Reorganizirana BiH ili svaka ovca u svoj tor

Zvonimir Nikolić
Autor 23.6.2017. u 12:59

Izdvajamo

  • Ja ću ostati u svom gradu. U gradu u kojem mi je grob oca i bake i djeda. U gradu u kojem sam i kršten i pričešćen i krizman kao katolik. U gradu u kojem sam se oženio, dobio djecu, unučiće. U gradu u kojem sam zaradio prvu platu, u kojem sam popio prvo pivo, u gradu u kojem sam se prvi put zaljubio i u gradu u kojem sam zaradio i ožiljak od gelera.

Povezani članci

Reorganizirana BiH ili svaka ovca u svoj tor

  • Dobro jutro mama.
  • Dobro jutro sine.
  • Samo da Ti javim da neće Boki stiući jutros da ti svrati na kafu.
  • E baš mi je žao… ja rano izašla kupila svježi kruh da dijete pojede nešto.
  • Hajde nema veze, sutra ćemo svakako svi malo navratiti da te vidimo.
  • Važi sine, nego jesi li čuo šta je onaj izjavio?
  • Ko? Nisam?
  • Ma Čović, ja ne znam šta je tom čovjeku, kaže da svi Hrvati treba da žive na jednom dijelu.
  • Šta ba jednom dijelu? Čega?
  • Pa eto kao tamo gdje je HVO oslobodio….
  • De ba mama, nisam to čuo ali pusti te nebuloze. Kad više ne znaju šta će onda krenu u novo zakuhavanje, šuplja priča.
  • Hajde sine ako ti tako kažeš, valjda sve izađe na dobro. Gdje ću ja iz svoje kuće?
  • Bježi ba mama. Eto nas sutra đuture na kafu pa ti misli o tome a ne o Čoviću.

Tako je jutros oko 9 sati izgledao razgovor sa mojom majkom. Ponukan njenom informacijom, zaista odem na internet da vidim šta je to „čuvar europskih vrijednosti“ i „zaštitnik hrvata“ izjavio. I zaista nađem tekst. U prvi momenat sam pomislio da nije neki satirični portal ili neki od stotina lažnih portala po kojima je Ronaldo do sada dao Palestini više nego što je u životu zaradio ili oni što svako malo objavljuju da je poginuo neko poznat, a ljudi se čak i na te budalaštine upecaju.

Ali vidim da nije to u pitanju, pa malo i više puta pročitam šta reče čovjek i ostade živ. Provjerena vijest, „europejac“ na svečanoj akademiji upriličenoj u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača u Mostaru u povodu 25. obljetnice vojne operacije “Lipanjske zore”, u kojoj je oslobođen Mostar u jugositočna Hercegovina od JNA i srpsko-crnogorskih rezervista, izjavio:

Da će Hrvati u reorganiziranoj BiH živjeti na prostoru kojeg je oslobodio i obranio HVO, kako će se izboriti i za izmjene izbornog zakona da mogu birati svoje političke predstavnike, imati svoj javni rtv servis ako očuvaju zajedništvo i budu čvrsto vjerovali i željeli ostvariti svoje ciljeve.

U kojoj reorganiziranoj BiH Čoviću? Reorganiziranoj po nacionalnoj osnovi? Dakle, po tome bih trebao ja koji sam rat proveo u Armiji BiH braneći svoj grad, trebao spakovati kofere i rasprodati sve pa se „humano“ preseliti na prostor koji je „oslobodio i obranio HVO“. Armija BiH se ne pika. Ne pika se ni brigada HVO-a Kralj Tvrtko iz Sarajeva. Ne pika se ni 115 brigada HVO u Tuzli? Ni ostale brigade koje su bile u sastavu Armije BiH? Ne pikaju se ni naši korijeni, groblja naših predaka, ne pikaju se ni naše crkve u koje samo u Sarajevu može stati više Hrvata ili katolika nego u cijeloj zapadnoj Hercegovini. I koje su pravljene za domicilno stanovništvo a ne za turiste.

I što je najgore od svega, niko ne reaguje. Kao da su pustili da jedan odvali nešto što je klasičan zločin i to 22 godine nakon završetka rata a da oni vide kako će se ta vijest primiti u narodu. Koliko će ljudi odobravati „Europejca“ a koliko će dignuti svoj glas protiv preseljenja. E pa ne znam za ostale ali ja dižem svoj glas. Jer ja sam grad u kojem živim oslobodio. Ja sam se borio za svoj rodni grad i tu ću i ostati. Ostaće i nas još puno Čoviću koji svoj grad više vole od tora u koji želite da smjestite sve Hrvate. Mi smo ionako naučili živjeti bez vas i bez vaše pomoći. Sve pare koje daje Hrvatska za pomoć Hrvatima u BiH ionako nikada nisu došle ni do moga oca ni do moje majke. A nisu ni do mene. Ostale su tamo gdje želite da preselite Hrvate iz ostatka BiH. One BiH koja se ne uklapa u vaše zamišljene granice Herceg-Bosne. A to je i Sarajevo i Tuzla i Banja Luka i Bihać i Zenica i Derventa…

Ja ću ostati u svom gradu. U gradu u kojem mi je grob oca i bake i djeda. U gradu u kojem sam i kršten i pričešćen i krizman kao katolik. U gradu u kojem sam se oženio, dobio djecu, unučiće. U gradu u kojem sam zaradio prvu platu, u kojem sam popio prvo pivo, u gradu u kojem sam se prvi put zaljubio i u gradu u kojem sam zaradio i ožiljak od gelera.

U gradu u kojem žive moji drugovi, moji prijatelji, u gradu u kojem nisam stranac nego svoj na svom. Vjerovatnio nikada neću imati vilu niti pregraditi i premjestiti rijeku kao vi. Ali imam rijeku koja i kad smrdi miriše najljepše na svijetu.

I imam nešto što vi nikada nećete imati. To da će mi u nedjelju, ljudi sa najmanje dva sprata zgrade u kojoj živim, pozvoniti na vrata i donijeti kolače sa riječima:

  • Evo komšo da se malo zasladite, nama je danas praznik.

Imam to da će mi pozvoniti Nataša na vrata i donijeti tepsiju pite sa riječima:

  • Znam da ti je dosadilo kuhati jer je Snježa bolesna. Evo bar jedan dan da ohaneš.

Imam to da će mi kuma doći da obiđe svoju kumu i donijeti tepsiju najbolje baklave na svijetu. I imam to da će svaki put kada vide moju smrknutu i zabrinutu facun neko od mojih sugrađana reći:

  • Buraz šta si to nešto hafifan? Mogu li šta pomoći?
Zvonimir Nikolić
Autor 23.6.2017. u 12:59

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija