovcu« navedenima na mrežnoj stranici Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac »uporno obmanjuje hrvatska i svjetska javnost te narušava ugled Republike Hrvatske«.

Ode taj ugled tamo kamo ga je lansirao onaj uglednik u čijoj se glavi začela ideja o miksanju kostiju u Jasenovcu. Onaj Ćaća svih suvremenih hrvatskih revizionista koji je tupio kako »bez proglašenja NDH, na jednoj strani, ne bi bilo ni zavnohovske Hrvatske kao federalne države, na drugoj«. Onaj hrvatski suveren koji se pred svojim sljedbenicima pravdao da su »strani čimbenici Hrvatskoj nametnuli suđenje Dinku Šakiću«.

Novi list