Renato Baretić: O Nijemcu, Talijanima i domaćem kolaboracionistu

Povezani članci

• OVO JE STUDENT KOJI JE PREKINUO PREDAVANJE ZLOČINCA KORDIĆA: “Kad smo vidjeli da je čovjek koji je poklao nevinu djecu, žene i starce pričao moralu i Bogu morali smo reagirati…”
• Ladislav Babić: Dragi Peđa
• Princ Eugen Savojski: „Ne bih opet zapalio grad“
  Austrijska ministrica vanjskih poslova Karin Kneissl u Sarajevu
• Kako je opljačkana Hrvatska?
• Sram vas bilo sve koliko vas ima
• Slavo Kukić: Pljačkaši Hrvata s obje strane Dinare

Kaže kardinal Bozanić neki dan, na Velu Gospu, da bi vjernici morali moliti za Svetog Oca (frajer, doduše, nit je svetac, nit je otac, ali o tom nekom drugom prilikom) jer da je, nevoljan, “od dijela hrvatske javnosti doživio bezobzirne napade i nevjerojatno očitovanje mržnje”. Skrušeno ispovijedam: ja pratim samo laičke medije, gomilu novina, poneki radio i sve televizije, ali “bezobzirne napade i nevjerojatno očitovanje mržnje” prema Benediktu XVI nigdje nisam primijetio. Dopuštam mogućnost da su “bezobzirne napade i nevjerojatno očitovanje mržnje” objavljivali neki crkveni mediji, ne bi im bilo prvi put, ali njih baš nešto i ne pratim zadnjih pola stoljeća, moj grijeh, moj grijeh, pa ne znam ništa o tome.

Kardinal je i inače, naučili smo već, sklon prosipanju ispraznih floskula (počevši od one šupljine o “grijehu struktura” na samom početku svoje nadbiskupske službe) pa je tako i ovu prosuo pred osiromašeni i konzumerizmom izjedeni puk, gradeći se da je kazao nešto silno važno i stadu putokazno. A drek – zapravo je samo na sva zvona demonstrirao maksimalnu osobnu lojalnost svome poslodavcu, s kojim se, kao jedan od protagonista, upleo u još jednu od tako tipičnih i tako banalnih hrvatskih privatizacijsko-denacionalizacijskih priča iz Tuđmanove ere, kad se nekome vraćalo a nekome nije, kad se nekima poklanjalo a drugima kralo.

Josip Bozanić (Pixsell)Državno zemljište u Dajli, za koje su talijanski benediktinci odavna obeštećeni, 1999. je godine ušlo u golemu, povijesno pregolemu, cijenu kojom je, uz cijeli konkordat, prvi hrvatski predsjednik pred sam kraj života kupovao indulgenciju. Potom su bezgrešne strukture krenule rasprodavati tisuće kvadrata likovima koji su im jamačno obećali da golf-tereni neće raditi nedjeljom, pa su rastrajbali pare na kojekakve insajdersko-karitativne djelatnosti. I prođe vrijeme, stigne rok – eto Boga, skok na skok! (Govorimo o gospodinu koji je, kako stara poslovica kaže, prvo sebi golf-teren stvorio). Pa sad zapjevao onu staru: “Milo-Milo-Milovane, imaš kuća, nemaš dom!” i zakuhao kašu koju će, po svemu sudeći opet, još jednom, plaćati svi uredni porezni obveznici, svi zaposleni i nezaposleni, svi vjernici i nevjernici u Hrvatskoj, premda za Dajlu nikad prije u životu čuli nisu, niti bi htjeli ponovo.

I sad sve njih šef agencije “Kaptol nekretnine” zove da se mole za Papu, za Nijemca koji će Talijanima omogućiti da steknu dio teritorija hrvatske Istre (zvuči poznato, mmm?), taj dio kojeg su poslovično poduzetni Hrvati, isplativši bezgrešne strukture, već obećali Amerikancima! Štoviše, on od vjerničkoga puka traži “molitvu za zadovoljštinu za nanesene uvrede, prije svega Bogu, ali i Crkvi i Svetome Ocu”.

Šteta je što nam uzoriti nije i sugerirao kako se točno (a i dokad) moliti “za zadovoljštinu” za sve te “nanesene uvrede” – utvrdimo gradivo! – Nijemcu koji Talijanima želi omogućiti vlasništvo nad dijelom hrvatske Istre, uz asistenciju hrvatskoga kolaboracionista? Je li u toj molitvi bolje Isusa citirati ili parafrazirati? Odnosno, je li bolje “Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine”, ili “Oprosti im, Oče, jer znaju što čine”?

prenosimo sa Nacional.hr