Reis Cerić nanosi veliku štetu muslimanima u BiH

Autor 22.9.2011. u 15:14

Reis Cerić nanosi veliku štetu muslimanima u BiH

Fra Petar Jeleč dobitnik je ovogodišnje nagrade Isa Beg Ishaković u katagoriji  ” istinsko domoljublje”  Tim povodom prenosimo intervju fra Petra Jeleča koji je  dao za portal Orbus.be.


 Razgovor vodio: Bedrudin Gušić

Poštovani fra Petre! Općepoznato je da svoje stavove o nekim vrućim bh. (i šire) temama iznosite argumentirano, otvoreno, “ni po babu, ni po stričevima/amidžama” i bez dlake na jeziku. Jedni Vas zbog toga hvale i podržavaju, drugi kude i napadaju. Bili ste izloženi i pritiscima od strane crkvenog vrha. Kako doživljavate reakcije jednih i drugih i jeste li se, zbog ovih drugih, imalo pokolebali do sada?

JELEČ: Na iznošenje mojih osobnih stavova o aktualnim društveno-političkim prilikama niti su imali niti će imati ikakvog utjecaja pohvale, pokude ni pritisci. Svatko ima potpuno pravo ne slagati se s mojim stavovima i s tim nemam nikakvih problema. No, nikome ne dopuštam da mi ograničava pravo na iznošenje vlastitih razmišljanja.

Postoji li razlika između današnjih bosanskih i hercegovačkih franjevaca i u čemu se, eventualno, sastoji? Šta je tu eventualnu razliku generiralo?

JELEČ: Razlike svakako postoje, a bile su s obzirom na političke događaje znatno izraženije i vidljivije tijekom zadnjeg rata kada su bosanskim franjevcima od pojedinih „uglednih“ hercegovačkih franjevaca bliskih HDZ-u odašiljane poruke kako oni više nemaju što raditi u Bosni i Sarajevu koji su izgubljeni za Hrvate. Taj dio hercegovačkih franjevaca bio je u tom vremenu financijski, politički i interesno usko povezan s herceg-bosanskom političkom vrhuškom čija je politika uvelike naštetila ovoj zemlji i vlastitom narodu. Neki od njih, koji bi voljeli da se o tome više ne priča jer se sad uvelike bave „duhovnošću“, svakako su odgovorni za ono što se tada događalo, barem zbog grijeha propusta, ako ne i za nešto teže od toga. Bilo je na svu sreću i drukčijih primjera među hercegovačkim franjevcima koji su se odgovornije i humanije ponijeli prema onomu što je tadašnja hrvatska politika radila u Bosni, no oni su nažalost bili u velikoj manjini. Danas se ta razlika između bosanskih i hercegovačkih fratara smanjuje jer i jedni i drugi su, kao uostalom i većina katoličkog klera u BiH, pod velikim utjecajem pogubne HDZ-ovske kamarile koja je, sakralizacijom politike i sumnjivim donacijama uvelike kompromitirala službenike Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini.

Kako su se, po Vašim spoznajama, postavile vjerske zajednice u BiH u odnosu na kritike izvana i iznutra? Smiju li se one (ili njihovi istaknuti pojedinci) zapravo kritizirati i imaju li one/oni, s druge strane, svoje vjerne apologete?

JELEČ: Naše vjerske zajednice vrlo teško prihvaćaju kritiku izvana, a još teže onu koja dolazi iznutra. Metode kojima se koriste u ušutkavanju „neposlušnih“ pojedinaca su prokušane i imaju vrlo dugu tradiciju. Vjerske zajednice su 90-ih godina s pravom tražile da postanu dio demokratskog društva i da imaju određeni utjecaj na pojedina zbivanja. No, kada jednom postanete ravnopravan član društva, onda morate biti spremni i na kritiku svojeg djelovanja. Kod nas imate žalosne slučajeve da se npr. kritika nekih postupaka reisa Cerića odmah proglašava islamofobijom, slično kao što se i kritika pogrešnog djelovanja pojedinih biskupa ili svećenika odmah tumači kao mržnja na Katoličku crkvu ili čak na samoga papu. Besmislene su to analogije koje nemaju veze sa demokratskim uzusima i kojima se zapravo želi religiozne prvake učiniti nedodirljivima u njihovoj moći.

Sada ću biti konkretniji: kako komentirate da su za neke poslenike javne riječi, bliske IZ BiH, gospoda A. Silajdžić, E. Karić, R. Hafizović zapravo, problematični?

JELEČ: Nisam upoznat s detaljima svega onoga što IZ zamjera tim ljudima, no smatram kako reis ef. Mustafa Cerić nanosi veliku štetu muslimanima u Bosni i Hercegovini, da neke njegove izjave unose nemir ne samo među Hrvate i Srbe, nego uzrokuju i velike podjele među samim Bošnjacima. Cerićeva retorika je neprimjerena jednom vjerskom poglavaru koji mora biti svjestan posljedica izgovorenih riječi. Općenito govoreći, njegovo djelovanje nimalo ne pridonosi smirivanju tenzija u ovoj zemlji, nego ih još više produbljuje. Nadam se da će sljedeći reis vratiti ugled IZ-u koji je znatno poljuljan otkad joj je na čelu efendija Cerić.

Komunisti su ocijenili ulogu Katoličke crkve u BiH za vrijeme endehazije kako su ocijenili, a neki od aktuelnih crkvenih i političkih prvaka u BiH imaju drugačiji pristup. Do kakvih ste Vi spoznaja došli radeći svoju doktorsku disertaciju na tu temu?

JELEČ: Komunistička historiografija je, ne praveći razliku među pojedinim crkvenim ljudima, izjednačila cjelokupno djelovanje Katoličke crkve u NDH s ustaškim režimom i vrlo često proglašavala katoličke svećenike predvodnicima ustaških zločina. Crkvena historiografija od devedesetih godina pravi istu pogrešku uljepšavanjem ovog perioda povijesti, ne nalazeći nikakvu odgovornost pojedinih struktura Katoličke crkve u vrijeme Drugog svjetskog rata. Stvari su puno kompleksnije od ta dva pogrešna pristupa i pokazuju kako su neki prelati i svećenici svojim djelovanjem nanijeli veliku štetu ugledu Katoličke crkve, bilo obnašanjem državnih funkcija u ustaškoj administraciji, bilo pisanjem huškačkih tekstova protiv Židova, Srba i dr. No bilo je i onih prelata i svećenika koji su spasili obraz Katoličke crkve u tom vremenu. Ovdje nemamo prostora da ulazimo u sve detalje tog kompliciranog odnosa. Može se općenito zaključiti kako ova epizoda u povijesti Katoličke crkve nije uopće tako slavna i svijetla kakvim ju se želi prikazati u pojedinim crkvenim tiskovinama, niti tako jednoznačno mračna kako su je prikazivali Viktor Novak i ostali komunistički i velikosrpski historiografi.

Ranih 90-tih funkcionirala je osovina Karadžić-Boban, danas Dodik-Čović. Vidite li tu neku analogiju ili naslijeđe nečije politike iz posljednje decenije prošloga stoljeća?

JELEČ: Naravno da vidim: kao što su tada Boban i Karadžić više nego složno radili na uništavanju ove zemlje, danas u Dodiku i Čoviću imaju više nego „dostojne“ nasljednike u istom tom procesu. To su dvojica kriminaliziranih političara, ogrezlih u milijunske malverzacije, koji već godinama iscrpljuju građane ove zemlje naočigled čitave međunarodne zajednice koja licemjerno poziva na nutarnji dogovor s ljudima s kojima dogovora ne može biti.

Početkom ove godine u Banja Luci je održan tzv. “naučni skup” o položaju Hrvata u RS, u kojem je pristao da uzme učešća, između ostalih, i prof. dr. Zdravko Tomac, naprimjer. Koliko ozbiljno treba shvatiti tu sesiju, pogotovo kakvo uporište ima u bilo kojoj znanosti te koga u Rs, na poziciji tzv. potpredsjednika, zapravo, predstavlja izvjesni Emil Vlajki?

JELEČ: Na tom Vlajkijevu „znanstvenom skupu“ okupio se veliki „trust hrvatskih mozgova“ udivljenih Republikom Srpskom i njezinim „konačnim rješenjem“ hrvatskog pitanja. Kakav potpredsjednik, takav i „naučni skup“ na koji zapravo ne vrijedi trošiti riječi. Bila je to sasvim beznačajna manifestacija s još beznačajnim sudionicima, očito dobro plaćena iz Dodikova proračuna sve kako bi se skrenula pažnja s pravih problema Hrvata u RS-u.

Bili ste kritični prema vrhu Katoličke crkve u RH tijekom posljednje predizborne predsjedničke kampanje od prije nepune dvije godine. Šta je bila suština Vaše kritike i kako ocjenjujete dosadašnje predsjednikovanje g. Josipovića posebno kada je riječ o njegovom odnosu prema srbijanskom predsjedniku Tadiću, pa i prema Dodiku?

JELEČ: Tad sam nastupio iz principijelnih razloga jer se Ivu Josipovića iz određenih krugova Katoličke crkve diskvalificiralo na sasvim neprimjeren način, i vrijeđalo ga se samo zato što se Josipović izjašnjavao agnostikom. Tada sam izričito rekao da ne znam kakvu će politiku voditi Ivo Josipović i kakav će biti predsjednik, no da on, kao i svaki drugi čovjek ne smije biti diskriminiran ili ocrnjivan zbog toga što nije vjernik. Isto bih postupio i danas, bez obzira radilo se opet o Ivi Josipoviću ili o nekom drugom pojedincu. Što se pak tiče Josipovićeve politike prema Bosni i Hercegovini, odnosa prema Borisu Tadiću i Miloradu Dodiku, ona je više nego razočaravajuća i o tome sam više puta otvoreno i argumentirano pisao. Ne vidim ni u njegovom predsjednikovanju u Hrvatskoj nikakve „nove pravednosti“ koju je najavljivao u svojoj predizbornoj kampanji.

Po dejtonskom Ustavu naša zemlja ne može funkcionirati, to je više nego očigledno. Ali, mi imamo Ustav RBiH kojeg niko u parlamentarnoj proceduri nije proglasio nevažećim, kao što ni ovaj, dejtonski, nije proglasio važećim. Šta mislite o tim faktima?

JELEČ: Daytonski ustav je luđačka košulja navučena na sve nas u Bosni i Hercegovini, to je ustav koji je legalizirao etničko čišćenje i tvorevinu nastalu na zločinu – Republiku Srpsku. Međunarodna zajednica je ovim ustavom napravila frankeštajn-državu koja ne može normalno funkcionirati, i sve dok ne dođe do radikalne promjene ovog ustava i ukidanja obaju entiteta, stanovnicima BiH se ne piše dobro. Dosadašnje djelovanje međunarodne zajednice, međutim, ne budi optimizam i nadu u bolju budućnost. Većina međunarodnih zvaničnika išla je i ide na ruku rušilačkoj eres-ovskoj politici.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

JELEČ: Hvala Vama i pozdrav Vašim čitateljicama i čitateljima, čitavoj bosansko-hercegovačkoj dijaspori i svim našim ljudima bez obzira na njihovu vjersku, nacionalnu ili ideološku pripadnost.

 Orbus.be

 

 

Autor 22.9.2011. u 15:14

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija