Protokoli hrvatskih mudraca

Autor/ica 👤Ivo Anić 4.3.2018. u 06:17

Povezani članci

Jedna od najzastrašujućih nuspojava fašizma jest antisemitizam. Olako se zaboravlja na tu činjenicu i olako se u današnjem vremenu prelazi preko modernog fašizma u svim njegovim inačicama. Koketiranje sa tim najvećim zlom koje je iznjedrilo čovječanstvo odlika je primitivaca, ali i krimen intelektualaca; i svih obrazovanih ljudi koji tako malo čine da se isto raskrinka, uguši u svom nukleusu i razotkrije upravo u svojoj zloćudnoj srži. Fašizam u svom današnjem obliku isti je opijum i zavodljiv je kao i početkom prošlog stoljeća, jer je filozofija, doktrina koja ciljano obuhvaća nezadovoljne skupine ljudi, ali i djeluje na najelementarnije ljudske porive i na perfidan ih način stimulira. U društvu koje počiva na nejednakosti i krizi, fašizam pada na plodno tlo jer je ljudska vrsta sklona „tražiti krivca“ za svoje nedaće koje su je zadesile, i u pravilu to su oni najslabiji, manjine i kategorije koje „odstupaju“ od našeg shvaćanja naroda, nacije ili društvenog poretka.

U našem hrvatskom slučaju fašizam ima dugu i bogatu tradiciju, traumu koja je duboko urezana u našu psihu. Fašizam na hrvatski način rezultirao je rasnim zakonima, progonima, te na koncu i egzekucijama cijelih jednih etničkih skupina koje se stigmatiziralo i prokazalo kao „krivce“ za neuspjeh projekta „država“, ali i za sve druge nevolje koje su nas zadesile. Ista matrica ponavlja se i u današnjici, a oni koji otvoreno ili u rukavicama djeluju na tom planu imaju istu nakanu. Namjera vladajućih je ta da se prokažu krivci za sve naše današnje nevolje, da se projiciraju ugroze od „njih“ i da se nacija drži u permanentnom stanju borbene spreme „kako se njihov utjecaj nikada više ne bi ponovio.“ Na tom tragu i u toj sprezi djeluju organizirano svi oni koji na ovaj ili onaj način veličaju „našu“ čistoću i nedodirljivost, a u isto vrijeme stigmatiziraju „njih“, krivce za našu propast, one koji neumorno rade na njoj ili je financiraju. Sva sila unutrašnjih i vanjskih neprijatelja, izdajnika, izroda, prokazana je i nastoji ih se u javnosti prikazati kao takve.

Iznorodne političke opcije i građanske udruge, pseudoreligijski kultovi i molitvene zajednice, politikanti i kvazi povjesničari udruženi su danas u istoj borbi, a ona je da se svjesno manipulira prošlošću i da se ona stigmatizira, prokaže i nakon toliko desetljeća „ovom narodu kaže prava istina.“

Fašizam, rasizam, ksenofobija, šovinizam, padaju na plodno tlo ako ih uporno, nesmetano i sistematski provode vaninstitucionalne organizacije pod okriljem institucija tj. ako ih sama politika jasno ne osuđuje ili je fleksibilna prema tim pojavama u društvu. Hrvatska politika današnjice itekako je otvorena prema nacionalizmu i čvrsto ne osuđuje uznemirujuće pojave u javnom sektoru, jasno ih ne prokazuje i procesuira. Najnoviji istup Povjerenstva za suočavanje s prošlošću najbolji je primjer te fleksibilnosti. Fašistički pozdrav tako je iako protuustavan dozvoljen „u posebnim prigodama“ što je još jedan pokazatelj kako se aktualna vlast odnosi prema fašizmu i u kojoj mjeri je isti „uvučen“ u same strukture vlasti, koliko ga pojedinci koji je obnašaju koriste u dnevno političke svrhe, ali i otvoreno podržavaju na ove ili one načine. Iza svakog oblika fašizma stoji „teorija urote“ koja pogađa u samu srž ljudske psihe. Ljudi su skloni vjerovati onom što im se servira, ali su skloni vjerovati i kako postoji jasan krivac koji djeluje iz sjene i podriva „našu stvar“, koči naš napredak i želi dominirati „nama“, a to je naravno nedopustivo posebno za zemlju koja je svoju slobodu izborila u rijekama krvi.

U tu zamku koja je tipično ljudska ne upadaju samo manje inteligentni, u tu zamku upadaju i intelektualci paradoksalno upravo oni koji bi je trebali raskrinkavati, prokazivati kao besraman čin vladajućih da prekriju svoju nesposobnost ili vazalstvo. Njemačka s praga prošlog stoljeća najbolji je primjer kako se lako može obmanuti cijeli jedan narod uključujući i njegovu intelektualnu elitu. Ali i kako politika može iskoristiti bez skrupula tu svjesnu manipulaciju narodom i pretvoriti je u svoj zaštitni znak, svoj cilj i borbu.

Antisemitizam sa početka prošlog stoljeća u Njemačkoj je iskorišten na najperfidniji način, a cijela rasna politika i kasniji progoni počivala je na jednom običnom pamfletu koji je za potrebe Ruskog dvora i po izričitoj naredbi antisemita cara Nikolaja II u Sankt Peterburgu sastavio Matvej Golovinski operativac Ohrane, ruske tajne policije. Caru je trebao dokument kojim bi ostvario svoj „pravedan cilj“ borbe protiv unutrašnjih neprijatelja i krivnju za očajnu ekonomsku situaciju okrivio Židove, koji su tada, kao narod bez domovine u najvećem broju naseljavali upravo Rusiju. Zanimljivo je da se već tada taj naručeni pamflet osudio kao izuzetno opasan dokument, a sam Predsjednik ruskog Vijeća ministara, Petar Stolipin, zaključio je kako se ne može „pravedan cilj postići tako prljavim sredstvima.“ Iako i sam antisemit, Petar Stolipin shvatio je kakve dalekosežne implikacije taj pamflet može imati i upozorio je na dalekosežne posljedice do kojih isti može dovesti. Car Nikolaj II shvatio je kolika je moć industrijalizacije i bio je njen najveći pobornik i zagovarač. Vremena se mijenjaju, a budući ratovi vodit će se visokom tehnologijom, ustvrdio je car te angažirao svoje tajne službe da sastave pamflet kojim će kompromitirati bogate Židove i prisiliti ih da svoj kapital stave u službu Ruske ratne mašinerije. Car je imao dvojake koristi od tog uratka, jer su u tadašnjoj Rusiji Židovi imali i određenu političku moć, što je caru bio itekakav trn u oku.

„Protokoli Sionskih mudraca“ tako su ugledali svjetlo dana 1903. godine i u samo nekoliko mjeseci postali globalni hit u čitavoj Europi. U „Protokolima“ Matvej Golovinski iskoristio je stvarne događaje tj. prvi cionistički kongres održan 1897. održan u Baselu koji je bio potpuno otvoren za javnost i fikciju izvučenu iz satiričkog romana „Razgovor između Machiavellija i Montesquirea“ francuskog pisca i satiričara Mauricea Jolya. U tom kazališnom komadu nigdje se ne spominju Židovi, niti je isti bio namijenjen njima, ali ga Golovinski vješto ubacuje u postojeću priču o kongresu i radnju smješta na Židovsko groblje u Pragu na kojem Vijeće predstavnika dvanaest plemena Izraela se sastaje i međusobno pod okriljem noći izvještava što se i kako radi na polju svjetske dominacije.

„Protokoli Sionskih mudraca“ spadaju u jedan od najmračnijih načina kako se podla laž može iskoristiti u političke svrhe, kako je lako manipulirati masama koje povjeruju bez zadrške u bilo kakvu teoriju urote pa bila ona i toliko suluda kao što je manipulacija određene etničke skupine svjetskom dominacijom. Adolf Hitler na om je pamfletu izgradio svoju politiku, a kasnije i rasne zakone i progon Židova biblijskih razmjera. U svim svojim javnim istupima Adolf Hitler se vraćao na “Protokole” ili je citirao određene pasuse iz istih. Židovska imovina bila je pokretač Trećeg Reicha, a bezočna pljačka iste naoružala je i izgradila Njemačku s početka stoljeća. Ta politika u povijesti definirana kao fašizam, na koncu će odnijeti više od 6 milijuna Židovskih žrtava, a zanimljiv je pristup Europe i svijeta tadašnjim događajima. Europski čelnici znali su za Holokaust iako nisu znali njegove razmjere, i svjesno su sudjelovali u stvaranju zamke za Židove koji iz okupirane Njemačke, Austrije ili Poljske nisu imali kamo pobjeći. Prvo Švicarska, kasnije Francuska i Velika Britanija, Židovima ukidaju vize što je u konačnici dovelo do problema s kojim se suočio Adolf Hitler.

Milijune ljudi nije imao kamo protjerati, što je dovelo do “konačnog rješenja”, plinskih komora i spaljivanja više od šest milijuna ljudi. Taj broj uvećan je za polovinu ako se uzme u obzir koliko je ljudi stradalo kao ropska radna snaga diljem Njemačke, a imovina svih tih ljudi kako pokretna, tako i nepokretna konfiscirana je i stavljena u službu Trećeg Reicha. Ono što je zamislio car Nikolaj II, a nije uspio sprovesti, sproveo je Adolf Hitler uz blagoslov svog naroda kojeg je uspješno obmanuo jednim običnim pamfletom napisanim za antisemitske potrebe.

Da „Protokoli“ žive i danas, da je njihova zastrašujuća obmana i teorija urote duboko ukorijenjena u svijesti današnjice dokazuje nam teroristički napad na WTC tornjeve u New Yorku 11. 9. Naime, svijetom se proširila vijest kako je Mosad, tajna služba Izraela obavijestio dan ranije sve Židove zaposlene u centru da tog jutra ne dođu na svoj posao. Ta uspješna laž pokrenula je čitavu jednu teoriju zavjere, a o njoj je ispisano već na tisuće stranica i javno objavljenih knjiga iako je istina potpuno drugačija. U terorističkom napadu na WTC stradalo je više od 150 Židova, a njih 400. Na ovaj ili onaj način vezani su uz židovsku kulturu ili naciju.

Teorija kako Židovi vladaju svijetom preko tajnih društava i organizacija rasprostranjena je i globalna, a nedavna smrt omraženog odvjetnika Hanžekovića koji se deklarirao kao Mason pokazala nam je koliko je rasprostranjena teorija zavjere i u hrvatskom društvu. No mi ionako imamo svoj privatni antisemitizam koji nije u tolikoj mjeri vezan za Židove, ali je itekako vezan za manjine, Rome i Srbe. Naši „Protokoli“ vidljivi su i jasni, a jedan od najnovijih protokola je i aboliranje fašističkog pozdrava što je skandalozno ako se uzme u obzir konotacija onoga što taj pozdrav predstavlja i što on u svojoj suštini jest. Kada se politika ili vlast nađu u situaciji da nemaju rješenje za gospodarske probleme, demografsko iseljavanje svog stanovništva, siromaštvo i bijedu koju su prouzročili, tada se poseže za jasnom uporabom „Protokola“ koji su dobro uhodan mehanizam, a kojeg provode strukture preko svojih satelitskih marioneta koje imaju izdašnu potporu vlasti za svoja djelovanja.

Hrvatska je danas zemlja u kojoj se fašizam prešutno odobrava, čak ga se i ustavno pokušava legalizirati, a antifašizam se stigmatizira i predstavlja kao jedina istinska prijetnja i uzročnik svih naših nevolja. Na korak smo od zastrašujućeg produkta koji fašizam neminovno iznjedri, ako se masama na taj način manipulira i ako se generacije mladih ljudi odgaja na toj doktrini koja je sjeme zla.

Hoće li ono proklijati to tek treba da vidimo.

U Hrvatskoj je sjeme zla svjesno posijano. Protokoli kojima je konačni cilj manipuliranje masama jasni su i vidljivi kako u politici tako i u klimi koja se stvorila u naciji preko društvenih mreža. Svakodnevno imamo cijeli niz rasističkih i profašističkih istupa koje nitko ne osuđuje niti procesuira. Desetljeća će trebati da se zlo i načinjena šteta isprave, da se nove generacije ne truje, te da im se predoči prava povijest i što ona znači za budućnost jednog naroda. Na tom tragu moraju i trebaju ustrajati svi oni koji imaju mogućnost da se bore protiv najvećeg zla današnjice na bilo koji način. Ta borba tiče se i Vas koji čitate ovaj tekst, ma koliko držali da ništa ne možete promijeniti važno je da iskažete svoje mišljenje i javno bez straha iznesete svoj stav.

Ako spasite jedan ljudski život, spasili ste cijelo čovječanstvo. Drugim riječima, ako uvjerite jednu osobu blisku vama da se njom bezočno manipulira, možda ste spriječili u budućnosti da upravo ta osoba bude egzekutor ili pasivni promatrač.

Jer vam „Protokoli hrvatskih mudraca“ nalažu da se svim raspoloživim sredstvima borite protiv njih, ma koliko vam ta borba izgledala nebitna i uzaludna.