ŠEŠELJ ILI NEPOPRAVLJIVA SRBIJA

Povezani članci

• Zla krv je opet uzburkana
• Dodik za loše stanje u RS optužio medije Zlatka Lagumdžije i opoziciju
• Tko je sve kažnjen zbog zločina u Vukovaru
• Odgovor Viktoru Ivančiću, ili bolje kaktus nego krumpir salata
• Ljubo R. Weiss: Povodom presuda u Haagu: Mostar, Stari most – Bogdan Bogdanović i Vladimir Kreća
• Dr Srećko Đukić: Zauvek prestati sa osporavanjem i svojatanjem pojedinih naroda

Foto: novine novosadske

Stanje u Srbiji, kao i stanje u drugim zemljama nastalim raspadom nekadašnje Jugoslavije na svakom planu, od gospodarskog, preko kulturnog i obrazovnog, ocrtava dekadentnu, a u svojim krunskim trenucima i kadaveričnu ogoljelost fašističkih zabluda.

Piše: Gradimir Gojer

Događaj koji je, nesumnjivo, obilježio tjedan iza nas je povratak Haaškog uznika Vojislava Šešelja u Beograd.

To je događaj koji ne mora ništa značiti za politički život na ovim prostorima, jer su mnogi analitičari, a i dio političkog vrha Srbije, Šešeljev personalitet i njegovo političko djelovanje smjestili u prošlost?! Međutim, povratak vojvode, miting koji je održao u centru Beograda, kao i interesiranje medija za taj događaj, itekako su posljedični za život na našim prostorima.

Prosto je nevjerojatno da je nakon toliko godina tamnovanja u Scheveningenu haški tribunal odlučio da baš u ovom trenutku (!!!?) Šešelja pošalje da nastavak liječenja provede u Beogradu. Ta činjenica može govoriti mnoge stvari… U ovom tekstu zadovoljiti ću se da govorim o nekim krupnicama političkog života kod nas, obodno, tangentno vezanim za vojvodin dolazak u Beograd. Notorna je istina da se miting poput onog koji je Srpska radikalna stranka organizirala u povodu dolaska svoga lidera ne bi mogla organizirati niti u jednoj civiliziranoj državi Europe.

Način na koji je miting organiziran, dekor i ikonografija više govore o sadašnjoj vlasti u Srbiji negoli o organizatorima – SRS! Iz ove proste slike koja se nameće nakon pregleda portala i prelistavanja tiskovina isčitava se sav talog onoga što se zove politička scena u Srbiji posljednjih četvrt stoljeća. Jer, Srbija nikada u poslednjih dvadeset pet godina nije rekla odlučno NE fašizmu, još manje je rekla odlučno NE srbo-četničkom nacionalizmu, a iz svega ovoga proizilazi da uopće nije bitno ko je bio na vlasti u Republici Srbiji za to vrijeme, osim kratkog perioda Zorana Đinđića?!

Mijenjale su se vlasti, dolazili su novi ljudi, ali niti jedan od ljudi koji su došli na čelo Srbije niti jednog trenutka nije jasno i glasno učinio ono što bi svaki ozbiljan europski državnik učinio, a to je da se ogradi, da osudi i da konačno utemelji logiku koja osuđuje se vrste naci-fašizma, što se ovih dana u svom najjarkijem obliku povampiruje na ulicama Beograda.

Zapravo, netačna je riječ: povampiruje! Srbo-četnički fašizam trajna je odlika režima i političkog života u Srbiji u posljednjih četvrt stoljeća. Dugo i predugo čeka se stvarni brantovski gest nekog od državnika u Srbiji. Prosto je nevjerojatno da međunarodna zajednica, ma šta pod tim podrazumjevali (!), ima strpljenja da radi i surađuje sa onima koji nemaju ni truna obraza, koji nemaju moralne odvažnosti da se suprotstave srbo-četničkom nacionalizmu i oblicima otvorene fašizacije srpskoga društva. Dapače, međunarodni je faktor, da se ne zavaravamo, na vlast u Srbiji doveo dvojicu dojučerašnjih vojvoda – četnika Tomislava Nikolića i početnika Aleksandra Vučića. Valjda te inozemne diplomate u vlastitom neznanju, zabludjelosti ili nečem trećem vjeruju da je moguće da u jednom trenutku okorjeli četnici postanu barjaktari demokracije???! Ovog trenutka niti ne želim komentirati pojedine izjave tog četničko-početničkog dvojca, kada je u pitanju dolazak Šešelja u Beograd. Jer, nisam niti osjetio niti čuo, niti vidio da je netko od njih ozbiljnije progovorio o ovoj temi. Istina, Republika Srbija je dala dozvolu da se, vjerojatno, temeljem njenih ustavnih načela, građanin Šešelj može vratiti u svoju zemlju. Istina, da budemo precizni, data je i garancija da se vojvoda Šešelj može deportirati ponovo u ćeliju ako to neko iz Haaga zatraži. Dugotrajno ašikovanje režima u Srbiji sa četnicima i nasljednicima četništva moralo je poroditi omogućavanje dolaska Šešelja i održavanje mitinga usred Beograda. To su činjenice koje, nažalost, ne smetaju niti bodu oči nikome, ne samo u Srbiji, nego i u državama koje su bile predmetom agresije Miloševićevog režima, čija je udarna igla bio Vojislav Šešelj sa svojim četničkim odredima. Da nema časnih žena dubokim bolom udruženih u udrugu Majke Srebrenice, ne bih vidio niti čuo ozbiljnije reagiranje iz Bosne i Hercegovine. Ovdašnja vlast, očito, ne želi i ne smije da se zamjeri svojim međunarodnim mentorima, koji se, tetošenjem Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, a sad dovođenjem i Vojislava Šešelja u Srbiju, otvoreno stavljaju na stranu onih koji su tisuće i tisuće majki, sestara, djece ucvilili prije četvrt stoljeća. Stanje duha u Republici Srbiji iskazano na mitingu potpore vojvodi Šešelju, ali i skandiranjem na aerodromu „Nikola Tesla“, pozivanje na ponovni okup četnika pjesmom „Sprem’te se, sprem’te četnici!“, nacionalističke kavalkade na sportskim događajima u Srbiji – sve to za vlast u BiH ne postoji. Kao da su Šešeljevi ratnici vojevali negdje izvan BiH, kao da nisu bili nazočni na brdima oko Sarajeva. Međunarodna zajednica je dolaskom Šešelja u Beograd potpisala još jedan od sramnih akata kapitulacije pred srpskim fašizmom!

Cjelokupna politička situacija na Balkanu nije pretrpila bitniju izmjenu rakursa iz kojeg je treba promatrati, ali je sigurno da latentno bolesno srpsko društvo, oboljelo od najteže bolesti naci-fašizma, nije bolje ocrtao nitko doli sam Šešelj. Na tom planu dvije njegove izjave su najkarakterističnije: „…U Beograd nisam došao da se lečim nego da se svetim…“ i „…Dva moja kancera zovu se Toma Nikolić i Aleksandar Vučić.“ Teško oboljelo srpsko društvo maženo i tetošeno od međunarodnog faktora neće lako izići iz agonije.

Dubina agonije srpskoga društva pojačava se iz dana u dan propadanjem, i to svakominutnim, većeg dijela srpskoga puka u provalije vjersko-nacionalističkih svetkovina. Rijetke su crkve u svijetu koje blagosiljaju zločine kao što to čini srpsko-pravoslavna crkva. Današnja pojava Vojislava Šešelja na crkvenoj svetkovini, na kojoj nije bio nazočan samo srpski patrijarh, već i jedan od vođa pravoslavlja u svijetu, pokazuje da je društvo, koje je zapalo u toliku crkvenu, tamjanom okađenu strast, daleko od izlječenja!

Srpski nacionalizam u svom inkliniranju prema fašizmu niti jednog trenutka nije u posljednih četvrt stoljeća bio bez zaštite srpsko-pravoslavne crkve.

Nažalost, u Međunardnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju sudi se samo dijelu izvršitelja opakog fašističkog nauma nastalog u glavama vođstva SANU. Ne sudi se, nažalost, podstrekačima obučenim u mantije, niti podstrekačima iz medija. Ti podsterkači koji pripadaju crkvi i medijima svojevrsni su garant mojoj tezi o trajnom propadanju u ono što se zove ponor fašizma! Stanje u Srbiji, kao i stanje u drugim zemljama nastalim raspadom nekadašnje Jugoslavije na svakom planu, od gospodarskog, preko kulturnog i obrazovnog, ocrtava dekadentnu, a u svojim krunskim trenucima i kadaveričnu ogoljelost fašističkih zabluda.

Ne mogu bh. političari biti vjerodostojni svojih smjeranja, pa i programa svojih političkih stranaka, budu li šutjeli na metastaziranje fašističkog zla preko Drine!