Raul Kevrić: Mali pravno-politički rječnik

Autor 20.8.2011. u 02:13

Raul Kevrić: Mali pravno-politički rječnik

Još od ranog puberteta često sudjelujem u društveno-političkim diskusijama s različitim ljudima. Imao sam prilike primijetiti da ljudi u takvim raspravama često i prečesto ne razumiju osnovne pojmove kojima barataju, već im pripisuju emotivni sadržaj koji je u skladu s ideološko-vrijednosnom pozicijom koja im je usađena odgojem. Povodom prošlotjednog teksta sam se našao u jednoj polemici u kojoj su mi se po tko zna koji put ponovili tipični nesporazumi iz takvih diskusija. Inspiriran time, pokušat ću ovdje definirati neke najspornije pojmove ključne za razumijevanje većine mojih političkih komentara. Tekst dijelom nastaje i zato što mi je postavljeno pitanje zašto ne koristim pravničko znanje da educiram ljude umjesto što iznosim paušalne stavove.  Pa idemo redom:

Veleizdajnik – Meni osobno najdraža riječ koju ljudi koriste bez da ju razumiju.  U Hrvatskoj se često koristi kao sinonim za političkog neistomišljenika, a ljudi s političke desnice posebno vole na taj način etiketirati ljude koji pokušavaju formirati racionalan odnos prema događajima iz 90ih. Najčešće se na meti takve etikete nalazio bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, obzirom da je bio jedan od prvih ljudi koji su kritički progovorili o nekim elementima suvremene nacionalne mitologije. U stvarnosti, ta riječ je prilično precizno definirana Kaznenim zakonom RH:

Veleizdaja

Članak 135.

(1) Tko uporabom sile ili prijetnjom uporabe sile pokuša promijeniti ustavno ustrojstvo Republike Hrvatske, ili izdvojiti dio njezinog državnog područja, ili dio njezinog državnog područja pripojiti drugoj državi, ili svrgnuti predsjednika Republike,

kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko uporabom sile ili prijetnjom uporabe sile na dijelu državnog područja Republike Hrvatske pokuša spriječiti uspostavu ustavnog ustrojstva ili državne vlasti, ili uvesti strani sustav djelovanja vlasti.”

Meni je u polemici u kojoj sam sudjelovao rečeno da sam potencijalni veleizdajnik zato jer dozvoljavam mogućnost da je Ante Gotovina kriv za ratne zločine. A posebno je zanimljivo to što bi, ako je vjerovati  KZ-u, Stjepan Mesić da bi počinio veleizdaju trebao u periodu od 2000. do 2010. pokušati nasilno svrgnuti sam sebe.

stjepanmesic

Vjera – Intimno uvjerenje pojedinca o postojanju više sile i/ili zagrobnog života, često vezano uz  sustav dogmi i etičkih principa. Kao i o svim intimnim pitanjima, javna kritička polemika o vjeri konkretne osobe se u građanskom društvu smatra nepristojnom. Dakle, ako Joseph Ratzinger vjeruje da je Isus začet bez odgovarajućeg seksualnog kontakta između muškarca i žene, to je njegovo pravo, na koje se ni ja ni itko drugi ne može kritički osvrnuti bez da naruši njegovu privatnost, pa i riskira tužbu zbog toga.

Religija – Organizirano javno djelovanje bazirano na vjerskim principima. Religija je u svim modernim državama legalna dok ne narušava građanska prava drugih ljudi, ali i podložna javnoj kritici, jer se često bazira na nametanju vjerskih principa drugim ljudima i zadire u segmente društva koji nisu nužno povezani s vjerom i vjerskim ritualima, uključujući politiku. Dakle, ako Joseph Ratzinger kaže da se ja ne smijem seksati prije braka jer to nije u skladu s njegovom vjerom, ja mu imam pravo javno poručiti da priča gluposti. Uz puno poštovanje njegovog prava da apstinira od seksa, kao i prava drugih ljudi da slijede njegov primjer, ako to žele.

Sekularna država – Država koja svoj ustavni poredak i važeće zakone  ne bazira na principima nijedne vjere, ali dopušta postojanje svih vjeroispovjesti na nivou društva koji je odvojen od državne vlasti. Sekularni karakter države ne ovisi o zastupljenosti pojedine vjeroispovjesti u društvu. Dakle, to što u Hrvatskoj živi 88% registriranih katolika, ne čini Hrvatsku katoličkom državom, ne znači da svi hrvatski zakoni moraju biti usklađeni s katoličkom vjerom, niti da ljudi koji nisu katolici nemaju pravo kritizirati pokušaje Katoličke Crkve da uspostavi vrijednosni monopol u društvu. Jedina katolička država na svijetu je Vatikan, obzirom da se radi o državi koja je osnovana kao organizacijska baza za Katoličku Crkvu kao vjersku zajednicu. Sve ostale države  svijeta su eventualno sekularne s katoličkom većinom.

Katolička Crkva, Vatikan, Papa – Katolička Crkva je organizacija u svjetskim razmjerima jedinstvena po tome što istodobno predstavlja globalnu religiju, i jednu sasvim lokalnu i konkretnu državu po imenu Vatikan. To onda Papu kao čelnika te organizacije čini istovremeno vjerskim poglavarom i državnikom. Kad Joseph Ratzinger služi misu, on to radi kao vjerski poglavar, i ta činjenica je nešto što se tiče isključivo praktičnih katolika kojima je ta misa namijenjena i to je unutarnja stvar vjerske zajednice koju on predstavlja. Međutim, kad se Ratzinger o trošku ove države i svih njenih građana sastane sa Ivom Josipovićem kao predsjednikom ove države, on to radi kao državnik, koji zastupa interese svoje države, i to je nešto što se tiče i mene, iako nisam praktični katolik. Prema tome, imam puno pravo ktitički analizirati Ratzingerov posjet Hrvatskoj, po istoj logici kao i recimo svojedobni posjet Georgea W. Busha. Ja o Ratzingeru pišem isključivo u kontekstu njegovog društvenog i političkog utjecaja koji je odvojen od vjere, što je i razlog zašto koristim njegovo svjetovno ime, tj. nikad ga ne nazivam Benediktom XVI.

ratzinger

Zločinci i presude – “Zločinac” je pojam koji ima dva odvojena značenja, koja se prepoznaju po kontekstu. U svakodnevnom životu, to je osoba koja je faktično počinila zločin, neovisno o tome je li uhvaćena i osuđena.Ta riječ u svakodnevnom životu nema pravno, nego etičko značenje. Pravno gledano, zločinac je isključivo osoba osuđena za zločin. Dakle, kad napišem da je Ante Gotovina zločinac, time ističem nepobitnu činjenicu da je osuđen, ali ne tvrdim da sam 100% siguran u životnu utemeljenost presude protiv njega. Međutim,  barem dok se službeno ili neslužbeno ne dokaže da je presuda neutemeljena, dužan sam ostaviti otvorenu mogućnost da je čovjek i faktički zločinac, tim više što se zločini za koje je osuđen zaista jesu dogodili u zoni njegove odgovornosti. I da, koliko god to bizarno zvučalo, Adolf Hitler i Slobodan Milošević pravno gledano nisu zločinci, kao što ni pravo i pravda nisu sinonimi. Galileo Galilei i slični ljudi kojima je suđeno zbog političkih ili znanstvenih stavova, nisu dobar primjer za ovakve diskusije, jer njihova suđenja i nisu provedena u skladu s principima pravne struke i suvremenog građanskog društva. Za haašku presudu Anti Gotovini još ne znamo je li donesena u skladu s tim principima ili nije, pa smo dužni poštovati činjenicu da je presuda na snazi. Pritom, ako Ante Gotovina i jest ratni zločinac, to ne znači da je sve što je radio u ratu zločin. A pogotovo ne znači da su svi ljudi pod njegovom komandom zločinci. “Udruženi zločinački pothvat” za koji je Gotovina osuđen, ne obuhvaća cijelu akciju Oluja, već tretman stanovništva i imovine koji je tu akciju pratio.

gotovina

Teritorijalne pretenzije – Iako se teritorij kroz povijest uglavnom prisvajao oružjem, oduvijek je prisutna i praksa više ili manje zakonitog ustupanja teritorija raznim ugovorima i političkim dogovorima. Dakle, ako država Vatikan od Republike Hrvatske traži da joj se ustupi terirorij koji po zakonu pripada Republici Hrvatskoj, tada Vatikan ima ilegalne teritorijalne pretenzije prema ovoj državi, neovisno o tome što ih Papa nije u mogućnosti tenkovima realizirati. Hrvatski političari koji su Vatikanu obećali, i na neko vrijeme ustupili taj teritorij, su kršili hrvatske zakone.

Uvreda – To je u Hrvatskoj također kazneno djelo. Zakon ga doduše ne definira tako precizno kao veleizdaju, već samo piše “Tko uvrijedi drugoga…..”, ali obzirom da se radi o zaštiti osobnog ugleda i integriteta, u praksi je jasno da se uvredom smatraju postupci koji predstavljaju omalovažavanje konkretne osobe. Dakle, objavljivanje sadržaja koji se nekome ne sviđa nije vrijeđanje te osobe. Kad bi se uvreda definirala na taj način, to bi onemogućilo javnu komunikaciju, jer bi se bilo što moglo proglasiti vrijeđanjem nekog čovjeka ili skupine ljudi. Da bi se nešto smatralo uvredom, to mora biti usmjereno direktno protiv nekog, pa još i netočno, i mora predstavljati povredu privatnosti ili dostojanstva, ili blaži  fizički napad na osobu poput recimo šamara. Dakle, kad kritiziram Josepha Ratzingera, time ne vrijeđam ljude koji mu se klanjaju iz vjerskih razloga, već samo kritiziram njega kao politički aktivnu osobu i političku organizaciju koju predstavlja. Napisati “Katolička Crkva griješi!” nije isto što i napisati “Svi katolici su kreteni!”. Prvu tvrdnju potpisujem, drugu nikad nisam ni pomislio. Za kraj bih volio upitati čitatelje bi li zabranili objavljivanje donje fotografije samo zato što postoje ljudi koji će ju proglasiti uvredljivom. Vrijedi imati na umu da su svećenici skupina ljudi koja bi vjerojatno, barem u javnosti, osudila ovakvu fotku:

madonna-025

Toliko zasad, iako će rječnik vremenom gotovo sigurno dobiti svoj nastavak!

 tekst uz dozvolu autora prenosimo sa portala e -Balkan

Autor 20.8.2011. u 02:13

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija