“Samozapaljiva” Vijećnica i “samorušivi” Stari most

Goran Sarić
Autor 5.6.2014. u 15:50

Izdvajamo

  • A da je sadašnja EU, sve skupa s parlamentom, podložna svakojakim strujama i uticajima i, kao takva, nedostojna ovakvog bitisanja, pokazuje skandal prije otvaranja Sarajevske vijećnice, jedne od zacijelo najljepših građevina na Balkanu. Gospoda iz Unije su, naime, vršila pritisak na sarajevskog gradonačelnika, akademika Ivu Komšića da ukloni spomen-ploču na njenom ulazu. Ploču, da se razumijemo, na kojoj piše: “Na ovom mjestu su srpski zločinci u noći 25/26.8.1992. godine zapalili Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine. U plamenu je nestalo više od 2 miliona knjiga, časopisa i dokumenata. Ne zaboravite, pamtite i opominjite!”

Povezani članci

“Samozapaljiva” Vijećnica i “samorušivi” Stari most

I, šta je tu sporno, moliću lijepo? Pa ovdje se ne govori o srpskom narodu, nego o zločincima. A zar nije svako onaj ko digne ruku na ljepotu, znanje i nauku zločinac, pa da mi ga je mati rodila?! Nije se, valjda, Vijećnica sama zapalila, kao što se ni Stari, uprkos nastojanjima pojedinih hrvatskih “znanstvenika”, onomad nije samorazorio i “ničim izazvan” srušio u mutnu Neretvu? To bi, je l’ te, bio prvi slučaj mostocida u cjelokupnoj ljudskoj istoriji!

Piše: Goran Sarić

Na nedavnim izborima za Evropski parlament, kao novopečeni član Socijalističke partije, trebao sam glasati protiv Evropskog parlamenta. Protiv, dakle, “bande” (može i bez navodnika) neefikasnih debelokožaca koji za “masne” pare većinom kradu bogu dane u briselskim klupama, donoseći svu silu čudnih i beskorisnih zakona. A u onom u čemu bi morali biti efikasni: zajednička monetarna i poreska politika, borba protiv kriminala i korupcije, zaštita životne okoline … – u tome su neefikasni, što bi jedan poznanik rekao: “Sto posto”!

   Ima ih tamo, kažu, koji, poput Keruma, mjesecima ni ne dolaze na sjednice Parlamenta. Osim, naravno, kad treba pokupiti dnevnice i dodatke “za odvojeni život”.

   Imali su se naši parlamentarci i sabornici, znači, na koga ugledati. Ni Evropa više nije…

   Socijalistička partija Holandije, jedina odista lijeva u šarolikom političkom spektru ove zemlje, je, dakle, protiv takvog parlamenta: glomaznog, neučinkovitog, totalno od birača odrođenog žderača naših para. Ovdašnji socijalisti se plaše i nelojalne konkurencije sa istoka Evropa, daljeg smanjivanja ionako “stanjene” socijalne pomoći, prevelike moći Brisela kad su državne finansije u pitanju. Sve bi to moglo ići na štetu stanovnika 2.0 Holandije.

   I zaista, kad čovjek malo bolje razmisli, nije li Unija već davno postala preglomazna i praktično nemoguća za efikasno upravljanje? Nisu li interesi pojedinih zemalja-članica često nespojivi? Kako, recimo, usaglasiti interese i stavove jedne Velike Britanije sa onom od Rumunije, holandske sa hrvatskim interesima? Nisu li, u želji da što više zemalja uključe u Projekat, vođe EU – tu, prije svih, mislim na Njemačku – previše “zinuli” i u Zajednicu primili i države kojima ni po ekonomiji, ali ni po zaštiti ljudskih i građanskih prava, nije mjesto u “klubu” naprednih zemalja?

   Na koncu, nije li se i naša Juga raspala, između ostalog, zbog prevelikog raskoraka između, za naše prilike, razvijenog sjevera (Slovenija, pa donekle i Hrvatska) i siromašnog juga (Kosovo i, u manjoj mjeri, Makedonija, Crna Gora, BiH)? Nije li i to – uz, naravno, masu drugih faktora, jedan od glavnih razloga što smo se krvavo rastali?

   A opet, i zadnji slijepac vidi da je Evropska zajednica veličanstven projekat: “brisanje” granica, jedna valuta, slobodan protok robe i kapitala, zajedničko tržište. Više od 70 godina mira unutar “svetog” EU-teritorija.

   (Jedan filozof je još prije pedesetak godina predvidio da će se, pod uticajem krupnog kapitala, ratovi u postmoderno doba voditi isključivo na rubovima “civilizovanog svijeta”. Ali, to je već sasvim druga priča.)

   Upravo zato sam se kolebao na skorašnjim izborima: na jednoj strani ideal stabilnog, zajedničkog kontinenta, a na drugoj surova realnost razlika, podvojenosti, krajnjeg sebičluka tzv. “velikih nacija” i političara…

Kad se sve uzme u obzir, najbližom mi se čini pretpostavka holandskog istoričara i publiciste Geert Maka kako će se EU prije ili kasnije rascijepiti na dva dijela: sjeverni i južni dio. Bogatiju i siromašniju Uniju. Prvu i drugu “ligu”.

   Po tom modelu bi onda nastale i dvije monete. U mojoj varijanti: Seuro (South-euro) i Neuro (North-euro).

   Zna se gdje i bi, ako se ikad ratosiljaju dodika, čovića, izetbegovića i ostalih lezihljebovića, u tom slučaju dospjela lijepa naša – Bosna i Hercegovina. U drugu ligu, bezbeli.

   No, budite bez brige: ta nas baja još dugo neće ugristi.

   A da je sadašnja EU, sve skupa s parlamentom, podložna svakojakim strujama i uticajima i, kao takva, nedostojna ovakvog bitisanja, pokazuje skandal prije otvaranja Sarajevske vijećnice, jedne od zacijelo najljepših građevina na Balkanu. Gospoda iz Unije su, naime, vršila pritisak na sarajevskog gradonačelnika, akademika Ivu Komšića da ukloni spomen-ploču na njenom ulazu. Ploču, da se razumijemo, na kojoj piše:

   “Na ovom mjestu su srpski zločinci u noći 25/26.8.1992. godine zapalili Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine. U plamenu je nestalo više od 2 miliona knjiga, časopisa i dokumenata. Ne zaboravite, pamtite i opominjite!

plocanavijecnici

   I, šta je tu sporno, moliću lijepo? Pa ovdje se ne govori o srpskom narodu, nego o zločincima. A zar nije svako onaj ko digne ruku na ljepotu, znanje i nauku zločinac, pa da mi ga je mati rodila?! Nije se, valjda, Vijećnica sama zapalila, kao što se ni Stari, uprkos nastojanjima pojedinih hrvatskih “znanstvenika”, onomad nije samorazorio i “ničim izazvan” srušio u mutnu Neretvu? To bi, je l’ te, bio prvi slučaj mostocida u cjelokupnoj ljudskoj istoriji!

   No, eto, izgleda da neka gospoda iz EU i u to vjeruju. Zato ih i jesam, glasajući protiv, sve do jednog, đuture poslao u mačku piterinu.

 

Goran Sarić
Autor 5.6.2014. u 15:50

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija