RADE PAŠIĆ NA LISTI NARODNE KOALICIJE

Povezani članci

• Jelena Svilar: Kako smo sistematski ugušeni sapunskim mjehurićima
• Koalicija “Prvi mart”: Dan bijelih traka u Prijedoru je građanski protest protiv negiranja zločina
• Vesna Rajnović: Muzej udruženog zločinačkog poduhvata
• Mario Kopić: Koselleckov testament
• RTRS I BNTV: KLJUČNE RAZLIKE IZMEĐU UREĐIVAČKIH KONCEPCIJA
• Njemačka pomaže jačanju utjecaja Rusije u BiH

Foto: Željko Tutnjević / CROPIX

Neželjeni teret i loš proizvod HDZ-a uspješno prebačen u dvorište SDP-a

Piše: Vedran Sršen

Mnogi koje poznajem šokirani su činjenicom da su Zoran Milanović i SDP preuzeli na svoju izbornu listu jedan od najkvarljivijih HDZ-ovih proizvoda, Stipu Gabrića Jambu, gotovo simbola svih hrvatskih propadanja u ovih 25 godina hrvatske samostalnosti, novovjekog neretvanskog plemića koji se bahati sa 300 ha  neretvanske zemlje koju obrađuje, a oni koji su stvarali tu zemlju, one generacije neretvanskih težaka i radnika PIK Neretva otimajući je od močvara, ostali su bez igdje ičega, iako su upravo oni prije 25 godina u sustavu društvenog vlasništva bili njegovi posjednici, korisnici ili pak efektivni vlasnici. Preotevši zemlju onima koji su je stvorili, taj novonastali lik hrvatskog domoljuba  pretvara se u rodoljuba glavničara koji imovinu stječe u trgovanju sa Republikom Hrvatskom i to na način da je rodoljub glavničar uvijek u plusu, a Hrvatska koju on ljubi, naravno uvijek u minusu. I kakvo je tada to Hrvatstvo koje se mjeri sa par tisuća ili par desetaka tisuća EUR-a hrvatstva, extra profita; i da li to i takvo hrvatstvo može biti isto i Jedno, kao hrvatstvo onog radnika PIK Neretva koji je ostao i bez radnog mjesta i toplog obroka i i bez nasada mandarina i dječjeg doplatka i nade, bez prava na vlastiti put do sreće, vrativši se u stanje obespravljenog i eksploatiranog hrvatskog nadničara za toliko i toliko EUR-a nadnice koja rapidno pada.

Još početkom rujna 2003. godine napisao sam za Slobodnu Dalmaciju osvrt, koji naravno nije objavljen, povodom afere „Jambo“  koja u to vrijeme okupirala medijski prostor. Pisao sam o fenomenu kako je pod političkim pokroviteljstvom tadašnjeg zastupnika Luke Bebića u Dolini Neretve izraslo jedno od najmoćnijih tajkunsko-korupcionaških carstava. Nikada ne smijemo zaboraviti  kako su pojedinci dok je Hrvatska krvarila sticali svoja bogatstva, nekretnine i hektare, te se upravo stoga vrijedno prisjetiti tog osvrta koji će eto nakon 13 godina ugledati svjetlo dana i nači put do čitatelja, sa jednostavnim pitanjem – a što se to promijenilo? Taj sam osvrt napisao 8.9.2003. godine pod naslovom „NIKOLA PAŠIĆ U DOLINI NERETVE“:

Od kada je svijeta i vijeka bilo je korupcije i korupcionaša. Ona je i danas prisutna, slobodno se može reći svugdje u svijetu. Negdje je izražena više, negdje, kao u skandivanskim državama, manje, tek simbolično. No, nisu rijetke ni države  gdje se korupcija toliko raširila i razvila da se uzdigla iznad zakona, sustava i pravnog poretka. Na žalost, to se dogodilo upravo nama u Hrvatskoj od početka 90-tih godina, a traje i danas ….

Nekada su korupcionaši bili pribijani uz stup srama, na njih se s prezirom prstom ukazivalo i to je bila velika sramota. Obraz je tada nešto vrijedio. Pored te javne osude djelovali su i zakoni i pravna država u kažnjavanju i spriječavanju korupcionaštva. Danas, na žalost, hrvatska javnost je postala gotovo  indiferentna i neizainteresirana za sve češće pojave korupcije do te mjere da izostaje čak i javna osuda. Do potištenosti i nemoći javnosti spram korupcionaštva došlo je iz razloga ne djelovanja pravne države. Hrvatska tone u moru korupcije, a mreže pravne države su prazne. To je i osnovni razlog ovakvog beznađa i potištenosti hrvatskih ljudi. Premda su u Hrvatskoj glavni protagonisti korupcionaštva političari, čiji bi moto djelovanja trebao biti činjenje za opće dobro, oni i dalje nesmetano obavljaju „javne dužnosti“ pored svih korupcionaških afera u kojima su sudjelovali. Kod nas u Hrvatskoj kao da vrijedi pravilo – što si uključen u više afera to bolje – imati ćeš više mjesto na izbornoj listi. Ne sumnjamo, tako će vjerojatno biti i na slijedećim izborima.

Jedan od najpoznatijih srbijanskih političara prošlog stoljeća bio je, nesumljivo, Nikola Pašić, ministar Predsjednik u kraljevskoj Vladi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Pored političkog rada u povijesti je ostao upamćen kao korupcionaš najvišeg stila, te ga i smatraju „ocem korupcije“. Iako je cijeli život proveo u državnoj službi, od pukog siromaha je uspio postati najbogatiji čovjek ondašnje Kraljevine, ako izuzmemo kralja Aleksandra. Bogatstvo je sticao na prost način. Njegov sin jedinac Rade, bio je naime vojni liferant. Nabavljao je dakle robu za srbijansku vojsku. Ne treba ni napominjati, sve što nabavi Rade bude plaćeno po dva tri puta višim cijenama. Na taj su način  Nikola i njegov sin jedinac Rade nemilice krali državni i narodni novac.

Gotovo stoljeće kasnije u Hrvatskoj se događa isto. Pod plaštom borbe za Hrvatsku od te se iste Hrvatske uzima i krade gdje se god stigne. Tako i u dolini Neretve izrasta, pod političkim pokroviteljstvom Luke Bebića jedno od najmoćnijih tajkunsko-korupcionaških carstava – Jambino carstvo. Kao vojni dobavljač, liferant Jambo „prodaje“ hrvatskoj vojsci kupus,  pomidore i špinat po trostruko višim cijenama. Pod krinkom borbe za slobodu hrvatskog naroda, Jambo i Luka uzimaju nemilosrdno od Hrvatske gdje stignu i što stignu. Kako sam liferant Jambo kaže, sve te godine Luku obilno nagrađuje iz one razlike u cijeni. A cijene, koju su plaćali hrvatski porezni obveznici, su bile toliko napumpane da hrvatskim pašićevcima Luki i Jambi ničega nije uzmanjkalo.

Kada se razotkrilo kako Rade Pašić prodaje srpskoj vojsci šećer, tako da vreće pune pijeska samo malo po vrhu pošećeri, buknula je šećerna afera. Narodni poslanici Kraljevine pitali su Nikolu Pašića što to radi njegov sin jedinac, a ovaj je promrmljao:

„Dete ko dete, pa vole šećer“.

Nastup korupcionaša je uvijek sličan i prije sto godina i danas. Kada nemaju odgovor ignoriraju istinu i sve nastoje prebaciti na šalu. Tako i zastupnik Luka Bebić danas kada ga novinari pitaju o njegovom političkom pokroviteljstvu u stvaranju  Jambinog carstva, odgovara da je Jambo još dijete:

„Pa znate, Jambo još čita srtipove“.

Za potpunu devalvaciju javnog političkog djelovanja, bez sumnje su najviše odgovorni oni koji politiku doživljavaju ne kao rad za opće dobro, što bi ona trebala biti, već kao sredstvo materijalnog bogaćenja. Tipičan primjer takvog shvaćanja politike je vidimo gosp. Luka Bebić. No, trebalo bi znati i to da je sudbina korupcionaša gotovo slična. Oni kao takvi ostaju u narodnom pamćenju.

Stoga će i  „uvaženi zastupnik“ Luka Bebić ostati upamćen u narodu kao Nikola Pašić neretvanske doline.  (napisano u rujnu 2003.g.)

Sada smo ponovno u 2016. godini. Plenković je uspješno počeo svoje vođenje HDZ-a. Neželjeni teret i loš proizvod svoje stranke uspješno je prebacio u dvorište SDP-a. Milanovićeva prednost kopni. Još nisam sreo nekog razložnog  da se ne pita  –  Zar je moguće – Rade Pašić na listi Narodne koalicije?

Ploče,5.8.2016.