Ratni krimi film „2. MAJ“ još uvijek traje

Sergio Šotrić
Autor 3.5.2017. u 09:14

Izdvajamo

  • Moj život je još uvijek jednako vrijedan, kao i život komšije, kao i život susjeda. I ovog 2. Maja i svakog drugog dana.

Povezani članci

Ratni krimi film „2. MAJ“ još uvijek traje

Što se mene pak tiče, u ovom “ratnom krimi filmu”, najviše su mi se zgadile uloge negativnih “junaka” pripadnika “moga” naroda. Iako za mene i dalje važi ona iz Kur´an-a: “ko ubije jednog nevinog čovjeka, kao da je ubio čitav svijet”, nisam i ne mogu da budem slijep kod očiju – vidim da su “moji”: NAJVIŠE nedužne krvi prolili, NAJVIŠE popalili, NAJVIŠE silovali, NAJVIŠE pokrali…

Piše: Sergio Šotrić

Ratno profiterstvo – jedna od najvećih pljački u istoriji – u Bosni i Hercegovini – počelo je još davno prije 02. maja, jer svaka pljačka, svaki kriminal, počinje osmišljavanjem, planiranjem i pripremanjem. I detaljno je bilo osmišljeno, dobro planirano i pripremljeno.
Kriminalci su imali alibi – takozvane “vitalne nacionalne interese”, a nedužne žrtve su se preko noći našle u “ratnom filmu”, preuzimajući protiv svoje volje sporedne uloge, koje im odrediše scenarista i režiser ovog filma domaće proizvodnje u kooperaciji sa stranim sponzorima.

Neki su imali sreću u nesreći, dobili su koliko-toliko dobre uloge statista, uspjeli su spasiti živu glavu na ramenima. Nije važno kako – “da je zdravo glava” kaže naš narod.
Neki nisu imali tu sreću, njima je bilo zapisano da: njihova crvena krv šprica po „bijelom filmskom platnu“, njihovi kosturi leže u masovnim grobnicama, njihova tijela budu silovana…

Kažu: “u ovom ratnom krimi filmu su svi – na svim stranama – činili zlodjela”.
Takav scenario je kažu bio napisan…
Što je više krvi, na svim stranama, što je više negativnih “junaka”, film je uspješniji – bolje će se prodati narodu i međunarodnoj publici.

Što se mene pak tiče, u ovom “ratnom krimi filmu”, najviše su mi se zgadile uloge negativnih “junaka” pripadnika “moga” naroda. Iako za mene i dalje važi ona iz Kur´an-a: “ko god ubije jednog nevinog čovjeka, kao da je ubio čitav svijet”, nisam i ne mogu da budem slijep kod očiju – vidim da su “moji”: NAJVIŠE nedužne krvi prolili, NAJVIŠE popalili, NAJVIŠE silovali, NAJVIŠE pokrali…
Kažem: “mi smo svi jedan narod”, ali najviše me u ovom “ratnom krimi filmu” osramotiše ljudi, koji počiniše ratne zločine, busajući se u srpska prsa. A moji djedovi su bili bosanskohercegovački Srbi, civili – ubijeni 1941. od fašista ustaša – mrava nisu zgazili, a ne da su tada i pomislili, da je njihov život vrjedniji od komšijskog i/ili susjedskog.

I danas mi je odvratna ova perverzna šutnja “mojih”!
Valjda šute iz straha, ili iz konformizma…
Vrag će ga znati… Vrag vjerovatno i zna razlog te šutnje…
A šute i “tvoji” – šute i “njihovi”.
I to mi je odvratno!

Ono što je odvratno, odvratno je, bez obzira šta je uzrok toj odvratnosti.
Ono što je odvratno, odvratno je, bez obzira da li ta odvratnost dolazi od nekog “mog” ili nekog “tvog” ili možda dolazi od nekog “njihovog”.
Nema tu buraz velike filozofije – odvratno je jednostavno odvratno!
Da odvratnije ne može biti…

A učiše nas: “pometi prvo ispred svojih vrata”…
Džaba…

I dok je publika bila zaokupljena gledanjem ovog “ratnog krimi filma”, punog krvi i baruta, kriminalci su u najvećem miru, zajednički krali, sve što je bilo moguće ukrasti.
I kradu zajednički do današnjeg dana – neprestano…
Najviše kradu od „svojih“!
Valjda zbog toga što je kriminalcu „svoj rođeni“ najbliži – kriminalcu je „svoj“, tako reći, pri ruci – najlakše mu je od „svoga“ krasti.

Alibi za kriminal su i danas nevine žrtve – iste one žrtve, koje su ubili “moji”, “tvoji” ili “njihovi”. Iste te nevine žrtve su i danas paravan za bankovne račune sa mnogo nula, za nekretnine velike kvadrature, za brodove visoke tonaže, za automobile sa mnogo konja ispod haube…

Neki dan je objavljena anketa, koja kaže da danas 51,1 posto ljudi kao razlog odlaska iz Bosne i Hercegovine navodi strah od sukoba.
25 godina nakon 02. maja više od pola ljudi u državi strahuje od sukoba?
Strahuju i “moji” i “tvoji” i “njihovi”.
Znaju ljudi, da “ratni krimi film” 2. MAJ još uvijek nije odsvirao THE END, da su scenarista i režiser još uvijek aktivan tim. Znaju ljudi, da se u zemlji još nije pokralo sve, što se može pokrasti.
Znaju ljudi, da je sukob samo scenografija na bini u svrhu prikrivanje kriminala, koji se odigrava iza bine.
Znaju ljudi, da se na toj imaginarnoj sceni, na toj nadrealističkoj bini, ipak realno umire – ili od pravog metka ili od istinske gladi, svejedno je…
Znaju ljudi, da se na toj imaginarnoj bini gubi živa glava na ramenima.
Takav je scenario…
Iza te imaginarne bine, živi se i danas dobro od kriminala, živi se i danas dobro od realne ljudske smrti –   prikriven iza zavjese pozornice, neometano i danas dobro živi kriminal.

Ratni krimi film „2. MAJ” u Bosni i Hercegovini još uvijek traje…
Bankovni računi „naših“ kriminalaca se još uvijek pune novim nulama…
Ljudi još uvijek ne metu ispred svojih vrata…
Nakupilo se prljavštine, smetlja i ispred naših vrata…
Smetlje smrdi i ovog 02. maja odvratno…
Nema tu buraz velike filozofije – odvratno je jednostavno odvratno!
Da odvratnije ne može biti!

Moj život je još uvijek jednako vrijedan, kao i život komšije, kao i život susjeda.
I ovog 2. Maja i svakog drugog dana.

Sergio Šotrić
Autor 3.5.2017. u 09:14

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija