Šemsudin Hasić: Čovjek koji je prošao iza postera Rite Hayworth

Amer Obradović
Autor 16.11.2022. u 08:08

Izdvajamo

  • I stigla je presuda Sportskog suda u Lozani, FK Velež je tumači na svoj način, a FSBiH na svoj, ali ono što je najvažnije – skinuta je suspenzija Šemsudinu Hasiću i on opet može obavljati sve funkcije u našem fudbalu. Iako se radilo o nepravdi, Iskupljenje u Shawshanku je film pun optimizma i jednom glavni lik kaže: “Zapamti, Red, nada je dobra, možda najbolja od svega, a sve što je dobro ne može umrijeti”. Svi ti zeljkovići, beusi i ostali durići dio su nakaradnog vladajućeg sistema u kojem je sport sredstvo onih politika koje od ove zemlje žele napraviti rezervate po mjeri etnonacionalista. Do pravde se nekada mora ići i do Švicarske. Ali i poster glumice može kriti tajnu iza koje se krije put do pravde i slobode. Šemsudin Hasić je taj put našao. I poput Tima Robbinsa prošao iza postera Rite Hayworth.

Povezani članci

Šemsudin Hasić: Čovjek koji je prošao iza postera Rite Hayworth

foto: sportsport.ba

Udarali su ga đonom gdje god su ga stigli. I politika i protivnički fudbalski mešetari. Opet se preživljavalo i nekako dihukalo. A za to preživljavanje najzaslužniji su bili i ostali navijači, Rođeni, kojima je crveni klub smisao bitisanja i znak da se prkos ipak isplati.

Piše: Amer Obradović

Kad je srušen Stari most za momenat se zemaljska kugla prestala okretati oko Sunca. Narod koji je bio stjeran između Huma i Podveležja bio je u bezizlaznoj situaciji, poput Indijanaca, Džeronima i njegovih Apača, koji svoju kožu ipak ne prodaju tako lako. Dok je jedan simbol Mostara i slobode ronio prema dnu Neretve, onaj drugi, Fudbalski klub Velež (nije slučajno na jednoj od zastava vjernih navijača Red Army upravo lik mitskog indijanskog ratnika), bio je osuđen na progonstvo i nestanak. U tom rezervatu koji je bio namijenjen svemu što je disalo od Vranjevića do Drežnice, teško je bilo održati te simbole. Simboli ne daju život, ali ga oni čine vrijednim življenja. Ta slobodoljubivost i istrajnost u bezizlaznoj borbi očuvali su te simbole, kojima je nakon rata trebalo dati novi početak.

Dok je povratak Starog ipak bio neminovan, za Velež se valjalo nastaviti boriti. I bilo je ispadanja u niži rang takmičenja, igranja po livadama na kojima su umjesto tribina bile mješalice za beton i autobuska stajališta – tamo gdje ni noga rahmetli Nisveta Džanke nije kročila… Da, bilo je i majstora poput Ace Obada, Mrkve Velagića, Ševke Okića ili Admira Vladavića. A opet, bilo je prema tom istom Veležu mnogo nepravde. Udarali su ga đonom gdje god su ga stigli. I politika i protivnički fudbalski mešetari. Opet se preživljavalo i nekako dihukalo. A za to preživljavanje najzaslužniji su bili i ostali navijači, Rođeni, kojima je crveni klub smisao bitisanja i znak da se prkos ipak isplati.

Zaokret ka boljem je počeo 28. jula 2016. godine kada je za predsjednika Upravnog odbora FK Velež izabran Šemsudin Hasić, dotada malo poznati vlasnik farmaceutske kompanije Hercegovinalijek. Mediji su pisali da je i školovani pilot koji je dao doprinos u odbrani Bosne i Hercegovine. Koliko znam, Hasići su inače iz Dubrava, plodne visoravni gdje se nekada igrao ”Vrhovnik”, najbolji malonogometni turnir u tom dijelu Hercegovine. Tačna lokacija te porodice je Hasića Glavica, koja se nalazi blizu Domanovića, Rečica, na putu prema Bivoljem Brdu, Pijescima i Gubavici – mjestima koje su generacijama davale dobre fudbalere, među njima i one najbolje Veležovce, kao što su Meho Kodro ili Ibro Rahimić. Dakle, Šemso Hasić je iz tog kraja, iz te crvenice zemlje kojoj je pogled na planinu Velež prirodni horizont slobode.

Pod Hasićevim vodstvom doveden je trener Feđa Dudić, a Velež je nakon 30 godina zaigrao u Evropi – u Atini je na penale pao i AEK. Prošle godine je osvojio i Kup Bosne i Hercegovine, očekivalo se da za stogodišnjicu kluba, ove 2022. godine, napravi još bolji rezultat, a onda su glavešine iz Fudbalskog saveza odlučile da Veležu stanu na glavu. Kao odličan povod za tu akciju bio je sramotan incident nakon utakmice Velež – Borac, kada je u tunelu kod Jablanice zapaljen automobil sudiji Sabriji Topaloviću. Glavešine iz Saveza su odlučile da krenu od glave, one Veležove – i suspendiraju Hasića. Za navedeni incident potpuno nedužni predsjednik Veleža našao se u teškoj situaciji, nešto poput Andyja Dufresnea u filmu Iskupljenje u Shawshanku, koji je nepravedno osuđen na služenje dvostruke doživotne kazne u zatvoru Shawshank. Pošto su mu u vlastitoj državi bila zatvorena sva vrata, Hasić je svoju rupu iza postera Rite Hayworth potražio na međunarodnom sportskom sudu u Lozani. U spomenutom filmu je sposobni bankar Andy Dufresne, zatvorenik broj 37927, kojeg maestralno igra Tim Robbins – spasio sebe ali i Ellisa “Red” Reddinga (Morgan Freeman), tako što je s malenim čekićem (kojeg je krio u Bibliji) godinama kopao tunel iz ćelije zatvora. Otvor u tunel krio je velikim posterom tada najizazovnije glumice Rite Hayworth…

I stigla je presuda Sportskog suda u Lozani, FK Velež je tumači na svoj način, a FSBiH na svoj, ali ono što je najvažnije – skinuta je suspenzija Šemsudinu Hasiću i on opet može obavljati sve funkcije u našem fudbalu. Iako se radilo o nepravdi, Iskupljenje u Shawshanku je film pun optimizma i jednom glavni lik kaže: “Zapamti, Red, nada je dobra, možda najbolja od svega, a sve što je dobro ne može umrijeti”. Svi ti zeljkovići, beusi i ostali durići dio su nakaradnog vladajućeg sistema u kojem je sport sredstvo onih politika koje od ove zemlje žele napraviti rezervate po mjeri etnonacionalista. Do pravde se nekada mora ići i do Švicarske. Ali i poster glumice može kriti tajnu iza koje se krije put do pravde i slobode. Šemsudin Hasić je taj put našao. I poput Tima Robbinsa prošao iza postera Rite Hayworth.

Amer Obradović
Autor 16.11.2022. u 08:08