Referendum za protiv!?

Povezani članci

• Dušan Bilandžić: Tuđman mi je rekao – ‘Kad podijelimo Bosnu, ja i Sloba bit ćemo saveznici’
• Zašto gledam ljudske oči?
• Ante Pavelić i Radovan Karadžić na listi najbrutalnijih diktatora u posljednja dva vijeka!
• Ferdinand Peroutka: Inteligencija i kapitalizam
• Genocid
• Ko je muškarac koji plače?

Kaže Schopenhauer da ludi mogu više naučiti od pametnih nego pametni od ludih.

Kod nas ta izreka ne važi. Kod nas bi prije moglo biti obrnuto. Jer gotovo sve je i onako naopako.

Evo, uzmite ovu zadnju inicijativu oko referenduma za obračun desnice s manjinama. Nisu glupi ni Željka Markić ni njena ekipa da potegnu ova dva pitanja oko izbora, a da nisu sto posto sigurni da će poentirati. Ako se referendum dogodi – doći će na svoje. Ako referenduma ne bude (ustavni sud ga spriječi!?), pokazali bi da imaju ne malu podršku građana. Oni su dakle bacali u pune.

Što se „druge strane“ tiče, ona obično izvlači duplo golo. Nevješti su slagači hrvatske domino-politike.

Njihove reakcije; kuknjava u Saboru, apeliranje na Ustavni sud, fejsbučenje i twitanje liči više na dječju igru.

Ako već ne slušaju filozofa, trebali bi poslušati ekipu oko Markić i inicirali bar jedan referendum s npr. referendumskim pitanjem (pitanjima):

„Da li ste za to da se veličanje fašizma i ustaštva strogo zabrani, kao i sve pripadajuće znakovlje, uključujući i ZDS. Da se strankamama i pojedincima koji toleriraju ustaštvo i relativiziraju ustaške zločine  zabrani natjecanje za članove izbornih tijela od općinskih vijeća do Sabora“?

Pa to je već regulirano zakonom, pomislite. Pa? Brine li se netko?

Na taj bi se način jednom za svagda pokazao ideološki puls građana Hrvatske. Ako bi sakupili 373 tisuće i još par stotina potpisa, i referendum se raspisao, znali bi na čemu smo.

Ako ne bi sakupili dovoljan broj potpisa shvatili bi da je vrijeme za „neku“ akciju i drugačiji politički aktivizam. Dakle, na čemu smo.

Ako bi se, Ustavni sud nakon zahtjeva ekipe iz  „narod odlučuje“, a možda i iz vodeće stranke, izjasnio protiv referenduma, i tada bi se mogao izvući poučak.

Ovakvo pasivno držanje teško će dovesti do cijelog boda. Najviše što se može očekivati je pat. Igra koju smo uglavnom gledali do sada. Taktičko pozicioniranje na svojoj polovini table i čekanje da protivnik žrtvuje damu ili da mu padne zastvica.

Pa ne bi bilo loše poslušati našeg radikalnog pesimista, rodom iz Gdanjska, Arthura Schopenhauera:

„Mada se za loša djela ispašta na onom svijetu, za gluposti se ispašta još na ovom.”