Sirijska djeca

Izdvajamo

• A sirijska su djeca najveće žrtve. Sirijska su djeca izgubila vlastitu sadašnjost i budućnost. Skoro 8 miliona sirijske djece živi u strašnim uvjetima. Njih 18 hiljada izugibilo je svoje živote, tek tako. Kome su oni bili krivi? I svakoga dana rušilačka ratna tragedija odnosi sa sobom sirijske djevojčice i dječake. Samo u prvi nekoliko dana veljače, u Siriji je poginulo oko 500 djece.

Povezani članci

• Skandalozna izjava ministra Gorana Mutabdžije: Najbolje rješenje je ukidanje škole u Konjević Polju
• Belma Žiga: Fenomen “Dvije škole pod jednim krovom” je kontekst socijalnog isključivanja
• Zemlja suvišnih ljudi
• Periskop: Tko su stručnjaci? Oni su stručnjaci!
• Zemlja kalašnjikova
• Kad porastem bit ću djevojčica
  Štikle broj 46

Foto: Khaled Khatib/AFP/Getty Images

Ima li pera koje bi bilo u stanju opisati bol sirijskog djeteta što mu je nanose „dobri i loši“ teroristi?!

Piše: Saeid Abedpour 

Do prije pet godina, dok je Sirija bila jedna srednje razvijena arapska zemlja sa sekularnim državnim uređenjem, zemlja prilično razvijenog miroljubivog suživota među pripadnicima različitih religijskih i etničkih skupina, zemlja sa 90% pismenog stanovništva, zemlja besplatnog obrazovanja,.. malo ko je mogao zamisliti da će mir tako brzo, naprečac, napustiti sirijsko društvo. Prije pet godina Sirija nije imala vanjskoga duga prema zapadu,  a nivo sigurnosti i razvijenosti civilinog društva u ovoj je zemlji bio mnogo iznad onoga u Saudijskoj Arabiji, Emiratima, Kataru i drugim arapskim zemljama. Sirijom nije vladala vehabijska ideologija, niti rigorozni vjerski propisi, ali ni krajnji totalitarizam kakav je krasio režim Saddama Huseina u susjednom Iraku. Sirija je imala prilično samoodrživu ekonomiju i neeksploatisane izvore nafte i plina. Prije pet godina u Siriji nije bilo poginulo 270 hiljada ljudi. Sirijski narod živio je u miru i sigurnosti. Prije pet godina 12 hiljada sirijske djece nije bilo nestalo diljem Evrope. Ne, oni su tada još bili sa svojim majkama i očevima, i kušali slast svojih dječijih snova i igara.

Prije pet godina, sirijski pjesnik Adunis nije ni pomišljao da bi njegova pjesma o Palestini mogla danas jednako vrijediti i za stanje u njegovoj domovini:

Dok grlim vremena klas

Glava mi vatre je plam

Kakva je to krv u pijesku?

A kakav zalazak to je?

Reci nam, vatro, šta nam je činiti

Sada?

Povijest mi u grlu zastala,

A lice zrcalo žrtve je.

Kako je gorak jezika okus

Sada.

Kako su tijesna abecede vrata,

Sada.

Do prije pet godina sve je bilo drugačije. A sada? Sirija je dans zemlja ruševina i stradanja, zemlja boli neizmjerne. Ruše je vojske mraka što se sjatiše u nju sa svih strana. Donositleji mraka u jednoj ruci drže pušku, u drugoj Kur’an. Avaj! Od velikih su igrača, i od sirijskih komšija, dobili dozvolu za krvoprolića i masovna ubijanja sirijskoga naroda. U toj uništenoj zemlji, danas, djeca su najveće žrtve. A svi su se unaokolo udružili u uništavanju njihove zemlje. Oružje je „dobrim teroristima“ Al Kaide obezbijedio Zapad. Njega ne manjka. Saudijska Arabija, Katar, Amerika, a bogme i Evropa, dali su novac za njegovu nabavku kako bi srušili Assada. Češka, Bugarska, Hrvatska i drugi isporučili su svoje pošiljke Assadovim oponentima. Turska, taj dobri susjed Sirije, postala je centar za obuku „dobrih terorista“. I tako pet godina. Sve su učinili da unište ovu zemlju i sruše njezinu vlast.

Foto: blogs.swa-jkt.com

Rat u Siriji ima zastrašujuće lice. Nema toga pera koje bi to lice vjerodostojno portretiralo i svu dubinu i težinu sirijske boli opisalo. A sirijska su djeca najveće žrtve. Sirijska su djeca izgubila vlastitu sadašnjost i budućnost. Skoro 8 miliona sirijske djece živi u strašnim uvjetima. Njih 18 hiljada izugibilo je svoje živote, tek tako. Kome su oni bili krivi? I svakoga dana rušilačka ratna tragedija odnosi sa sobom sirijske djevojčice i dječake. Samo u prvi nekoliko dana veljače, u Siriji je poginulo oko 500 djece. Danas u Sirji ne postoji niti jedno mjesto za zbrinjavanje i čuvanje prognane i izbjegle djece. Mnoga sirijska djeca, sa ili bez roditlejske pratnje, danas rizikuju svoj tek propupali žiot, zapućujući se morskim bespućem ne bi li izlaza i spasa našli drugdje. Od siječnja do rujna prošle godine više od 214 tisuća sirijske djece našlo se na popisima podnositelja zahtjeva za azil u evropskim zemljama. Svakoga dana čak 214 sirijske djece podnosi zahtjev za azil u nekoj od evropskih zemalja. Među njima su i djeca s invaliditetom, djeca bez roditelja i staratelja. U izbjegličkom sirijskom kampu u Libanonu djeca žive u potpuno nehumanim uvjetima. Neka od njih ne pohađaju školu, a većina ih radi, pomažući svojim roditeljima u osiguranju osnovnih životnih potrepština. Oni još sanjaju svijetlu budućnost i grčevito trpe teret sadašnjosti. U Turskoj se sirisjka djeca ilegalno upošljavaju u tvornicama tekstila, uz mizerne dnevnice. Ako je izbjeglištvo sirijske djece velika humanitarna katastrofa i ljudska tragedija, kako onda tek nazvati ponašanja terorističkih skupina prema sirijskoj djeci?!
Terorističke skupine poput ISIL-a, AL Nusra pokreta i Ahrar u Šam-a, podržane Saudijskom Arabijom i Turskom, jednako ubijaju sirijske civile, ne pošteđujući ni najmlađe. Zločini „umjerenih“ terorista AL Nusra pokreta i Ahrar u Šam-a, nisu ništa manji od onih koje čini ISIL. U masovnim ubijanjima civilnog stanovništva u selima Abu Zuhur, kod Idliba, zatim u Kafrišu, Tal al bejdu i drugdje, teroristi su ubili više stotina djece. ISIL masovno zloupotrebljava djecu za ostavrenje svojih ciljeva. Tako u području Rake primoravaju porodice da im predaju svoju djecu koja bivaju vrbovana i priključena postrojbama ove terorističke organizacije. Nedavno je Times izvijestio kako te porodice jednostavno nemaju izbora – daju ISIL-u svoju djecu, a zauzvrat dobiju nešto novca, hrane i odjeće. Svaka porodica za jedno mobilizrano dijete dobije 200 dolara. Ukoliko roditleji odbiju, njihovo se dijete mora priključiti jednoj od džamija u Raki, odakle opet, na koncu, završi na ratištu.  U ISIL-ovim kampovima „Halifa“, „Faruk“ i „Šeri’at“, u gradu Al Tabaka u Raki, djeca pohađaju 40-to dnevnu obuku gdje ih se podučava najstrašnijim metodama ratovanja, odsijecanja glava i sl. Sakodevno značajan broj sirijske djece izbgubi svoje nedužne živote u samoubilačkim napadima ili živom štitu na frontu.  A mnogo je sirijske djece koja su svjedočila odsijecanju glava svojih roditleja. Ima li pera koje bi bilo u stanju opisati bol sirijskog djeteta što mu je nanose „dobri i loši“ teroristi?!

Foto: www.shrc.org

Jedno je sirisjko dijete netom prije svoje smrti reklo da će sve Bogu ispričati. Da će se njemu požaliti. To dijete sada spava snom dubokim. Morski valovi, mokri pijesak i blagi lahor utihnuli su da ga ne probude. Igračke su toga djeteta pod ruševinama njegova doma još žive. Njihov krik pomiješan s jecajima sirijskih majki para nebo. A tamo daleko, neka se druga djeca veselo igraju sa svojim igračkama. Naše sirijsko dijete i dalje spava. Valovi miluju njegove ledene obraze, a ribe mu pjevaju uspavanke. Ne daju mu da se probudi. Ne daju da ga iko probudi. Valovi i ribe ga vole.  A, ljudi, šta je s ljudima?!