ENG
S Kristom u Auschwitz
Autor/ica 👤Ivo Anić
Izdvajamo
- Ako se slažete da vaša djeca trebaju učiti takve stvari izađimo na referendum. Vrlo jednostavno. I glasajmo o dvije jednostavne točke. Jeste li da Hrvatska bude vjerska ili sekularna država? Jeste li da naša država odvaja sredstva za Crkvu ili ona trebaju biti donirana putem crkvenog poreza, kako je to običaj u Europi, a koji će uplaćivati isključivo vjernici, ne država i njeni građani? Pa da vidimo u dvije jednostavne točke koliko je zapravo Hrvata katolika i koliko ih je spremno sponzorirati svoju Crkvu i gledati, šta ja znam, dvoje biskupa kako trtljaju o svecima ili kakav dobar akcijski film nedjeljom navečer. A svim novinarima koji i dalje ove i slične slučajeve nazivaju „ispadima biskupa“ ili „ekscesima“ mora biti jasno kada se Crkva infiltrira u medije, kada preuzme vodeću medijsku kuću i kada u konačnici uđe sa svojim stavovima u školstvo i udžbenike, više ne možemo govoriti o ekscesima. Tada gospodo, govorimo o sistemu. Sistemu koji je na vlasti.
Povezani članci
S “KRISTOM U ŽIVOT” udžbenik je za katolički vjeronauk osmoga razreda osnovne škole. U njemu su, kako navode potpisnici udžbenika, sadržani različiti poticaji za ispunjen život s Kristom koji bi trebali prakticirati osmoškolci.
“Ima onih koji nude put bez Krista. Ili onih koji se na njega pozivaju, ali odbijaju njegovu Crkvu.”
“Stoga je Isus Krist prije odlaska k Ocu rekao svojim učenicima da će biti »lažnih proroka« i »lažnih mesija« te da ih se trebaju čuvati” – stoji u impressumu udžbenika u kojem autori, kroz niz poglavlja i tema uče djecu osmih razreda osnovne škole kako su oni, kojih se trebaju čuvati – ateisti. Da stvar bude potpuno jasna tko su oni koji odbijaju Crkvu, autori su se potrudili da osmoškolcima stvar detaljno razjasne. Tako učenici osmih razreda osnovnih škola među ostalim uče kako je ateizam nijekanje bilo kojeg uzvišenog bića koje je čovjeku nadređeno, kako je ateizam neprihvatljiv i kako ga je potrebno suzbiti „civilizacijom ljubavi“.
Čovjek koji ne vjeruje u boga – bezumnik
Nadalje stoji kako će se broj ateista smanjivati (nije, istina, navedeno kako i kojim metodama), kako ateisti ne mogu biti plemeniti ljudi i kako je čovjek, pazite sada, koji ne vjeruje u Boga – bezumnik. No tu, ako ste mislili da jest, ludilu nije kraj. Previše znanja i tehnološkog napretka je štetno ( fino stoji u udžbeniku koji se koristi u školskoj ustanovi), znanje kvari ljude i štetno je jer ljudi više ne trebaju boga. Ima onih koji nude istina, put bez Krista, ali mi smo ih voljni prokazati, obilježiti ako treba i žutom zvijezdom na rukavu, i da simetrija bude potpuna, autori su se pobrinuli da je dijabolično, ne trudeći se da nađu kakvu metaforu, označe, obilježe te ljude, dakle ateiste i stave ih u kontekst holokausta.
Naime, kako autori sublimiraju, ateisti su, vjerovali ili ne tvorci logora smrti – Auschwitz Birkenaua.
Za neupućene autore ovog dirljivog udžbenika mislim da bi bilo dobro da pojasnimo nekoliko stvari. Tek reda radi, da možda uporabe internet, a ne samo svitke i pergamente koje inače koriste. Naime, Katolička crkva aktivno je podupirala napredak fašizma u Europi. U Portugalu, recimo, kler je stao uz Salazarov fašistički režim, a njegov bliski prijatelj kardinal Cerejeira izjavio je kako fašisti imaju božansku potporu s nebesa. U samoj Austriji, srcu Trećeg Reicha Crkva je otvoreno stala uz Dollfussov i Schuschniggov teoretski fašizam iz kojega će na koncu proizaći doktrina samog holokausta. Treba li napomenuti kaplara Hitlera kojemu je kardinal Innitzer bio glavna potpora i glasnogovornik kod Anchlussa ili pripajanja Austrije Trećem Reichu. Živahni Kardinal tako je zapisao kako je Hitler izravni poslanik Krista i zatvorio vrata u Austriji Židovima nad kojima su počeli progoni. Austrijski Židovi deportirani su u Treblinku i Auschwitz – Birkenau iste godine. Poljski Židovi su ipak prošli najgore. No upravo je Katolička crkva u Poljskoj stala na stranu Pilsudskog koji je anketirao dijelove Ukrajine i Bjelorusije iz kojih su tijekom 1942. pa sve do konca rata 1945. masovno deportirani Židovi i Cigani upravo u Auschwitz – Birkenau.
Vagoni smrti, kako su ih nazivali bili su humano istrebljenje iza onog što se događalo u Ukrajini godinu ranije. Zloglasni Eskadroni smrti ubijali su masovno vatrenim oružjem jer još nisu postojale sofisticirane metode ni precizno isplanirani konvoji koje će Adolf Eichmann, inače praktični katolik, tako sistematično organizirati u logore smrti diljem Europe.
U Italiji je Crkva potpisala sporazum s Mussolinijem koji je katolicizam promovirao u državnu religiju. Sam “Duce” bio je gorljivi katolik uključen u don Struzovu Narodnu stranku u kojoj su bili mahom katolički svećenici. Mussolinija je sam papa nakon Lateranskog ugovora okvalificirao kao „čovjeka kojeg vodi Božja providnost.“
Kristovi ratnici, kako su sebe nazivali, izravni su krivci za strahote koje je povijest objedinila u jednu strašnu riječ – holokaust. Deportacije Židova, Cigana, komunista i ateista vršene su svakodnevno uz prešutno odobravanje profašističkog klera koji voljenom Duceu poklanja Zlatnu ostrugu, jedno od najviših odlikovanja Vatikana. U samoj Njemačkoj katolička stranka Zentrum priklanja se Hitleru i pomaže mu da dođe na vlast. Iz tih Kristovih ratnika izaći će zloglasni “SS” pod vodstvom Heinricha Himmlera koji je bio sve samo ne ateist. Himmler je samu nacističku organizaciju i stranku zamislio kao sastavni dio germanske mitologije i iz iste izvukao teološke konotacije kojima je zamijenio kršćanstvo. Božanstva iz te zaboravljene mitologije Himmler je postavio kao službenu religiju Reicha, a sam Hitler kazat će u svom govoru u Berlinu kako je osnivanje religije daleko veće postignuće od osnivanja političke stranke. Ateist u Trećem Reichu bilo je opasno zanimanje jer je izazivalo sumnju u službenu Nacističko – germansku religiju, te samim tim bilo podložno progonu, ispitivanjima Gestapoa ili jednostvano – deportaciji.
Hitler je sam, u svom “Main Kampfu”, knjizi u kojoj će isticati kako je on Božje oruđe, sebe deklarirao kao – katolika. Teutonski narodi, isticao je Hitler duboko su religiozni i odani domovini.
Dapače, u javnim njemačkim školama svakodnevno se izgovarala molitva Isusu da čuva vojnike Wermachta. Svi visoki časnici, ljudi bliski Hitleru, odrasli su u katoličkim obiteljima, poglavito Hermann Goering koji se nikada nije odrekao svoje katoličke vjere. Crkva je blagoslivljala u Španjolskoj Francove topove i javno, u tisku tog doba, osuđivala mladost koja se iz istočne Europe dolazi boriti protiv fašizma. Te komuniste krstila je upravo ateistima o kojima “treba povesti računa” i smanjiti im radikalno broj u Španjolskoj.
U Hrvatskoj su ustaški zločini šokirali čak i naciste, jer su zbog nedostatka sofisticiranih njemačkih ideja ( Zyklon B ) i streljiva, ljudi ubijani hladnim oružjem, maljevima i klani kao svinje. Zločinački režim opravdavao je svoje postojanje vezavši se upravo za kler i Katoličku Crkvu, pod izlikom da vrše preobraćenje Srba na katolicizam u čemu su imali izdašnu potporu upravo same Crkve i njenog vrha. Jedan franjevac (Filipović zvan i Đavolji brat) posebno se isticao u zvjerstvima počinjenim nad Srbima i Ciganima. Franjevac Brzica bio je čuvar u Jasenovcu, a sam Eugen Dido Kvaternik odlikovan od najvišeg reda Franjevaca “za posebne zasluge pri pokrštavanju Srba.”
Čuvari u nacističkim logorima ( njih oko 37 tisuća) bili su mahom katolici. Irma Grese, čuvarica u logoru Auschwitz čak je u logor došla kao zaređena sestra. Hijena, kako su je zvali, voljela je nakon premlaćivanja logoraša citirati dijelove iz Starog zavjeta. Sam Rudolf Franz Hoss, njemački SS Oberstrumbannfuhrer, zapovjednik logora Auschwitz- Birkenau od maja 1940. do novembra 1943, deklarirao se kao katolik i u svom uredu u logoru držao križ koji je ponio iz roditeljske kuće.
Ateisti – odgovorni za Auschwitz
S Kristom u život udžbenik je za katolički vjeronauk osmoga razreda osnovne škole. U njemu su, kako navode potpisnici udžbenika, sadržani različiti poticaji za ispunjen život s Kristom koji bi trebali prakticirati osmoškolci.
Ima onih koji nude istina put bez Krista, ali mi smo ih voljni prokazati, obilježiti, to su oni koji su odgovorni za Auschwitz – Birkenau ( Oswiencim), a zovu se – ateisti. Uzmemo li u obzir da su tvorci udžbenika školovani i dobro informirani ljudi, koji o povijesnim činjenicama navedenim u prethodnim pasusima znaju itekako mnogo, mnogo više od mene, običnog piskarala, s pravom se postavlja pitanje koji je motiv autora da na tako perfidan način aboliraju zločine i zločince kojih je daleko više bilo u crkvenim redovima, nego u redovima ateista koji su praktički zanemarivi po pitanju holokausta? S kojim motivima autori nastoje da djeci osmih razreda osnovnih škola utuve u glavu kako su ateisti sudionici najvećeg zla u ljudskoj povijesti, iako to naravno nije istina, i oni to vrlo dobro znaju?
Motiv je jasan, a on se tiče vjerovali ili ne upravo Ustava Republike Hrvatske.
Izraz „Sekularna država“ ili sekularizam skovao je 1846. godine engleski filozof George Jacob Holyoake koji se oštro protivio uspostavljanju državne religije ili favoriziranju jedne religije nad bilo kojom drugom. Sekularizam je tako postao pokret koji se raširio modernim svijetom, a koji se zalagao da se umanje utjecaji religije u javnom životu. Odvajanje Crkve od države, sloboda vjeroispovijesti i mišljenja, te pravo na bilo koje vjersko opredjeljenje ušlo je u Hrvatski Ustav 22. Prosinca 1990. godine. Ustav Republike Hrvatske jedinstven je opći pravni akt s najvišom pravnom snagom u Republici Hrvatskoj u kojem su temeljne odredbe da je Republika Hrvatska jedinstvena, nedjeljiva, demokratska i socijalna država, u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana bili oni katolici, pravoslavci, muslimani ili pak – ateisti.
Odredba Ustava iz glave III. jasno govori kako Republika Hrvatska usvaja sve međunarodno pravne standarde o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako na vjeroispovijest tako i na pravo da njeni građani budu ateisti. Svatko u Republici Hrvatskoj ima jednaka prava i slobode, neovisno o svojoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, političkom ili kakvom drugom uvjerenju. Tko se ogriješi o odredbe Ustava o temeljnim slobodama i pravima čovjeka i građanina, osobno je odgovoran i ne može se opravdati. Hrvatska je sekularna država koja poštuje temeljna ljudska prava bez obzira na vjersku pripadnost. Ustav Republike Hrvatske je jasan, svi njeni građani uživaju jednake slobode, bili oni vjernici bili ateisti i krivično je djelo one koji ne vjeruju svrstavati u građane drugog reda, vršiti nad njima pritisak ili ih lažno klevetati kao što su to učinili tvorci udžbenika za osme razrede osnovnih škola i samim time počinili kazneno djelo, po Ustavu RH.
Motiv je dakle savršeno jasan. negirati sam Ustav i zanemariti kako je Hrvatska sekularna država. Tu sitnu pizdariju u Ustavu, ako već ne možemo maknuti silom, maknut ćemo je milom. I to milošću božjom.
U intervjuu jednom dnevnom listu, na pitanje „Jesu li hrvatski biskupi svojom predizbornom porukom dosad najotvorenije poručili da se ne glasa za lijevu opciju, dakle za ateiste kojih u toj opciji ima najviše?“, msgr. Mate Uzinić, biskup dubrovački je odgovorio kako biskupima ne bi smjela biti namjera takvo što poručiti vjernicima i kako je to izolirani eksces.
Već sutradan u istim novinama msgr. Mate dobija izravnu kontru od kolega Ivana Miklenića ( Glas Koncila) i Vlade Košića sisačkog biskupa, koji navode kako su predizborne poruke odgojno – prosvjetiteljske i kako imaju odgojnu poruku. Dobar i ispravan katolik ne podupire lijeve opcije kojima vladaju ateisti, zaključili su biskupi i završili priču o ekscesima koju pokušavaju nametnuti određene novinarske vedete opravdavajući sve češće i sve grublje zadiranje Crkve u javni život, u medije, HTV od kojeg su praktički napravili Glas Koncila i u konačnici samo školstvo kao habitus nacije koja bi se, po biskupima, trebala regrutirati po Kristovim načelima već u najmlađoj dobi – dakle u osnovnoj školi.
Političare ateiste hrvatski katolik ne može birati, poručili su biskupi. Takvima katolik ne smije dati svoj glas.
Te i takve skandalozne poruke Hrvatima ovih dana upućuju njihovi biskupi grmeći sa oltara, dok im djeca uče kako su ateisti izravni krivci za holokaust i kako ateisti ne mogu biti plemeniti ljudi. Poznajem i odrastao sam uz popriličan broj ateista i kao vjernik često sam sebe zapitao nisu li njihova uvjerenja ispravnija i plemenitija od uvjerenja, recimo, hrvatskih biskupa? Poznajem ateiste koji više pomažu potrebitima i sirotinji nego što će uvaženi biskupi ikada pomagati. Isto tako poznajem popriličan broj ateista koje ne zanima politika, kao što ona ne bi trebala zanimati ni uvažene biskupe u tolikoj mjeri.
I što nam cijela ova priča na koncu govori?
Činjenica je ako ste otac maloljetnika koji pohađa vjeronauk, a vi osobno niste vjernik (već je to možda vaša supruga), vaše će dijete učiti kako niste plemenita osoba i kako je vaša vrsta ljudi izravno odgovorna za najveće zlo počinjeno u povijesti civilizacije. Ako vas to ne brine, što vam djeca uče, možda bi vas trebalo zabrinuti ako vam dijete pretuče kakvog kolegu ateista koji je citiram: “Onaj koji nije plemenit, onaj koji odbija biti kao drugi, onaj čiji broj treba smanjivati (nije navedeno kakvim metodama), onaj koji je bezumnik jer ne vjeruje u Boga, onaj koji znanjem kvari ostale i čini štetu i onaj, koji je na koncu izravno odgovoran za Oswiencim.”
Ako se slažete da vaša djeca trebaju učiti takve stvari izađimo na referendum. Vrlo jednostavno.
I glasajmo o dvije jednostavne točke. Jeste li da Hrvatska bude vjerska ili sekularna država? Jeste li da naša država odvaja sredstva za Crkvu ili ona trebaju biti donirana putem crkvenog poreza, kako je to običaj u Europi, a koji će uplaćivati isključivo vjernici, ne država i njeni građani?
Pa da vidimo u dvije jednostavne točke koliko je zapravo Hrvata katolika i koliko ih je spremno sponzorirati svoju Crkvu i gledati, šta ja znam, dvoje biskupa kako trtljaju o svecima ili kakav dobar akcijski film nedjeljom navečer.
A svim novinarima koji i dalje ove i slične slučajeve nazivaju „ispadima biskupa“ ili „ekscesima“ mora biti jasno kada se Crkva infiltrira u medije, kada preuzme vodeću medijsku kuću i kada u konačnici uđe sa svojim stavovima u školstvo i udžbenike, više ne možemo govoriti o ekscesima. Tada gospodo, govorimo o sistemu.
Sistemu koji je na vlasti.
Autor/ica 👤Ivo Anić
