Radomir Lazić: Berlin

Izdvajamo

• Skupa škola za sjajnu prošlost koju smo imali i sivu budućnost na koju se treba privikavati. Nije nam lako ovako a još bi nam teže bilo da stvarno znamo kako nam je.

Povezani članci

• Nermin Nikšić: Nemam nikakav odnos sa Draganom Čovićem, nećemo u vlast sa HDZ-om
• Dunja Mijatović – nova povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava
• “Hronika dualizma 5”, nova postavka Osmana Arslanagića u Zvonu
• Kameno doba
• (više-manje) Otvoreno pismo Sergia Sotrića Visokom predstavniku za BiH, gospodinu Valentinu Inzku: “Ne spavaj, mala zemljo moja – jer to je Euro- Rock´n´Roll”!
• Umjerene smrti

Ono malo pametnih, kojih je još ostalo, još uvijek o onome što nam se desilo traže i govore istinu. One budale koje su nas dovele dovde, po ko zna koji put uoči izbora, traže i očekuju podršku za zidove koje grade.

Ništa našim političarima ne može pokvariti dane vikenda kao kad, zbog neke vanredne situacije, moraju raditi i petkom. Poslije sastanka koji će se, u četvrtak, održati u Berlinu narednog dana moraće javnosti, a naročito svojim stranačkim šefovima, referisati koje su im poruke poslate, odgovarati novinarima na pitanja za koje je dogovoreno da se može dati odgovor a prećutati neke poruke koje svi s nestrpljenjem očekujemo. Hoće li konačno otići?

Nadamo li se previše da ima ipak neko s kim se naša „elita“ ne smije šprdati, da ne kažem neku drugu riječ, kao što to rade s nama.

Bojim se, na osnovu onoga što je do sada rečeno, da taj sastanak ništa bitnije neće riješti jer i sama činjenica ko je sve pozvan je neka vrsta poruke.

Smeće u svom dvorištu počistite sami, mi se time nećemo baviti a ni vi se baš niste previše potrudili da to uradite.

Druga poruka koja je uoči samog sastanka već nekoliko puta izrečena je da sve zemlje regiona, drugim riječima osim Albanije, sve bivše Jugoslovenske republike, moraju više međusobno sarađivati i povezivati se a naročito po ekonomskim pitanjima, zajedničkim infrastrukturnim projektima, nastupima na stranim tržištima i borbi protiv kriminala i korupcije.

Znači li to da smo za posljednjih dvadeset i nešto godina uzalud radili na tome da uništimo, za šta smo i kredite dizali, sve ono što nas je spajalo. I tuđe i svoje. Da ćemo, a sredstva su već obezbijeđena, sada podizati kredite da popravimo, ne sve što smo imali, nego ono što će biti nekom u interesu.

Skupa škola za sjajnu prošlost koju smo imali i sivu budućnost na koju se treba privikavati. Nije nam lako ovako a još bi nam teže bilo da stvarno znamo kako nam je.

Ono malo pametnih, kojih je još ostalo, još uvijek o onome što nam se desilo traže i govore istinu. One budale koje su nas dovele dovde, po ko zna koji put uoči izbora, traže i očekuju podršku za zidove koje grade.