Sinan Alić: Zašto Dodikov prijatelj brani hrvatskog konzula?

Povezani članci

• Bilježnica Robija K.: Grčkanje na muliću
• 09. studeni/novembar 1995. – DVIJE GODINE POSLIJE
• Scenarij za kraj: Poslije HDZ-a – potop
• Fritula prvaka
• Pančić: Horgoš u Beogradu
• Teofil Pančić: Istina je ,izgubili smo Kosovo

Kada je Dodikov prijatelj, prije nekoliko godina, mislim da je bilo u predvečerje nekih izbora, u svoju emisiju na OBN-u pozvao Glavnog Baju Republike Srpske, nešto ga pitao, a onda, ushićen njegovim odgovorom, kliknuo:  Bar sada znam za koga ću ja glasati, ja sam se pitao može li novinarstvo još dublje u sunovrat? Ispostavilo se da može.

Piše: Sinan Alić- Oslobođenje

Nije prošlo puno vremena i Dodikov prijatelj je osvanuo na ekrenima  Televizije Republike Srpske. I sada je, bar on to tvrdi, prijatelj sa Glavnim Bajom. Nije izgovorio, ali to se, valjda, podrazumijeva  – Dodikov prijatelj je pojačao banjalučku TV Bastilju upravo na sugestiju Glavnog Baje. I odmah je nastavio sa dodvoravanjem. Ništa Dodikovom prijatelju nije bilo sveto, pa je, kao i Glavni Baja, u svojoj emisiji relativizirao istinu o stradanju na tuzlanskoj Kapji. Treba opravdati ukazano povjerenje

 I evo ovih dana Dodikov prijatelj je u još jednoj u nizu afera koje su potresle bosanskohercegovačko javno mnijenje. Neko ga je spomenuo (otkud stalno on) u vezi sa navodnim naoružavanjem selefija od strane hrvatskih obavještajnih krugova i njihovih saradnika u BiH. Dodikov prijatelj, perjanica “uvlačiguz novinarstva” je spomenut jer je nekoliko mjeseci vozio službeni auto sa diplomatskim tablicama, kako on reče, vlasništvo konzula Republike Hrvatske, Ivana Bandića. Gostujući u TV Face Dodikov prijatelj ne trepnuvši reče da Bandić nije obavještajac nego konzul. Ma nemojte kaz’ti. Sveto pravilo obavještajaca: jednom obavještajac – uvijek obavještajac. Samo se mijenja gazda. I nema tu ništa ni sporno, ni senzacionalno. Sporno je to što Dodikov prijatelj brani hrvatskog konzula u Tuzli, Ivana Bandića. Od čega li ga brani!?

 Dodikov prijatelj javno prizna da je BMW sa diplomatskim tablicama vozio od septembra prošle godine. Dakle, najmanje pet mjeseci. Je li to prekršaj? Pred tv kamerama Dodikov prijatelj se neuvjerljivo brani:  kao BMW nije mogao prevesti na svoje ime, jer je bio tuđi – u vlasništvu Ivana Bandića. Ako je to istina onda jedno pitanje vapi za odgovorom: kako to da se službeni auto sa diplomatskim tablicama daje na višemjesečno korištenje građaninu BiH. I još jedno pitanje: mogu li se CD tablice kačiti na privatno ili samo na službena vozila diplomatsko-konzularnih predstavništava u BiH!?

I još jedna pikanterija: Dodikov prijatelj prizna da je BMW platio 25.000 KM. Bilo bi dobro ako bi njegova seka Gordana Tadić dala nekom pripravniku u Tužilaštvu BiH da preispita imovinski karton Dodikovog prijatelja, jer je sasvim sigurno da plata ne može pokriti njegove nekretnine u Gornjoj Tuzli, pa ni posljednji transfer u vezi sa BMW-om. A gdje tu i alimentacija? Možda mu je, povoljnim kreditom, u pomoć priskočila Razvojna banka Republike Srpske!?

U jednom trenutku u Dodikovom prijetlju probudi se kobajagi ljudskost pa prizna da se u posljednje tri godine sa sestrom Gordanom Tadić  susreo samo tri puta na nekim sahranama, a sada će se, kako nam kaza, sa njom družiti svako veče. Možda bude od koristi? Isprazna patetika se pokušava poduprijeti još ispraznijom konstatacijom, koja u suštini razobličava “uvlačiguz novinarstvo” jer Dodikov prijatelj u emisiji TV Face tvrdi  da “ne postoji novinar u BiH koji može da ima ove infomacije, a da ih neko nije izdiktirao”. Zna to čova iz vlastitog iskustva. Ipak, sva suština je u “ovim informacijama”, a ne u tome ko ih i kome distribuira, iako je i to zanimljiva tema, pogotovo ako se radi o informacijama obavještajnih službi, koje, po Dodikovom prijatelju, ne bi trebale dolaziti u ruke ministru sigurnosti BiH. Može ministar po njima i postupati, ne daj bože!

E, od sadržaja tih informacija Dodikov prijatelj se brani, u najmanju ruku, na diletantski način.  Priča kako je on utanačio susrete Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika i Zlatka Lagumdžije (valjda da se vidi koliko je uticajan u tim krugovima); Kako je on žrtva progona Dragana Mektića (podiže čovjek sebi cijenu); Kako je on oženio Srpkinju (pa šta, i Špirić je oženio Bošnjakinju ali to mu nije predstavljalo smetnju pri kupovini luksuznih stambenih kvadrata u Beču); Kako mu je kćerka  Bošnjakinja, a on Hrvat. Nije samo rekao da li pripada legitimnim ili onim drugim Hrvatima, ali nejse, postavljam samo pitanje zašto u ovu priču uvlači nedužnu kćerku, da joj, možda, nije je povećao alimentaciju; Kako mu je Glavni Baja  sugerisao  da se smiri (zašto je uznemiren ako mu je savjest čista?), jer, navodno, skrenuo mu je pažnju, vidiš u kakvoj državi živimo, a on “jadnik” ne vidi da Glavni Baja državi BiH, kad god mu se ukaže prilika, podmeće noge; Priznaje da se sa politkom Glavnog Baje ne slaže, ali prijatelj mu je. Ovo posljednje je za Riplijevu rubriku “Vjerovali ili ne”: čovjeka koji se ne slaže sa njegovom politkom, Glavni Baja je doveo na banjalučku TV Bastilju.

Dodikov prijatelj se potpuno ufurao u ulogu  žrtve  pa poručuje: – Dragan Mektić me neće otjerati odavde. Vidi sad, kao da ga bilo ko tjera. Odakle i kuda? Osnažen prijateljstvom, precizno kopirajući Aleksandra Tijanića (Ili će preživeti Srbija, ili Zoran Đinđić) Dodikov prijatelj poručuje i prijeti: Ili Tadić ili Mektić!? Kao da je kroz usta Dodikovog prijatelja progovorio sam Glavni Baja. Omakne se to često “uvlačiguz novinarima”.  Pa, više je nego jasno da će ostati Gordana Tadić, jer Mektić je u tehničkom mandatu, a njen je tek ovjeren. Treba se nadati da će Glavni Baja lobirati za  nekog poslušnijeg ministra sigurnosti BiH kako bi njegov prijatelj i prijateljeva seka bili na miru.