Renato Baretić: Trg Hrvata trg ovaca: Milijun Prvi, papa Ivan Pavao Drugi

Povezani članci

• HIPNOTIZIRANI HIPNOTIZER
• Veliki pisac Aleksandar Hemon: Proteste moramo podržati
• NEPRIRODNA SELEKCIJA
• KOLIKO RADNIKA SMIJE U DNEVNIK?
• Na otpadu ljudske istorije!
• Što je Hrvat bez Srbina

Kad je onomad Ivan Pavao II na 24 sata pohodio Split, iz Biskupove je palače na dnu Rive, da bi on tamo mogao provesti tu jednu noć, zauvijek deložirana Gradska knjižnica. Za potrebe jedne jedine mise nasuto je pet-šest hektara mora, što je jedan lokalni svećenik ponosno (i ozbiljno!) nazvao povećevanjem hrvatskog državnog teritorija.

Onda se papa u papamobilu jednom provezao Rivom i odslužio tu jednu misu na Žnjanu, i još jednu u Solinu (gdje se danas, na dojučerašnjem javnom parkingu, započinje graditi Pastoralni centar blaženog Ivana Pavla II), pa pošao kući, da se više nikad ne vrati u Split. Ostala je ispražnjena Biskupova palača, koju su svećenici vrlo brzo dali devastirati, nadogradivši si alpske potkrovne prozore i terasu s pogledom na trajektnu luku. Knjige, srećom, nisu spaljene, ali teško da bi i gorjele zbog vlage koju su sljedećih nekoliko godina, u kartonskim kutijama, nakupljale po desetak razbacanih lokacija…

Katolik – bagerist

: CheesOstao je i golemi bijeli spomen-križ na Žnjanu, kojeg danas samo iskusno oko može s plaže razaznati od pravokutnog rastera balkona i prozora bespravno izgrađenih stambenih zgrada (tobožnjih apartmana) do kojih vodi bespravno izgrađena cesta.

Prolazak papamobila preko Rive trajao je (znam, bio ja!) malo više od minute. I sad bi mu Kerum za račun toga dizao spomenik na toj Rivi! Ne na Rivi, pardon, nego na njenom kraju, ispred Biskupove palače, tamo gdje je papa proveo onu jednu noć, da bi kasnije njegov popovluk mogao nesmetano, u skladu sa svojim ukusom, brljati po zaštićenom spomeniku kulture, ne hajući nimalo za onaj križ na Žnjanu – njega je pri onim okolnim ilegalnim građevinskim radovima mogao oboriti bilo koji bagerist, samo da je katolik.

Prvi Milijun

Što mislite, zašto bi splitski gradonačelnik htio podići spomenik čovjeku koji se vozio Rivom (gdje je svaki promet odavna zabranjen) i to u autu kakvog nitko drugi nema? Zato što to čak ni on, Kerum, ne može i ne smije! Tako glasi jedan odgovor, tipično splitsko-brzinski (zato mi se i sviđa živjeti u ovom gradu!) a drugi kaže, oslanjajući se na staru ćakulu koju sam Kerum nikad i nigdje nije ni pokušao demantirati: zato što je naš gradonačelnik upravo u mandatu Ivana Pavla Drugog stekao svoj Prvi Milijun, preprodajući, u suradnji s jednim moćnim svećenikom, besplatno dobivenu humanitarnu pomoć Caritasa.

Iz istog razloga, jasno je, Kerumove spomenike na Rivi zaslužuju i Franjo Tuđman (koji je u vrijeme svoga vrhovničkog pontifikata kojekakvim bivšim bageristima i kamiondžijama ostvario uvjete za bezgranično bogaćenje u tuđim strukama) i hrvatskim braniteljima (koji su vlastitim glavama čuvali tuđe guzice; i moju i vašu, da, ali i ovih gore bagerista te kamiondžija).

Idioti

Omanja virovitička replika buduće splitske monstrum-statue, u društvu bivšeg prvog pendreka, poznatog u hakerskom miljeu kao ‘Jin1’: foto: Josip Maljak/Večernji listIpak, valja na umu imati i to da u zadnjih stotinjak godina nitko od Splićana nije pojma imao kako se službeno zove Riva, odnosno njeni pojedini dijelovi (jer uvijek se, u svakom režimu, našao neki idiot koji bi je nomenklaturno rascjepkavao). Naprosto, Riva je oduvijek za normalne građane bila samo Riva, baš kao što su i Prokurative uvijek bile samo Prokurative, ma što pisalo na tabli, ili Đardin – Đardin. Evo, dajem ruku u vatru da ni sam gradonačelnik Splita i gospodar Hajduka, Željko Kerum, pojma nema iz prve, ma ni iz sedme, u istoj rečenici izgovoriti službenu adresu Staroga placa i “poljudske ljepotice”.

Splićani vole davati nadimke lokalitetima u svome gradu, čak i pojedinim kućama (poput Krstarice ili Muslimanke, da spomenem samo najpoznatije), pa je sasvim razumno očekivati da će ih dati i ovim spomenicima, ako ih Kerumovi i Marasovićevi esteti u petak izglasaju na Gradskom vijeću. Kalimero, Očalinko i Braniteljuša – to su tek prvi prijedlozi što već kolaju splitskim kalama i Rivom, izazivajući smijeh koji barem malo ublažava nemoćni bijes normalne čeljadi pred bahatom prijetnjom neuke kamarile što je zavladala gradom kojeg nit razumije, nit voli.

Gospa i mali Hilton

Omanja Rio de janeirska replika budućeg splitskog Mega-Otkupitelja (Wikipedia)Ima i drugih prijedloga, ne samo glede nadimaka. Meni je zasad najdraži, a nekako i najlogičniji, onaj da se svi ti Kerumovi spomenici postave jedan do drugoga, i to u polukrugu, na novonasutom, povećanom teritoriju Republike Hrvatske, na okretištu ispred Kerumovog hotela “Marjan”. I ne bilo kako, nego tako da svi ukipljeni uglednici ispruženom desnom rukom pokazuju put prema ulazu u hotelsku garažu, zbog koje se more na zapadnoj obali gradske luke jedino i nasipava. Mogla bi im se, zašto ne, na kraju kolonade pridružiti i Djevica Marija u istoj pozi, s pet zvjezdica u kruni i malim Hiltonom u lijevom naručju…

A kad smo već kod malog Hiltona, ima li bolje lokacije za njegov, friško najavljeni, 39-metarski spomenik, od krova “Marjan Hiltona”? Idealan dan za njegovo svečano otkrivanje bio bi 25. prosinca, Hiltonov 2011. rođendan, kad bi njegove s ljubavlju raskriljene ruke građanima Splita uistinu kazale da je promet Obalom kneza Branimira napokon i zauvijek otvoren, i to u oba smjera.

tekst prenosimo sa portala nacional.hr