Senad Pećanin u Banja Luci: Strah vas je otkrića nalogodavaca ubistva Srđanovog oca

Izdvajamo

• Ako niste znali, otkriću vam bitnu činjenicu: ne terorišu i ne proganjaju Srđana Šušnicu moćni dijelovi vlasti zbog njegovih javno objavljenih stavova, zbog njegovih akademskih i autorskih tekstova koji su prilog ovoj disciplinskoj prijavi. Siguran sam da ni vi, ni Srđan Šušnica, ne mislite da on predstavlja opasnost po Republiku Srpsku, po njene institucije i organe ili po njene građane. Pravi razlog jeste pokretanje prve ozbiljne istrage o svirepom ubistvu Srđanovog oca 1992. godine u Banja Luci. Možda neki od vas i ne znaju ko su nalogodavci tog zločina, možda neki od vas ne znaju da je istraga nadležnog banjolučkog tužilaštva prije njenog naprasnog obustavljanja otkrila njihova imena, možda vi ne znate da je Tužilaštvo BiH preuzelo istragu o ovom slučaju, a možda vi i ne znate da su oba nalogodavca tog ubistva i tada i danas jedni od najmoćnijih ljudi u Republici Srpskoj.

Povezani članci

• Predstavnica OSCE-a za slobodu medija zabrinuta zbog prijetnji novinarima u Bosni i Hercegovini
• Već viđeno?
• Pucanj u noći
• Visoki oficir Oružanih snaga Ujedinjenog Kraljevstva u posjeti Bosni i Hercegovini
• GS: Borjana Krišto je dokaz da je HDZ kriminalna i parazitska organizacija
• Vladavine Ljube Bešlića: Godine smrada i kancera

U Banja Luci je 20. februara, u Glavnoj službi za reviziju Republuke Srpske, održana rasprava u disciplinskom postupku protiv Srđana Šušnice zbog “teže povrede radne dužnosti”. Šušnici je pripremljen otkaz zato što je u svojim tekstovima i javnim istupima “iznosio stavove suprotne stavovima zvaničnih institucija Republike Srpske”, kako je to u disciplinskoj prijavi naveo glavni revizor Jovo Radukić.

Obraćanje u raspravi u disciplinskom postupku koji se po zahtjevu Glavnog revizora Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske Jove Radukića vodi protiv Srđana Šušnice, uposlenika Glavne službe na radnom mjestu “revizor učinka”,

“zbog toga što postoje osnovi sumnje da je: u periodu od 26. jula 2015. godine do 25. aprila 2018. godine javno manifestovao svoja politička uvjerenja na štetu ugleda Glavne službe za reviziju Republike Srpske i suprotno interesima Glavne službe za reviziju Republike Srpske na način da je učestalo iznosio stavove kao što su: da je Republika Srpska “genocidna tvorevina”, da “vlasti u RS i Srbiji zloupotrebljavaju Dejton za multipliciranje i ponavljanje nepravde te za učvršćivanje svih posljedica genocidnog homogeniziranja Srba na jednoj očišćenoj teritoriji” i drugo, čime je počinio težu povredu radne dužnosti iz člana 34. stav 2. tačka đ) Zakona o reviziji javnog sektora Republike Srpske (“Sl. glasnik Republike Srpske, broj 98/05 i 201/14), odnosno, člana 4. tačka v) Pravilnika o disciplinskom postupku u Glavnoj službi za reviziju javnog sektora Republike Srpske, a u vezi sa članom 28. stav 3. tačka a) Zakona o reviziji javnog sektora Republike Srpske.”

Tacno. net donosi izlaganje Šušnicinog advokata Senada Pećanina na jučerašnoj rapravi    

Poštovani predsjedniče Komisije, poštovane članice i članovi Komisije,

Evropska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama u članu 10. određuje: “Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu posjedovanja spostvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice.”

Ustav BiH, u članu  2., određuje: “Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima”.

Član 3. Ustava Bosne i iHercegovine određuje: “Sva lica na teritoriji BiH uživaju ljudska prava i slobode iz člana 2. ovog stava”, što uključuje i d) pravo na ličnu slobodu i sigurnost, g) slobodu misli, savjesti i vjere i h) slobodu izražavanja.

Član 4. Ustava BiH određuje: “Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog ustava, osigurano je svim licima u BiH bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status”.

I Ustav Republike Srpske, u članu 10., određuje da su “Građani Republike Srpske ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovjest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo”, kraj citata.

U članu 25. Ustav Republike Srpske određuje: “Zajamčena je sloboda misli i opredjeljenja, savjesti i uvjerenja, kao i javnog izražavanja mišljenja”.

Član 27. Ustava Republike Srpske određuje da je “naučno, kulturno i umjetničko stvaranje slobodno”.

U članu 32. Ustava Republike Srpske se navodi: “Građani imaju pravo da javno iznose mišljenje o radu državnih i drugih organa i organizacija…”

U pozivu koje mi je upućen, kao pravni osnov za ovaj disciplinski postupak navodi se član 34. stav 2. tačka đ) Zakona o reviziji javnog sektora Republike Srpske.

Poštovane dame i gospodo, osjećam se pomalo neugodno zbog elementarne pravne nepismenosti demonstrirane pozivanjem na ovaj član, a evo i zašto:

Stav 1. ovog člana glasi, citiram: “Zaposleni će se smatrati disciplinski odgovornim za povrede službenih dužnosti, koje su rezultat njegove krivice, utvrđene ovim zakonom.”

Sav pravni besmisao pozivanja na ovu zakonsku odredbu ogoliće vam se u svoj svojoj punini ako postavite sebi sljedeće pitanje: koju je to službenu dužnost, svojom krivicom, povrijedio vaš kolega Srđan Šušnica time što je konzumirao pravo na javno izražavanje mišljenja i pravo na političko uvjerenje garantirano i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i Ustavom BiH i Ustavom Republike Srpske?

Dalje, u tački đ) stava 2. člana 34. Zakona o reviziji javnog sektora Republike Srpske se kaže da povredu službenih dužnosti predstavlja, citiram, “preduzimanje aktivnosti ili postupaka koji su u suprotnosti sa interesima Glavne službe”.

Molim vas, probajte sebi, ne morate meni, odgovoriti na sljedeće pitanje: kako je moguće da je korištenje prava koje je garantirano i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i Ustavom BiH i Ustavom Republike Srpske u suprotnosti sa “interesima Glavne službe”?

Disciplinska prijava u ovom postupku poziva se i na stav 3. člana 28. Zakona o reviziji javnog sektora Republike Srpske. Međutim, ni ovaj, a niti jedan zakon ne predviđa njegovu primjenu u skladu sa principom “švedskog stola”, po kojem možete uzeti samo ono što u određenom trenutku odgovara nečijim željama ili potrebama. Da li ste pročitali i stav 1. istog člana, u kojem se kaže: “Zaposleni u Glavnoj službi za reviziju dužni su pri izvršavanju svojih poslova i zadataka osiguravati poštivanje Ustavnih i zakonskih odredbi u Republici.” Da li je gospodin Srđan Šušnica, čak i da je počinio ono što mu stavlja na teret, a što je garantirano – i što vam stalno svjesno naglašavam, i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i Ustavom BiH i Ustavom Republike Srpske – činio tokom “izvršavanja svojih poslova i zadataka”?

Interpretacijom zakonske odredbe na kojoj se bazira disciplinska prijava ogoljeni su  pravi motivi pokretanja ovog postupka. Naime, niti jednom riječju disciplinska prijava se ne bazira ili makar oslanja ne eventualnu povredu radnih dužnosti i obaveza gospodina Šušnice. Ono što tišti i što su pravi motivi podnosioca disciplinske prijave i ( ili ) njegovog nalogodavca ili nalogodavce jesu njegovi javno obznanjeni politički i moralni stavovi.

Poštovane dame i gospodo, vi jeste uposlenici Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske i jeste imenovani članovi Komisije za disciplinski postupak broj 01/0615-462/18. Ali, vi niste i nemate pravo biti politički i moralni policajci i sudije koji će suditi gosp. Šušnici zbog toga što je povjerovao da Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, Ustav BiH i Ustav Republike Srpske važi i za vas, ali i za njega.

Tragikomično je i pozivanje podnosioca disciplinske prijave u ovom postupku na član 4. stav v) Pravilnika o disciplinskom postupku u Glavnoj službi za reviziju javnog sektora Republike Srpske. A evo i zašto:

U navedenoj odredbi se kaže: “Teže povrede radnih dužnosti su i nedostojno, uvrjedljivo ili na drugi način neprimjereno ponašanje prema pretpostavljenim, drugim zaposlenim, građanima, pravnim i fizičkim licima.”

Nažalost, u svom pravnom besmislu disciplinske prijave njen podnosilac ima nesavladive probleme ne samo sa međunarodnim konvencijama koje je prihvatila BiH, ustavima i BiH i Republike Srpske, već i sa disciplinskim pravilnikom.

Prvo, prema kojim tačno pretpostavljenim, prema kojim tačno drugim zaposlenim, prema kojim tačno građanima, prema kojim tačno pravnim i fizičkim licima se gosp. Šušnica nedostojno, uvrjedljivo ili na drugi način neprimjereno ponašao?

Drugo, kojim se to tačno radnjama gosp. Šušnica nedostojno, uvrjedljivo ili na drugi način nepristojno ponašao?

Treće, kako je i teorijski i praktično moguće da korištenjem svog garantiranog prava na javno iznošenje svojih moralnih, političkih i naučnih stavova počini krimen koji mu se disciplinskom prijavom stavlja na teret.

Gospodinu Jovi Radukiću, glavnom revizoru Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske, zaista nije bilo lako. Osim što je nadređeni i vama i vašem kolegi Šušnici, on je istovremeno i podnosilac disciplinske prijave (“Zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka”) protiv gospodina Šušnice. Ali, ne samo to: on je svojim rješenjem od 19. 10. 2018. godine imenovao diplomiranog ekonomistu Gorana Štrbca da provede prethodni postupak za utvrđivanje povrede radne dužnosti od strane Srđana Šušnice; ali, ni to nije sve: gospodin glavni revizor je istog dana, 19. 10. 2018. godine, donio Rješenje kojim je odredio i imenovao vas u Komisiju za disciplinski postupak protiv Srđana Šušnice. Složićemo se da je gospodin Radukić imao zaista puno posla: i da podnese disciplinsku prijavu i da imenuje uposlenika – ekonomistu koji će provesti prethodni postupak po njegovoj disciplinskoj prijavi i da imenuje komisiju sastavljenu od jednog pravnika i četvoro ekonomista koji će odlučivati o njegovoj disciplinskoj prijavi. U narodu postoji izreka, kao izraz historijskog pamćenja na mračna vremena, svi ga znate, a glasi: “Kadija te tuži, kadija ti sudi!”

Vjerovatno iz razloga preopterećenosti obimom nužnog posla koji je valjalo obaviti u pripremanju ovog postupka, potkralo se i niz tragično – smiješnih… hajde da ih nazovemo – propusta. Ogroman ih je broj, pa ću ih navesti samo nekoliko.

Glavni revizor, gospodin Radukić, svoj Zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka obrazlaže “postojanjem osnova sumnje” da je Srđan Šušnica “javno manifestovao svoja politička uvjerenja” u periodu od 26. jula 2015. godine do 25. aprila 2018. godine. Međutim, u prilogu kojim potkrepljuje svoju disciplinsku prijavu koji je vama, kao disciplinskoj komisiji, dostavio Glavni revizor, gospodin Radukić, nalazi se, pod rednim brojem 1. “Monitoring funkcionisanja institucija za reviziju javnog sektora za period 2011.-2012.”, Srđan Šušnica, Transparency International BiH, Avgust 2013. Meni se čini prilično nemogućim da se bilo koji datum iz avgusta 2013. uklapa u vremenski period od 26. jula 2015. do 25. aprila 2018. godine, a upravo taj period “manifestovanja svojih političkih uvjerenja Glavni revizor, gospodin Radukić, obuhvata svojom disciplinskom prijavom. Nažalost, to nije jedini uveseljavajući dokaz koji nudi Glavni revizor, gospodin Radukić. Tako kao dokaz za inkriminirano djelovanje gospodine Šušnice u periodu od 26. jula 2015. do 25. aprila 2018. godine on vam je poslao i tekst “Evropska prestonica kulturocida – od evropskog do našeg fašizma i nazad” koji je objavljen na portalu građanske Vojvodine “Autonomija” – obratite, molim vas, pažnju na datum – 29. maja 2018. godine. Dakle, tekst koji je objavljen nakon perioda na koji se odnosi disciplinska prijava. Nažalost, nisu to jedini primjeri ozbiljnog nesporazuma Glavnog revizora sa datumima: možda i nije lako “isprve” uočiti da vam kao prilog i dokaz svoje disciplinske prijave šalje i tekst “Zamislite naše živote bez Karadžića i inih” od 25. marta 2016. godine i tekst od 23. februara od 2016. godine i tekst od 24. avgusta 2018. godine i tekst od 15. oktobra 2018. godine i tekst od 22. oktobra 2018. godine i tekst od 30. oktobra 2018. godine, pa onda i “Demant Ureda za reviziju institucija u FBiH, Sarajevo” od 07. 11. 2013. godine, pa je tu i video dokaz sa youtube-a od 26. aprila 2018. godine, pa tekst od 25. septembra 2018. godine (komada dva, istog datuma), pa od 08. avgusta 2018. godine, pa od 17. avgusta 2018. godine… Pa je tu i dokaz bez datuma pod naslovom “Davida je ubila istorija RS”, pa onda tekst od 03. maja 2018. godine, pa od 09. maja 2018. godine… A podsjećam još jednom: disciplinska prijava se odnosi na period od 26. jula 2015. do 25. aprila 2018. godine.

Nadam se da gospodin Radukić, ne pristupa obavezama u obavljanju odgovorne funkcije Glavnog revizora sa ozbiljnošću sa kojom je pristupio dokazivanju vlastitih “osnova sumnje” o javnim stavovima gospodina Šušnice. Ja se, shodno svom obrazovanju i profesiji razumijem u pravne postupke, a o reviziji javnih ustanova u Bosni i Hervegovini znam vrlo malo. Međutim, ono što pouzdano znam jeste da se odluke u pravnim postupcima donose na osnovu striktno propisanih pravnih propisa i prezentiranih dokaza. Možda se u revizorskim postupcima odluke baziraju na autoritetu funkcije ili osobe koja funkciju obavlja ili, pak, organa nad kojim se vrši revizorski postupak. Mi jesmo u u revizorskoj instituciji, ali bi se ovdje, ipak, trebalo raditi o pravnom postupku.

Poštovane dame i gospodo, uočavate da se u svom obraćanju vama često pozivam na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Činim to zato što se ova konvencija neposredno primjenjuje i u Sarajevu i u Zavidovićima i u Laktašima i u Banja Luci; pozivam se na nju zato što je ona iznad svih zakona i svih 14 ustava u našoj zemlji, a na sreću i iznad disciplinskog pravilnika na koji se podnosilac prijave poziva. Činim to zato što se čak i u slučajevima kada su naši ustavi u zakoni u suprotnosti sa njom – primjenjuje Konvencija. Srećom, veliki dijelovi naših ustava i najveći broj naših zakona jesu u suglasju sa konvencijom. Nažalost, disciplinski pravilnik u interpretaciji na koju se poziva podnosilac ove disciplinske prijave – to nije. Konvencija pruža, ne slučajno, zaštitu temeljnih prava “svakome”. Ovo znači da se to “svakome” ne odnosi samo na građane, niti se uslovljava prebivalištem ili boravištem, stepenom obrazovanja ili društvenim statusom, već se doslovno odnosi na sve osobe pod jurisdikcijom neke države, u ovom slučaju Bosne i Hercegovine, uključujući i uposlenike Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske.

Poštovani predsjedniče disciplinske komisije, poštovane članice i članovi, jedan od razloga zbog kojih vam pokušavam u svojoj najboljoj namjeri, u skladu sa mojim obrazovanjem i profesijom, približiti ključni aspekt ovog postupka – pravni, jeste i moj uvid u Rješenje o imenovanju komisije za ovaj disciplinski postupak. Iz tog rješenja vidim da je od vas pet, samo jedan član, odnosno članica – pravnica. Vi ostali ste ekonomisti. Ja o ekonomiji znam nedovoljno da bih se usudio sa sigurnošću donositi zaključke o eminentno ekonomskim, stručno-ekonomskim pitanjima. Nažalost, dovedeni ste u poziciju da presuđujete u prevashodno pravnom postupku.

Iz tog razloga želim da vam ukažem i na još jednu dimenziju ovog postupka koja će vam vjerovatno biti i znatno bliža, makar čisto ljudski, od pravne.

Pod pretpostavkom da niste od vašeg kolege Šušnice osobno upoznati sa stravičnim prijetnjama, ponižavanju i pritiscima kroz koje on i članovi njegove porodice godinama prolaze, siguran sam da ste makar djelimično o tome upoznati iz desetina domaćih i stranih medija koji su objavljivali i objavljuju detalje o teroru kojem je izložen. Dio takve prakse kojoj je vaš kolega izložen prijavio je nadležnim organima Republike Srpske. Nažalost, ne samo da od njih nije dobio zaštitu na koju ima zakonsko pravo, već – suprotno. Ali, vas ne želim da opterećujem time.

Međutim, ono što vam želim otvoreno reći je sljedeće: ova disciplinska prijava jeste dio arsenala terora koji moćni dijelovi vlasti u Republici Srpskoj provode nad vašim kolegom Srđanom Šušnicom.

Ako niste znali, otkriću vam bitnu činjenicu: ne terorišu i ne proganjaju Srđana Šušnicu moćni dijelovi vlasti zbog njegovih javno objavljenih stavova, zbog njegovih akademskih i autorskih tekstova koji su prilog ovoj disciplinskoj prijavi. Siguran sam da ni vi, ni Srđan Šušnica, ne mislite da on predstavlja opasnost po Republiku Srpsku, po njene institucije i organe ili po njene građane. Pravi razlog jeste pokretanje prve ozbiljne istrage o svirepom ubistvu Srđanovog oca 1992. godine u Banja Luci. Možda neki od vas i ne znaju ko su nalogodavci tog zločina, možda neki od vas ne znaju da je istraga nadležnog banjolučkog tužilaštva prije njenog naprasnog obustavljanja otkrila njihova imena, možda vi ne znate da je Tužilaštvo BiH preuzelo istragu o ovom slučaju, a možda vi i ne znate da su oba nalogodavca tog ubistva i tada i danas jedni od najmoćnijih ljudi u Republici Srpskoj.

Poštovane dame i gospodo, članovi Disciplinske komisije, jasno je da je upravo ovo motiv pokretanja ovog disciplinskog postupka baš sada. Ako pogledate te nesretne datume javnog objavljivanja akademskih i autorskih radova i istupa gospodina Šušnice, kojim je tako nespretno Glavni revizor obrazložio svoju disciplinsku prijavu, vidjećete da se radi o peridu dužem od šest godina. Pitam Glavnog revizora: kako je mogao prespavati čitav taj period u kojem je opasni Srđan Šušnica narušavao ugled Republike Srpske? Zašto tokom čitavog perioda nije pokrenuo disciplinski postupak po uzoru na ovaj? Ja ću vam odgovoriti: zato što ni tada, ni danas, Srđan ni na koji način nije ugrožavao Republiku Srpsku: Ali, svojim hrabrim svjedočenjem i ukazivanjem na tragičnu sudbinu svog časnog i hrabrog oca Srđan Šušnica jeste ugrozio moćne zločince oko kojih se polako steže ruka zakašnjele pravde.

Na kraju, mada će vam zvučati možda paradoksalno, Srđan Šušnica će svaku vašu odluku primiti mirno. I to zbog toga što je njegov ljudski, moralni ulog u cijeloj ovoj priči puno veći od mogućnosti da vašom odlukom ostane bez posla, a njegova porodica, supruga i djeca, ostanu bez sredstava za život. Da se pitalo pravo, do ovog postupka ne bi ni došlo; da se pita pravo, znao bih kakvu jedinu odluku možete donijeti. No, želim i da vam, iskreno, ljudski, olakšam tešku ulogu u kojoj ste se našli bez svoje volje, odlukom Glavnog revizora. Da je ovo literatura, i da nisu naši tužni životi, da je ovo radnja nekog romana Mihaila Bulgakova ili Georga Orwela, složićete se: kako bi to bio moćan naslov – “Glavni revizor protiv Srđana Šušnice”. Ako donesete odluku zbog koje ste i imenovani u disciplinsku komisiju, u skladu sa nalogom onog koji je podnio disciplinsku prijavu, dakle, istog onog koji vas je i imenovao u ovu komisiju, i Srđan i ja ćemo imati razumijevanja, mada ne i opravdanja za vas. Više od toga ne možemo učiniti. Nažalost, u dijalogu sa vašom savješću, u mogućoj nelagodi sa onim što ćete ugledati kad budete sami pred ogledalom – ne možemo vam pomoći. Djeličak ugleda Republike Srpske, o koji se toliko ovim postupkom oglušio njegov nalogodavac, i djeličak onoga u šta vjerujete da je današnja Republika Srpska – u vašim je rukama.

Na kraju, želim da vas podsjetim na riječi američko – britanskog filozofa i književnika Thomasa Paina, sa kraja 18. stoljeća: “Prava nisu darovi koje jedan čovjek daje drugom, niti jedna klasa drugoj klasi. Jer, ko je taj koji ih je prvi poklonio i po kakvom bi načelu uopće posjedovao pravo darivanja? Prava pripadaju čovjeku na osnovu njegovog prava na postojanje, pa, prema tome, moraju za svakoga biti jednaka.”

Poštovani predjedniče disciplinske komisije, gospodine Milovane Bojiću, poštovane članice i članovi komisije, gospođo Ljubinka Travar, gospodine Darko Pejiću, gospođo Renata Kužet Čajić, gospodine Vedrane Stanetiću, zahvaljujem vam na korektnom pozivu za učešće u raspravi u ovom postupku, te pažnji sa kojom ste me saslušali.