„Sječa glava“ zbog „kolosalne“ izborne pobjede

Marijan Vogrinec
Autor 7.6.2021. u 11:47

Izdvajamo

  • Budući da će Tomašević sljedeće četiri godine obnašati svoju dužnost zagrebačkoga gradonačelnika, na njegovo će zastupničko mjesto u tzv. Visokom domu sjesti poznata aktivistica, glumica Urša Raukar-Gamulin, a umjesto Rade Borić iz Nove ljevice (koja odlazi jamačno za buduću  predsjednicu Skupštine grada Zagreba) čelnica te stranke Ivana Kekin, poznata psihijatrica i supruga frontmana Hladnog piva Mile Kekina. HDZ će biti u poziciji poslati saborske zamjene za novog varaždinskog župana Anđelka Stričaka, sisačko-moslavačkog Ivana Celjaka i možda provesti još neke zamjene. Još nisu odlučili o svom povratku u Sabor izborni gubitnici Radimir Čačić i Damir Bajs kojega je kao bjelovarsko-bilogorskog župana pobijedio HDZ-ov Marko Marušić. Ako se Bajs vrati na Matkov trg, iz Sabora mora izaći njegova zamjena Martina Grman-Kizivat (SDP). Ako se kontroverzni bivši hadezeovac s dna kace Branimir Glavaš zainati protiv Plenkovića i njegova tzv. light HDZ-a, povući će s državnotajničkog mjesta Josipa Salapića (HDSSB) i vratiti u sabornicu glasati protiv Plenkovićevih prijedloga.

Povezani članci

„Sječa glava“ zbog „kolosalne“ izborne pobjede

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Predsjednik RH Zoran Milanović – držeći se zakona kao pijan plota – neki dan je vratio Branimiru Glavašu generalski čin i Tuđmanovo ordenje što mu je, opet silom zakona, oduzeto zbog pravomoćne presude za ratne zločine u Osijeku 1991. godine. HDZ i bivša gaf-predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović to nisu učinili, a mogli su, pa se Glavaš naljutio, a sva je javnost zinula na Milanovićev potez. Budući da je Glavaš uložio tužbu na presudu i pet godina utučenih u zatvoru u BiH, postupak je obnovljen, a Glavaš službeno – slobodan čovjek. Pa… Budu li Glavaš i Radimir Čačić na valu inata Andreju Plenkoviću, ozbiljnije će se zatresti HDZ-ova tzv. stabilna saborska većina u kojoj ta dvojica drže ključni 76. i 75. glas, naspram oporbenih ukupno 75. Iako to sluti padom vlade i izvanrednim parlamentarnim izborima, gotovo je sigurno da se to neće dogoditi 

Marijan Vogrinec

Nije uvijek istina da nova metla bolje mete niti je stara – zbog nove – za prerano odbaciti. Netom prošli lokalni/regionalni izbori ponovno su bili potvrdili tu činjenicu, duboko impregniranu u izborne/stranačke dobitke i gubitke, a bit će, je li – uglavnom retorički – opetovana u poslijeizbornim procesima tzv. sječe glava onih stranačkih operativaca što su „podbacili“ na terenu. Javni reflektori će ponajprije obasjati u tom smislu HDZ, SDP, IDS, Domovinski pokret i Most nezavisnih lista, čiji se vođe odreda hvale izbornim uspjesima (HDZ čak „kolosalnim“, sic transit), ali odreda, kao po dogovoru, najavljuju: „Temeljito ćemo analizirati što se zapravo dogodilo u lokalnim sredinama kako bismo u budućem djelovanju čim učinkovitije odgovorili na poruke birača, koje smo shvatili vrlo ozbiljno“. Zapravo, tražit će se Pedro koji – kao i svaki put dosad – ima platiti za neuspjeh, za pogrešan odabir kandidata, nesposobnost u kampanji, lošu taktiku i strategiju animiranja birača, nezanimljivost medijima, bezličan i jalov PR, neuvjerljive i birokratski nerazumljive programske slogane/poruke, etc.

Osim u slučaju Istarskog demokratskog saveza (IDS), gdje je stranački predsjednik Boris Miletić stavio svoju dužnost na raspolaganje (ponudio ostavku) zbog gubitka Pule i izborne „katastrofe u malom“ na Poluotoku gdje je tri desetljeća praktično beskonkurentni županijski i lokalni vladar, tu vrst odgovornosti – makar u ponudi, koju stranački pûk baš i ne mora prihvatiti – nisu pokazali, i neće, vođe HDZ-a Andrej Plenković, SDP-a Peđa Grbin, Domovinskog pokreta Miroslav Škoro i Mosta Božo Petrov. A itekako imaju razloga. Makar formalno, je li, iz „moralne/zapovjedne odgovornosti“ – da se Turci ne dosjete – kako bi politički vuk ostao sit, a ovce javne percepcije ozbiljnosti, poštenja i fer igre na broju. Svi će se ti vođe političkih stranaka tzv. prve i druge brzine kakofonično i na sav glas dičiti izbornim „dobitcima“, a prešućivati gubitke koji su u pravilu znatno indikativniji/veći njihov i krimen njihovih loših politika od „dobitaka“.

Izgubiti, je li, Zagreb (gdje je HDZ vladao posredstvom Milana Bandića), Split, Knin, Vukovar, Korčulu, opet polomiti zube na Sisku, Varaždinu i Rijeci te Primorsko-goranskoj županiji, izgubiti Šibensko-kninsku, etc. nije manja šteta HDZ-u od dobitka Osijeka, Varaždinske i Bjelovarsko-bilogorske županije. No, Plenkoviću je to „kolosalan izborni uspjeh“ (sic transit) te će tražiti Pedra, pardon „analizirati“ u stranačkoj infrastrukturi, zadržati pak rezultat „analize“ u sefu kao strogo pov. materijal, a na unutarstranačkim izborima – koje je obećao nakon lokalnih/regionalnih – slijedi kadrovska rošada u stranačkoj piramidi vlasti po kriterijima rezultata „analize“. Kao što smo svojedobno pisali, Plenković će upravo na  unutarstranačkim izborima dopasti rupe koju je kopao drugima: morat će odgovoriti članstvu zašto su se kao bosi na trnju proveli baš njegove uzdanice, a dobro prošli hadezeovci koji se ne smatraju njegovim, nego odabirom lokalnih/regionalnih stranačkih šerifa koji prema njemu nemaju osobiti respekt i apsolutnu poslušnost. Npr. u Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj županiji, gdje se novi župan Ivan Anušić, bivši šef propale predsjedničke kampanje Kolinde Grabar-Kitarović, drznuo na „težak politički grijeh“. Kazao je da bi – da živi u Zagrebu – glasao za Škoru, a ne za Filipovića. Anušić nije Plenkovićev čovjek, ali ovomu neće pasti na pamet dirnuti u njega, pa čak ni oštrije ga opomenuti.

Frankovićeva žilet-kritika

Slično je novi/stari dubrovački gradonačelnik Mato Franković opleo po Plenkovićevom neuspjelom kandidatu u Zagrebu Davoru Filipoviću, ali – poltronski snishodljivo – naglasio kako za debakl „nije kriv Plenković, već loš kandidat“. Sic transit. Kao da se Filipović sâm nametnuo, izgurao tzv. glavnog HDZ-ovog kandidata Damira Vanđelića i šef stranke na to nije mogao/smio utjecati. Glupost na entu. No, Frankoviću se također neće ništa dogoditi, iako ni on baš nije Plenkovićev čovjek. Da jest i da za to nema jakih argumenata, ne bi lokalnoj dubrovačkoj televiziji kazao to što je kazao i izazvao mali potres u HDZ-u:

„Ne želim omalovažiti premijera, nije lako biti premijer RH, voditi zemlju u teškoj krizi i istodobno političke bitke, ali nisam za prozivku medija, iako sam osobno često bio meta pokušaja diskreditacije. Nema političara kojeg su osobno pokušali diskreditirati kao mene, ali sam to stoički podnio i nastavio dalje. Kandidat za Zagreb je zanimljiv, ali je imao vrlo lošu kampanju i nastupe. Pričao je više o drugima, manje o budućnosti Zagreba, ružno je napadao. Mislim da je to pogrešna kampanja. Ne može biti odgovoran Andrej Plenković, odgovoran je loš kandidat. Treba znati gubiti i pobjeđivati. Mladom Filipoviću treba dati priliku da nauči na svojim greškama. A da je pogriješio, pogriješio je“.

Plenković – Photo: Patrik Macek/PIXSELL

No, debelo je pogriješio i dalje griješi sâm stranački šef Plenković koji za neugodne posljedice traži krivce ponajprije u „neprijateljskim, ljevičarskim medijima“ (televizije RTL i Nova TV, eutanazirani kanal N1, etc.), nešto i među unutarstranačkom oporbom (cca 30 posto članstva nije glasalo za stranačke kandidate, sic transit) i svima kojih se trenutno sjeti samo ne u sebi. A činjenica je da je HDZ dobio na izborima (s partnerima 15 od 20 županija, 45 posto općina, izvjestan broj vijećnika), jer je uhljebnička inercija na biralištima odradila svoje, ali je Plenković izgubio budući da su njegova strategija kandidati od osobita povjerenja podbacili na mjestima od osobite važnosti za HDZ. Npr. Zagreb i Split. Te činjenice, primjećuje i politički komentator Nove TV Mislav Bago, na unutarstranačkim izborima će zaoštriti borbu za njegovog nasljednika.

„Nije bitan samo gradonačelnik Dubrovnika“, tvrdi Bago. „U danima koji slijede, bit će cijeli niz hadezeovaca koji su osvojili dva, tri ili četiri mandata koji više ne odgovaraju Plenkoviću, nego biračima koji će pričati zašto je HDZ prošao loše. Točnije, Plenkovićevi kandidati su prošli loše u Dalmaciji, a u Slavoniji, gdje nisu njegovi kandidati, prošli su sjajno. Neka iznenađenja su bila nekontrolirana od strane Plenkovića. Uhvatio se Zagreba, gdje sebe smatra involviranim. Znamo da je Davor Filipović bio njegov izbor. Plenković ima problema i s koalicijskim partnerima, no imat će većinu s Radimirom Čačićem ili bez njega. Čačićeve karte su slabije (izgubio je izbore za varaždinskog župana, op. a.), nego dok je bio župan. Siguran sam da HDZ ima na klupi za rezerve dva-tri oporbena zastupnika koji će po potrebi održati vladajuću koaliciju. Mislim da su Čačićeve dionice malo pale, pa više neće moći ucjenjivati kao prije.“

Komentator pak Jutarnjeg lista Boris Vlašić, kao i svatko s makar dva zrna soli u glavi, tvrdi da nije Filipovićevom debaklu već u prvom krugu izbora za gradonačelnika Zagreba kriv novinarski lapsus (voditeljica RTL-ova „Direkta“ Mojmira Pastorčić ga je nazvala Vinko umjesto Davor, ali se odmah ispravila i ispričala, što je Plenković ocijenio kao namjerno dezavuiranje HDZ-ova kandidata, sic transit), nego „zabuna s imenom govori o bezličnosti, a ne o podvali. Plenkoviću je sve bolje no dopustiti da se pomisli da je pogriješio. Jer tada se odlučuje o njemu. Ni Vice (HDZ-ov gubitnik u Splitu Mihanović, op. a.) nije izgubio zato što je Vice, Ne. Prilično je jednostavno, nisu pobjednici. Nisu se trudili, nisu dovoljno i iskreno radili na sebi, na kampanji, na biračima, na medijima. Nisu imali iskrenu želju postati gradonačelnici. Da su se ozbiljno bavili tim zadatkom, naučili bi sve potrebno“.

Nesloga i izostanak vizija

SDP je otprilike u nešto manjoj gabuli od HDZ-a – zadržao je Sisak i Rijeku, Primorsko-goransku i Krapinsko-zagorsku županiju, osvojio Korčulu, HDZ-u preoteo Glinu, prohadezeovu Ivanu Čehoku Varaždin, u koaliciji će s platformom Možemo! participirati u zagrebačkoj vlasti, etc. – ali stanje na terenu ne ide mu na ruku. Također se s nešto opreza može reći da je SDP zadržao prethodne pozicije i ponešto ušićario (Varaždin, Glina, Korčula, etc.), ali opet je riječ o iskusnim političarima tipa HDZ-ovih čiji polit-ideološki pedigre i upravljački rezultati nisu zasluga Peđe Grbina koji je tek nedavno preuzeo stranku krcatu problemima, čiji je identitet ozbiljno poljuljan pojavom mladih, ambicioznih i sposobnih tzv. zeleno-lijevih i radikalnije lijevih političara, nezavisnih koji guraju u sjenu i HDZ i SDP. Domovinski pokret i Most su posebna priča razmrvljene tzv. desnice desnije od desnog centra, gdje taštine samozvanih lidera vedre i oblače u općem nejedinstvu i neslozi. Jašu na odavno propaloj ideologiji i kao takvima nema im mjesta u ozbiljnoj politici. Osim mjestimice na atraktivnija ovisnoj strančici participirati u lokalnoj vlasti.

I to stanje nesloge i slabih vizija solidan je razlog da Miroslav Škoro i Božo Petrov ustupe mjesta sposobnijima od sebe, ljudima suvremenijih konzervativnih pogleda i izglednijih vizija. Škori bolje ide s lakonotnim mikrofonom na sceni konfekcijske estrade, a Petrovu u ordinaciji gdje će znati pomoći kojekakvim psihijatrijskim slučajevima. Naravno da neće biti po onoj što se babi snilo, to se babi zbilo, nego će ta dvojica neuspjelih političara i dalje derati istu kozu, pa… Nije isključeno stanovito rasulo na tzv. desnici nakon lošeg izbornog ishoda, pretrčavanje u HDZ ili kojekakve koalicije s tzv. neovisnim pobjednicima, etc., pa mu „sječa glava“ dolazi kao logična posljedica tzv. analize izbornih rezultata. Ipak je ‘rvacka politika prije svega „osobno poduzetništvo“, unosan business u koji se već uključuje sve mlađa i mlađa populacija.

Nekoliko, je li, novoizabranih (grado)načelnika/ica mlađe je od 30 godina, a troje od njih zajedno mlađi su od stogodišnjeg političara dviju država Josipa Manolića. Prema špekulacijama nekolicine radikalnijih tzv. desnih medija, najatraktivnija bi mogla biti „sječa političkih glava“ u HDZ-u kako bi si Andrej Plenković osigurao čistu ili barem što čišću situaciju uoči unutarstranačkih izbora, jer želi po svaku cijenu ostati predsjednikom. A to znači imati svoje ljude u pravo vrijeme na pravim mjestima. Navodno je javna tajna da Ivan Anušić i Oleg Butković, aktualni ministar mora, prometa i infrastrukture – koji to sada ne bi priznali ni pred streljačkim strojem – ozbiljno kalkuliraju s pozicijom šefa HDZ-a. Tim više, jer imaju dobre izborne rezultate i jake stranačke organizacije u svojim regijama. Održi li riječ, Plenković ima šest mjeseci od lokalnih/regionalnih izbora za organizirati unutarstranačke na kojima će nedvojbeno biti i tzv. igrača s klupe za rezerve tako da će utakmica biti teška i neizvjesna.

„Ne radi se tu o ishitrenoj ili neočekivanoj odluci“, piše Dnevno.hr, „tako nešto je određeno i statutom stranke, no jasno je da će biti i, kolokvijalno rečeno, ‘sječe glava’. Najviše se tu apostrofira Dalmacija, prije svega Šibensko-kninska županija i grad Split, zanimljivo će biti i u Vukovarsko-srijemskoj gdje je stranka ostvarila najlošiji rezultat od 1993. godine, a nakon svega što se izdogađalo u metropoli i Zagreb će biti pod povećalom.“ Portal je pak pozvao prohadezeovskog apologeta Davora Gjenera prokomentirati Plenkovićev status i poslijeizborno stanje u ZNA SE opciji, koji tvrdi: „To se mora raditi, to je demokratska procedura, oni su na svim razinama uspostavili načelo ‘win or perish’, dakle pobijedi ili nestani, i to načelo moraju primjenjivati i na nižim razinama. Nema smisla biti predsjednik lokalne organizacije ako se ne mislite natjecati za izvršnu last, ali isto tako nema smisla da netko opstaje na čelu lokalne ili regionalne organizacije ako nije u stanju osvojiti vlast. To nije nikakva odmazda ili kazna, nego se ljudi kada izgube izbore jednostavno moraju povući u drugi plan, a naprijed pustiti mlađe. Tamo gdje su se toga načela držali u HDZ-u su dobro prolazili, a tamo gdje nisu organizacije im, uvjetno rečeno, propadaju.“

IDS je, recimo, katastrofalno prošao u Istri i predsjednik Boris Miletić nije dvojio ponuditi dužnost stranci na raspolaganje ili ne. E sad, hoće li se taj čin moralne/zapovjedne odgovornosti prihvatiti, ostaje vidjeti. U suštini, to je stvar unutarstranačke kalkulacije/procjene na koju pak Miletić može i ne mora utjecati. Pokazat će se ubrzo, a ishod će pak pokazati koliko je u IDS-u uistinu svijesti/zrelosti za pojmiti vrlo ozbiljnu poruku birača: ili se mijenjajte ili se maknite, ustupite mjesto boljima.

Dolazak Tomislava Tomasevic i njegovih suradnika u Gradsko poglavarstvo.
Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Parlamentarna platforma Možemo! – čiji je lider Tomislav Tomašević osvojio Zagreb s uvjerljivih 199.000 i kusur glasova, kao nitko prije njega, a Suzana Jašić preotela Pazin IDS-u – uopće ne mora brinuti te brige, već se pozabaviti koalicijom s SDP-om radi tzv. stabilne skupštinske većine te neophodnim personalnim rokadama Hrvatski sabor – gradska uprava. Šef SDP-a Grbin je pobrzao s medijskom izjavom kako njegova stranka neće ništa uvjetovati izbornom pobjedniku, nego će sudjelovati u vladanju Zagrebom primjereno pobjedničkom projektu Možemo! Budući da su i jedni i drugi tzv. lijeva polit-ideološka opcija, problema zapravo ne bi smjelo biti. Pozicija pobjednika uvijek otvara veći manevarski prostor.

Vlada (ne)će pasti?

Netom okončani lokalni/regionalni izbori nedvojbeno će imati odjeka i na nacionalnoj razini, pa je očekivati personalne rokade u tzv. Visokom domu, gdje će se iz raznih razloga pojaviti zamjene izabranih zastupnika. U gotovo svim važnijim parlamentarnim strankama, dakle, ljudi koji nisu dobili biračku propusnicu već su odabir stranačkih vođa i njihovih politika. (Recimo, na saborsku je boli glava plaću i sijaset boli glava povlastica uz nju bio instaliran, sa svega 19 glasova birača, mlađahni tzv. suverenist Marko Milanović-Litre na mjesto europarlamentarne nositeljice liste Ruže Tomašić, sic transit. Odnosno trojica hadezeovaca, a svaki s jedva nešto više od 500 i manje od 1000 glasova. Etc., etc.)

Budući da će Tomašević sljedeće četiri godine obnašati svoju dužnost zagrebačkoga gradonačelnika, na njegovo će zastupničko mjesto u tzv. Visokom domu sjesti poznata aktivistica, glumica Urša Raukar-Gamulin, a umjesto Rade Borić iz Nove ljevice (koja odlazi jamačno za buduću  predsjednicu Skupštine grada Zagreba) čelnica te stranke Ivana Kekin, poznata psihijatrica i supruga frontmana Hladnog piva Mile Kekina. HDZ će biti u poziciji poslati saborske zamjene za novog varaždinskog župana Anđelka Stričaka, sisačko-moslavačkog Ivana Celjaka i možda provesti još neke zamjene. Još nisu odlučili o svom povratku u Sabor izborni gubitnici Radimir Čačić i Damir Bajs kojega je kao bjelovarsko-bilogorskog župana pobijedio HDZ-ov Marko Marušić. Ako se Bajs vrati na Matkov trg, iz Sabora mora izaći njegova zamjena Martina Grman-Kizivat (SDP). Ako se kontroverzni bivši hadezeovac s dna kace Branimir Glavaš zainati protiv Plenkovića i njegova tzv. light HDZ-a, povući će s državnotajničkog mjesta Josipa Salapića (HDSSB) i vratiti u sabornicu glasati protiv Plenkovićevih prijedloga.

Naime, predsjednik RH Zoran Milanović – držeći se zakona kao pijan plota – vratio je Glavašu neki dan generalski čin i Tuđmanovo ordenje što mu je, opet silom zakona, oduzeto zbog pravomoćne presude za ratne zločine u Osijeku 1991. godine. HDZ i bivša gaf-predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović to nisu učinili, a mogli su, pa se Glavaš naljutio, a sva je javnost zinula na Milanovićev potez. Budući da je Glavaš uložio tužbu na presudu i pet godina utučenih u zatvoru u BiH, postupak je obnovljen, a Glavaš službeno – slobodan čovjek. Pa… Budu li Glavaš i Čačić na valu inata Plenkoviću, ozbiljnije će se zatresti HDZ-ova tzv. stabilna saborska većina u kojoj ta dvojica drže ključni 76. i 75. glas, naspram oporbenih ukupno 75. Iako to sluti padom vlade i izvanrednim parlamentarnim izborima, gotovo je sigurno da se to neće dogoditi.

Marijan Vogrinec
Autor 7.6.2021. u 11:47

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija